Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Promocije

13. Maja 2020.

Draško Došljak: O dvadesetoj stihozbirci Velimira Ralevića ”Javke iz samoće”

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Prof. dr Draško Došljak

 

RALEVIĆEVA POETSKO-MEDITATIVNA PROZA

 

„Ko sam JA ako nemam JA“

(Velimir Ralević)

 

 

Na radost čitalačke publike, Velimir Ralević – Rale (Berane, 1970) javio se ovih dana novom zbirkom pod naslovom „Javke iz samoće“. Ovo je dvadeseta zbirka pjesnika koji je u pjesnički okean zaplovio 1994. godine knjigom pjesama „Nebo kuća beskućnika“, koju je objavio prištinski „Novi svet“. Njegovo poetsko stvaralaštvo zastupljeno je, zasluženo, i u četrdesetak antologija širom regiona. Pored domaćih, prestižne međunarodne nagrade: „Zlatno Gašino pero“, „Mali princ“, „Stara maslina“, samo su, neka vrsta, pečata na kvalitet stvaralaštva ovog omiljenog pisca za djecu.

Zbirka „Javke iz samoće“ sadrži Ralevićevu poetsko meditativnu prozu i to je „jedna žanrovska šarolikost koja ima elemenata bajki, basne, crtice, sentencije, refleksivnih paragrafa realizovanih u par raečenica“. Njen sadržaj je nešto novo u odnosu na dosadašnje Ralevićevo pjevanje. I, to novo, zapravo je, jedan „viši sprat“ Raletovog stihozborenja. Ilustracije u ovoj knjizi, čiji je izdavač beranski Centar za kulturu, uradili su Mirko Vuković i Vlasta Opačić –Karan.

„Raznolikost ove Ralevićeve lirike u prozi“ – piše prof. Zorica Joksimović, recenzentkinja – „tretira antropološki okvir u kojem je vremenska dimenzija sagledana u kontekstu trajanja i obnavljanja izmaštanog i posvjedočenog… Vremenska kategorija Ralevićevih Javljanja je uuskoj vezi sa onom dimenzijom gdje je lirski subjekat preobučen u ruho pripovjedača, što ukazuje na književno umjetničku osobenost, koji, u odnosu na čitaoca, stvara jedan poseban univerzum integracija, a istovremeno i otuđenja: čovjeka i njegovog sopstva i bića njegovog bivstvovanja“.

U cjelini „Javke iz samoće“, po kojoj je i knjiga nazvana, Ralević u pjesničkoj osamljenost promišlja o putanjama, tragovima, dobroti, hrastu, brvnu, čovjeku, ogledalu, majci, rijeci,.. A o riječima veli: „I riječi imaju oči, ali često ne kažu ono što vide. Potisnu san koji ih je stvorio i prilagode se javi. Takve riječi su svjesno otrgnute pramenjem magle da ne bi svojom iskonskom snagom prkosile vladajućem danu. Prekrio ih je mulj umiljavanja i ćutnje. Takve riječi su osmjehnuto roblje – mrlje sa trošnih diploma“.Pjesnik najbolje zna o riječima i sa riječima!

Aleksandar Obradović, recenzent knjige ne piše slučajno u svojoj preporuci da su „kamen mudrosti i tajna besmrtnosti sigurno u posjedu našeg Čuvara panjeva, a njegove Javke iz samoće su nesebično podijeljene dragocjenosti koje će nas učiniti bogatijim i boljim ljudima“. Ubijeđeni smo da hoće, jer je to suština pisanja i postojanja dobre poezije.

U ovom prelistavanju Ralevićevih Javki ističemo i njegov zapis „Ogledala“: „Izdaju nas ogledala dok namještamo osmijehe. Dan nas uokviruje u svoja jednoobrazna stakla. Likove svoje tražimo i čeznemo za bivšim srcem  –  svojim jedinim i izgubljenim ogledalom“. U ovoj meditativnoj prozi ga neki čitalac, možda, i nađe ili, bar, nasluti. Ogledalo ne valja slomiti – treba ga tražiti! Pjesnički uvijek!

Dejan Đonović, pjesnik i recenzent u svojoj recenziji ovoga rukopisa zaključuje:“I ne preporučujem je ja za štampu, jer je ona odavno odštampana na nekom letećem papirnom ćilimu gromom iz Ralevićevog pera. Zbog toga je u njoj toliko buduće vatre. Štampanje je samo dokaz za one koji ne vjeruju da mogu da vjeruju“.

Ta „buduća vatra“ je sada oganj oko kojeg tražimo sebe. Zato Rale poručuje: „Ljudsko ćemo najprije naći u našoj težnji ka dobroti. Ona je naš jedini zalog. Ona mora biti disanje  –  koje ne živi ako je moranje. Dobrota je svetionik i naša unutrašnja sjajka. Kada je u oku – srce ne luta“.

Ralevićeva „Javka iz samoće“ je napustila samoću. To je i pjesnikova želja i očekivanje čitalaca. „Koraci ne utiskuju naše prave tragove  –  to čine naši uzleti“, veli Ralević. Zato je ovaknjiga  još jedan uzlet pjesnika Velimira Ralevića, čija poezija nije padalica. Naprotiv! Poezija samoće ili neosamljena poezija koja je našla svoj cilj.



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Nova stihozbirka Lene Ruth Stefanović ”Izvinite, mislim da umirem”

NOVA ZBIRKA POEZIJE LENE RUTH STEFANOVIĆ   ,,IZVINITE, MISLIM DA UMIREM”   Piše: Božidar Proročić   Lena Ruth Stefanović predstavlja jednu od najsuptilnjih savremenih crnogorskih književnica koja i kroz ...
by Redakcija
0

 
 

Novi roman Ivana Sokača ”Zvona i zvonari”

ZVONA I ZVONARI Ivan Sokač   Žanrovi: Domaći pisci, roman   Izdavač: Alma Broj strana: 323 Pismo: Latinica Povez: Mek Format: 21 cm (A5) Godina izdanja: 2020.       Ivan Sokač: ZVONA I ZVONARI Opis:  ...
by Redakcija
0

 
 

Rezultati konkursa RUH za najljepšu pjesmu inspirisanu Ramazanom

Bošnjačko društvo RUH je uspješno privelo kraju konkurs za najljepšu pjesmu, inspirisanu mjesecom Ramazanom. Pristigao je veliki broj pjesama iz mnogobrojnih krajeva naše lijepe Bosne, Hrvatske, Sandžaka (Srbije i Crne G...
by Redakcija
0

 

 

Objavljeno izdanje pesme Maje Herman Sekulić ”Ljubav u vreme korone”

Udruženje za promociju kulturne raznolikosti „Alia Mundi“ objavilo je specijalno izdanje pesme Maje Herman Sekulić pod naslovom „Ljubav u vreme korone“ koja je objavljena na 24 jezika, a u okviru projekta „Pesma koj...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Marija Juračić: Afektivna uloga riječi u pjesničkom izrazu

Afektivna uloga riječi u pjesničkom izrazu   Prije nekog vremena raspravljala sam s prijateljem, pjesnikom, o značenju riječi fanatik. Odnosila se na knjigu Amosa Oza „Kako izliječiti fanatika“. Prijatelj, sociolo...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona