Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Portreti

16. Marta 2019.

Tin Ujević – pjesnik antologijskih stihova

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

AUGUSTIN – TIN UJEVIĆ PJESNIK ANTOLOGIJSKIH STIHOVA

Piše: Božidar Proročić

Književnost Hrvatske predstavlja jednu od veoma značajnih tekovina savremene Evrope. Ponekad je dovoljno  pomenuti samo neka od imena istaknutih pisaca iz Hrvatske koji su ostavili jak lični stvaralački opus na mapi književne Evrope i na taj način, obilježili dio svoje kulturne baštine, noseći epitete veličanstvenih stvaraoca čija blistava riječ, poezija i književnost i danas sija i blista punim sjajem. Miroslav Krleža, Ivana Brlić Mažuranić, Dragutin Tadijanović, Vjenčeslav Novak, Marija Jurić Zagorka, Vesna Parun, su samo neka od značajnih imena hrvatske književne scene.

Ujevića pamtio kao jednog od najaktivnijih hrvatskih pjesnika koji je svoja opažanja o svijetu, borbi pojedinca sa samim sobom, traženju smisla u savremenome svijetu otuđenih ljudi pretočio u antologijske stihove. Prošao je put od traženja uzora u Matošu pa sve do Bodlera i barokonih motiva, da bi se najbolje našao upravo u spomenutoj tematici. Oštro je odbijao pisati poeziju u funkciji patetičnog rodoljublja.Njegova najbolja djela mogu se naći u zbirkama „Lelek sebra“, „Kolajna“, „Ojađeno zvono“, „Ljudi za vratima gostionice“ i drugima. Koliko je bio značajan za hrvatsku  književnosti, govori i to što je danas prema njemu nazvana i najveća pjesnička nagrada u Hrvatskoj.U književnosti se javio originalnim i nadahnutim stihovima pred Prvi svjetski rat, ali najplodniji period njegovog književnog rada pada u razdoblje između dva svjetska rata. Originalan talenat, snažan i plodan stvaralac, on je svojim prisustvom u međuratnoj književnosti živo uticao na njen tok i razvoj. Ujević se brzo razvio u potpuno originalnog književnog stvaraoca – pjesnika, kritičara, esejistu i feljtonistu. Dobar znalac više stranih jezika, pjesnik snažnog senzibiliteta i prefinjenog ukusa, on je sa strogošću i savesnošću vršio izbor iz stranih književnosti i iz njih prevodio Tin Ujević je bio hrvatski pjesnik, kritičar, esejista, publicista i prevodilac. Rođen je 05. jula 1891. godine u mjestu Vrgorac, a umro je 12. novembra 1955. godine u Zagrebu.Ujević se svojim prkosom, prezirom i protestom odvajao od svijeta svakodnevice, svijeta sticanja i imanja, i živio slobodnim životom najvećeg boema ali i najvećeg usamljenika svoga doba. Boemija je bila njegov stil i filozofija života, osoben način da se izrazi nezadovoljstvo društvenim ustrojstvom i protest protiv utvrđenog reda stvari. Za njega je postojao samo svijet knjige, svijet duhovnosti i ljepote, svijet poezije. Nije povlađivao, nije se nametao, nije ništa tražio – živio je sam i slobodan, a svoje misli, ideje i saznanja pretapao je u pjesmu, zapis, refleksiju, esej i književnu kritiku. Bez sigurne egzistencije, bez prijatelja i zaštitnika, bez slave i priznanja, vječiti siromah, stvarao je jedino bogatstvo koje je cijenio i do koga mu je bilo stalo — poeziju. Ona mu je bila jedini smisao i utočište, sve što je stekao i imao. U sukobu sa udvorištvom i licemjerstvom, Ujević se povlači u sebe, posvećuje se ljepoti i poeziji, ali će ta poezija biti snažan izraz poraza i razočaranja, sumnje i usamljenosti, bezvoljnosti i pesimizma. To je poezija duboko razočaranog mladog čovjeka koji u životu ne vidi nikakve puteve, koga su zahvatili gorčina i beznađe, apsolutna dezorijentacija. Njegovo odricanje života dostiže vrhunac u odricanju sopstvene egzistencije, sopstvenog postojanja:

 

S ranom u tom srcu, tamnu i duboku,

s tajnom u tom trudnu i prokletu biću,

sa zvijezdom na čelu, sa iskrom u oku

gazi stazom varke, mrtvi Ujeviću.

Pjesme je pisao od svoje trinaeste godine. Prve njegove pjesme nisu sačuvane. Tin je isticao da je prvo njegovo napisano djelo kratak tekst naslova „Voda“ koje takođe nije sačuvano. Kada se 1909. godine upisao na Filozofski fakultet u Zagrebu počeo je da objavljuje svoja djela. Prvo djelo koje je Tin objavio bio je sonet „Za novim vidicima“ u časopisu „Mlada Hrvatska“.Njegove prve dvije zbirke pjesama napisane u neopetrarkističkom ljubavnom tonu su „Lelek sebra“ objavljena 1920. godine i „Kolajna“ objavljena 1926. godine. Nakon par godina objavio je zbirku pjesama „Auto na korzu“, tačnije 1932. godine, dok je naredne godine objavio reprezentativni izbor svog pjesništva naslova „Ojađeno zvono“.Godine 1913. bio je pokretač lista „Ujedinjenje“ u saradnji sa Milostislavom Bartulicom. Oba književnika su bila uhapšena nakon čega su u zatvoru proveli par mjeseci, a sve zbog objavljivanih članaka koji su okarakterisani kao retorika usmjerena protiv države. Ujević je takođe bio u članstvu Jugoslavenske nacionalističke omladine. Ujević je bio čest posjetilac boemskih kafana u Beogradu, Sarajevu, Zagrebu i Splitu. Po dolasku u Zagreb druži se sa savremenicima Krešom Kovačićem, Ljubom Wiesnerom. Zalagao se za nezavisnost Hrvatske i pad Austro-Ugarske Monarhije. Pripadao je mladom naraštaju hrvatskih intelektualaca. Sve do početka Prvog svjetskog rata više se isticao političkim djelovanjem, nego književnim radom. Iz tih razloga je bio prinuđen na emigraciju u Pariz. U Parizu je pristupio francuskoj Legiji stranaca. Službeno je bio student na Sorboni. Pisao je političke članke, ali i gramatiku srpskog jezika. U Parizu se razočarao u ljubav nakon proživljenog emotivnog sloma.

