Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Portreti

17. Januara 2013.

Osman Đikić

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Osman Đikić je još jedan književnik koga svojim smatraju i Bošnjaci i Srbi. Rođen je 7. januara 1879. godine u Mostaru, gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju. Iz gimnazije je isključen, pa se zbog toga seli u Carigrad, i tamo nastavlja gimnaziju. Iz Carigrada seli u Beograd, pa u Beč, gdje završava trgovačku akademiju. Radio je kao činovnik u bankama: Zagrebu, Brčkom i Mostaru. U Mostaru je bio vrlo aktivan u “Prosvjeti” i drugim srpskim institucijama i aktivno se družio sa Aleksom Šantićem.

osmanĐikić je 1909. godine izabran za sekretara muslimanskog kulturnog društva “Gajret” i za urednika lista “Gajret” i tim povodom seli u Sarajevo. Sljedeće godine pokreće politički list “Samouprava”.

Mladi Osman Đikić je bio pjesnik zanesenjak, vrlo aktivno je objavljivao u listovima “Bosanska vila”, “Zora”, “Behar” i još nekim. Đikić je brzo živio, putovao, selio, pisao: pjesme, prozu, drame i raspravljao društvena i politička pitanja. Bavio se i sakupljanjem narodnih umotvorina, ali ih nije uspio do kraja obraditi, pa je svu tu građu ustupio Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti u Beogradu.

Osman Đikić se nacionalno izjašnjavao Srbinom i religijski muslimanom, i u tome je bio i strastven i dosljedan.

Osman Đikić je umro u Mostaru 30. marta 1912. godine u 33-oj godini života od tuberkoloze  i pokopan je u Velikom carinskom haremu. I njegova supruga Zora Mihailović umrla je od iste bolesti 14. septembra 1914. godine pa je njihova ljubav i tragična sudbina prerasla u romantičnu legendu koja traje do danas.

Đikić je objavio zbirke pjesama:

  • Pobratimstvo (1900)
  • Muslimanskoj mladeži (1902)
  • Ašiklije (1903)

Objavio je i folklorne drame:

  • Zlatija (1906)
  • Stana (1906)
  • Muhadžer (1909)

Uz portret Osmana Đikića donosimo i njegovu pjesmu Derviš:

 

Derviš

 

Ko sinje beskrajno more usijan p’jesak se stere,

Viš’ njega lomača gori i riga žeravu živu.

Klonula narav je c’jela i stoji bez nade, vjere

u daljini život, besvjesno strašnoj smrti na pozivu.

 

Nikakva drveta nigdje, nijednog osjenka nema

gdjeno bi umoran putnik spokojno odahnut’ mog’o,

nit’ hladnog izvora što’no slatki mu napitak sprema,

odavno ispi ga žedni plam sunca ognjenoga.

 

Sumornim polumrtvim krokom po živoj žeravi gazi,

sijedu pognuo glavu, sunce ga ognjeno prži.

Bez nade narav je cijela, al derviš na Božjoj stazi

u Boga svojeg se nada i vjeru u Nj čvrstu drži.

 

Njegovo usahlo oko što samrt pred sobom gleda

nijednom ne planu gnjevom nit’ usna njegova kada

pohuli Svevišnjeg Boga; s opekla lica mu bl’jeda

pročitat’ nije se mog’o ni jedan izražaj jada.

 

I gledaj, kada ga veće i zadnja napusti snaga,

i noga pokleknu slaba i sv’est se mračit’ poče,

na vreo pijesak kleče i usna prošapta blaga:

”Oprosti grješniku meni, o Višnji svijeta Tvorče!”

 

I pogle, u tome času gdje čelom pijesak tače,

hlađeni studenac provri i bujno oko njeg’ cv’jeće

razavi krunice šarne, a bulbul pojati zače

u granju lisnatih hurma i divno zacari veče.

 

Klonuli derviš se prenu, duša mu oživje snova,

na sedždu Allahu pade, na dar Mu zahvali velji.

I priđe užitku Božjeg raskošnog blagoslova,

štono mu izdašno Allah Svevišnji udijeli.

 

O vjerni, nikada nemoj u Boga izgubit nade,

nit hulit Svevišnje Ime na rubu propasti svoje,

jer Allah kuša nas često i mnoge patnje nam dade,

al’ nikad survati neće u propast vjernike svoje!



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Safet Bandžović: O Muhamedu Abdagiću: “Bio je zabranjen, a da to nigdje nije pisalo”

Kada historičar iz svog specifičnog ugla promatranja govori i piše o književniku, to ne čini bez razloga, već sa stanovitom pažnjom, jer nerijetko se ove dvije profesije međusobno inspirišu, dodiruju i prožimaju. (…...
by Redakcija
 

 
 

Mehmed Meša Delić: Ukratko o Rešadu Kadiću

IZ KNJIŽARSKIH RAFOVA BOSNE I HERCEGOVINE REŠAD KADIĆ – PRIČE S OPĆOM NAM DUŠOM Rešad Kadić  rođen je 1912. godine u Sarajevu, a umro 1988. godine također u Sarajevu. U testamentu je izrazio želju da bude ukop...
by Redakcija
 

 
 

Amar Škrijelj: U susret vijeku od rođenja Muhameda Abdagića

U autobiografiji koju je potpisao u Sjenici 22. 10. 1975. godine Muhamed Abdagić navodi: ‘‘Rođen sam u Sjenici 1916. godine. Srednju školu završio u Skoplju i Vranju. Upisao se na Pravni fakultet 1936. u Beogradu i poš...
by Redakcija
 

 

 

Dženis Šaćirović: O pjesnikinji Nadiji Rebronja

Profesorka književnosti, prof. doc. dr Nadija Rebronja je pjesnikinja, esejistkinja i književna kritičarka koja godinama unazad pravi izuzetne rezultate svojim autorskim radom. Poeziju je objavljivala i u časopisima i zborn...
by Redakcija
 

 
 

Haris Hadžić: Mula Zahit ef. Hadžić

Mnogi su pisali o historiji Bosne i Bošnjaka: Mustafa Imamović, Noel Malkolm, rahmetli Mehmedalija Bojić, rahmetli Mehmed Handžić, Enes Pelidija… i ta pisana historija nam prikazuje genezu razvoja bosansko-bošnjačkog d...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.


Konkursi regiona