Nedžad Ibrišimović rođen je 20. oktobra 1940. godine u Sarajevu. U trećoj godini je ostao bez oca i s majkom odlazi u Žepče gdje završava osnovnu školu. Nakon jednogodišnjeg pohađanja tehničke škole u Zenici, 1957. godine prelazi u Sarajevo i pohađa srednju školu za primjenjene umjetnosti, odsjek vajarstvo i završava je 1961. godine. Nakon godinu dana nastavničkog rada u Žepču, upisuje studij filozofije u Sarajevu i diplomira 1977. godine.
Bio je urednik u listovima “Naši dani” i “Oslobođenje”, jedno vrijeme bio je nastavnik u Goraždu. U toku agresije na BiH direktno se uključio u odbranu zemlje. Na Dobrinji je organizovao KZB ” Preporod” koja je radila i u doba blokade ovog dijela Sarajeva.
Bio je i član Udruženja likovnih umjetnika BiH od 1982. godine, predsjednik Društva pisaca BiH od 1993. do 2001. godine, a od 1995. do 1998. glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost “Život”.
Nakon izlaska iz štampe njegovog najznačajnijeg djela “Vječnik” (2005), Društvo pisaca BiH ga je kandidovalo za Nobelovu nagradu. Roman “Vječnik” je oborio sve rekorde u izdavačkoj kući Svjetlost iz Sarajeva, uključujući i Selimovićev “Derviš i smrt”. U januaru 2009. godine u izdanju IKD “Šahinpašić” objavjeno je osmo izdanje “Vječnika”, a ukupan tiraž svih izdanja je 12.000 primjeraka.
Njegova djela prevođena su na češki, turski, albanski, engleski, francuski, španski, njemački i italijanski. Dobio je sljedeće nagrade: – za roman ‘’Ugursuz’’ dobio je Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva 1969. godine; – za televizijsku adaptaciju Ugursuza prvu nagradu za dramski tekst na Bledskom festivalu 1970. godine; – za roman ‘’Karabeg’’ godišnju nagradu Izdavačkog preduzeća “Svjetlost” 1971. godine; – za roman ‘’Braća i veziri’’ godišnju nagradu Izdavačkog preduzeća “Veselin Masleša” 1989; za knjigu ‘’Knjiga Adema Kahrimana’’, dodijeljena mu je nagrada Društva pisaca BiH 1992; – za Izabrana djela I – X, dobio je nagradu Skender Kulenović, 2004; za roman Vječnik dobio je nagradu Bošnjačke zajednice “Preporod”, 2005; – za roman Vječnik Udruženje izdavača i knjižara BiH dodijelilo mu je godišnju nagradu 2005; za roman ‘’Vječnik’’ dodijeljena mu je nagrada Hasan Kaimija, 2006… Posljednja djelo mu je “El-Hidrova knjiga”, nastavak “Vječnika”.
Ovaj istaknuti bosanskohercegovački pisac, vajar, filozof i akademik preselio (preminuo) je 15. septembra 2011. godine, u 71-oj godini života
BOSNA
.
Bosna, to je jedna dobra zemlja.
Kad plače klobućaju kiseljaci.
Sagni se i pij, niko se ne ljuti.
U Bosni ima jedna tišina.
U tišini jedna njiva.
U toj njivi obeharalo stablo.
Zimi Bosna po svu noć srebrom zvoni.
Bosna ima Bosanaca.
Kad Bosanac liježe na počinak
On polako glavu spušta na zemlju
Da zemlju ne povrijedi.
Bosna ima majku.
Majka se popne na brdo iznad pruge
Pa mahne mašinovođi.
Majka mahne masinovođi, a lokomotiva vrisne.
Bosna ima kuću
U kući živi starica
Njen smjeh je ajet o džennetu.
Skloni obuću kad prelazis Unu
Savu
Drinu
Operi noge u rijekama
Bosna je ćilimom zastrta.