Dok je boravio u Parizu koji je bio centar brojnih kulturnih dešavanja toga perioda, u ličnim trenucima samoće, razmišljanja, patnje, neizvjesne budućnosti i sudbine nastala je jedna od njegovih najjačih pjesama „Svakidašnja jadikovka. ” Postoji sedam dokumenata prepiski koje je imao i koje nam svjedoče o prepisci sa crnogorskom vladom koja je imala svoje sjedište u Nejiu kod Pariza. Jedan od dokumenata kojim se Tin obraća crnogorskoj vladi glasi: ”Kraljevskom Ministarstvu unutrašnjih djela Kraljevine Crne Gore Neji.Obraćam se tom kraljevskom Ministarstvu unutrašnjih djela Kraljevine Crne Gore za primljenje u crnogorsko podanstvo.Ja sam rođen 5. jula 1891. godine u Vrgorcu, u Dalmaciji, a zavičajan sam u Spljetu, gdje živi moja porodica. Maturu sam položio u Spljetu, a zatim sam studirao u Zagrebu i od 1913. u Parizu na Književnom fakultetu. Bio sam u Crnoj Gori za vrijeme rata, kao francuski interpret s podoficirskim činom.Najučtivije molim to kr. Ministarstvo da mi izda dotični dokument.Pariz, 24. februar 1917.Boulevart du Montparnasse, 155Odani VamAvgustin Ujević, studenti književnik.” Kraljevska vlad mu je odredila pomoć u visini 200 franaka počev od jeseni 1917 godine. Poznato je da je boravio i na Cetinju kao francuski tumač. Povodom 150 godina jubileja JU Narodna biblioteka i čitaonice „Njegoš ” kada je krajem prošle godine održava svećana akademija u Kraljevskom pozorištu „Zetski Dom ” amnasador Republike Hrvatske Veselko Grubišić koji je govorio stihove Tina Ujevića. Ambasador Veselko Grubišić predstavlja jednog od najistaknutih intelektualca Hrvatske koji na najljepši, mogući način reperezentuju kulturnu baštinu Hrvatske kod nas. Uskoro će biti priređeno veče posvećeno Tinu Ujeviću na Cetinju pod krovom JU Narodne biblioteke i čitaonice „Njegoš ” gdje ćemo zajedno sa gosp Anbasadorom Veselkom Grubišićem predstaviti ovog itekako značajnog pisca i njegovu povezanost sa Crnom Gorom.

____________________

Istaknuta slika, slijeva: Ambasador Hrvatske u Crnoj Gori Veselko Grubišić sa gospođom, presjednica savjeta biblioteke ”Njegoš” Olivera Mace Martinović i član savjeta biblioteke publicista Božidar Proročić u Centralnoj biblioteci ”Đurđe Crnojević”



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Hasan Bej Zardabi – osnivač prvog časopisa u Azerbejdžanu

HASAN BEJ ZARDABI, OSNIVAČ PRVOG NOVINSKOG ČASOPISA AZERBEJDŽANA Piše: Božidar Proročić Hasan Bej Zardabi (Azerbejdžanski: Həsən bəy Zərdabi) rođen je 28. juna 1837. a po nekim izvorima 1842. godine. Njegovo puno i...
by Redakcija
0

 
 

Ivan Franko

IVAN FRANKO – SIMBOL BESMRTNOSTI UKRAJINSKE POEZIJE Piše: Božidar Proročić Ivana Jakoviča Franka (ukr. Іван Якович Франко – Ivan Jakovyč Franko) možemo predstaviti kao poliglotu, pjesnika, pro...
by Redakcija
0

 
 

Manolis Anagnostakis

MANOLIS ANAGNOSTAKIS, LIRIK – VODEĆI PJESNIK POSLERATNE GENERACIJE Piše: Božidar Proročić Manolis Anagnostakis (grčki:Μανόλης Αναγνωστάκης,10. mart 1925. – 23. jun 2005.) bio je grčki pjesn...
by Redakcija
0

 

 

Azad Mirzadžanzade (1928-2006)

AZAD MIRZADŽANZADE, AKADEMIK I NAUČNIK Piše: Božidar Proročić Azerbejdžan je država koja je dala neke od planetarno poznatih naučnika, koji su svoje znanje iskoristili za dobrobit čovječanstva. Jedan od njih je i Aza...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Ukrajinski pjesnik Taras Ševčenko

TARAS ŠEVČENKO  – PJESNIK, SLIKAR, MISLILAC, BORAC ZA UKRAJINU Piše: Božidar Proročić Taras Grigorovič Ševčenko, (ukr. Тарас Григорович Шевченко; Morynci, Ukrajina, 9. mart 1814. – Petro...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona