Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Promocije

13. Maja 2020.

Draško Došljak: O dvadesetoj stihozbirci Velimira Ralevića ”Javke iz samoće”

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Prof. dr Draško Došljak

 

RALEVIĆEVA POETSKO-MEDITATIVNA PROZA

 

„Ko sam JA ako nemam JA“

(Velimir Ralević)

 

 

Na radost čitalačke publike, Velimir Ralević – Rale (Berane, 1970) javio se ovih dana novom zbirkom pod naslovom „Javke iz samoće“. Ovo je dvadeseta zbirka pjesnika koji je u pjesnički okean zaplovio 1994. godine knjigom pjesama „Nebo kuća beskućnika“, koju je objavio prištinski „Novi svet“. Njegovo poetsko stvaralaštvo zastupljeno je, zasluženo, i u četrdesetak antologija širom regiona. Pored domaćih, prestižne međunarodne nagrade: „Zlatno Gašino pero“, „Mali princ“, „Stara maslina“, samo su, neka vrsta, pečata na kvalitet stvaralaštva ovog omiljenog pisca za djecu.

Zbirka „Javke iz samoće“ sadrži Ralevićevu poetsko meditativnu prozu i to je „jedna žanrovska šarolikost koja ima elemenata bajki, basne, crtice, sentencije, refleksivnih paragrafa realizovanih u par raečenica“. Njen sadržaj je nešto novo u odnosu na dosadašnje Ralevićevo pjevanje. I, to novo, zapravo je, jedan „viši sprat“ Raletovog stihozborenja. Ilustracije u ovoj knjizi, čiji je izdavač beranski Centar za kulturu, uradili su Mirko Vuković i Vlasta Opačić –Karan.

„Raznolikost ove Ralevićeve lirike u prozi“ – piše prof. Zorica Joksimović, recenzentkinja – „tretira antropološki okvir u kojem je vremenska dimenzija sagledana u kontekstu trajanja i obnavljanja izmaštanog i posvjedočenog… Vremenska kategorija Ralevićevih Javljanja je uuskoj vezi sa onom dimenzijom gdje je lirski subjekat preobučen u ruho pripovjedača, što ukazuje na književno umjetničku osobenost, koji, u odnosu na čitaoca, stvara jedan poseban univerzum integracija, a istovremeno i otuđenja: čovjeka i njegovog sopstva i bića njegovog bivstvovanja“.

U cjelini „Javke iz samoće“, po kojoj je i knjiga nazvana, Ralević u pjesničkoj osamljenost promišlja o putanjama, tragovima, dobroti, hrastu, brvnu, čovjeku, ogledalu, majci, rijeci,.. A o riječima veli: „I riječi imaju oči, ali često ne kažu ono što vide. Potisnu san koji ih je stvorio i prilagode se javi. Takve riječi su svjesno otrgnute pramenjem magle da ne bi svojom iskonskom snagom prkosile vladajućem danu. Prekrio ih je mulj umiljavanja i ćutnje. Takve riječi su osmjehnuto roblje – mrlje sa trošnih diploma“.Pjesnik najbolje zna o riječima i sa riječima!

Aleksandar Obradović, recenzent knjige ne piše slučajno u svojoj preporuci da su „kamen mudrosti i tajna besmrtnosti sigurno u posjedu našeg Čuvara panjeva, a njegove Javke iz samoće su nesebično podijeljene dragocjenosti koje će nas učiniti bogatijim i boljim ljudima“. Ubijeđeni smo da hoće, jer je to suština pisanja i postojanja dobre poezije.

U ovom prelistavanju Ralevićevih Javki ističemo i njegov zapis „Ogledala“: „Izdaju nas ogledala dok namještamo osmijehe. Dan nas uokviruje u svoja jednoobrazna stakla. Likove svoje tražimo i čeznemo za bivšim srcem  –  svojim jedinim i izgubljenim ogledalom“. U ovoj meditativnoj prozi ga neki čitalac, možda, i nađe ili, bar, nasluti. Ogledalo ne valja slomiti – treba ga tražiti! Pjesnički uvijek!

Dejan Đonović, pjesnik i recenzent u svojoj recenziji ovoga rukopisa zaključuje:“I ne preporučujem je ja za štampu, jer je ona odavno odštampana na nekom letećem papirnom ćilimu gromom iz Ralevićevog pera. Zbog toga je u njoj toliko buduće vatre. Štampanje je samo dokaz za one koji ne vjeruju da mogu da vjeruju“.

Ta „buduća vatra“ je sada oganj oko kojeg tražimo sebe. Zato Rale poručuje: „Ljudsko ćemo najprije naći u našoj težnji ka dobroti. Ona je naš jedini zalog. Ona mora biti disanje  –  koje ne živi ako je moranje. Dobrota je svetionik i naša unutrašnja sjajka. Kada je u oku – srce ne luta“.

Ralevićeva „Javka iz samoće“ je napustila samoću. To je i pjesnikova želja i očekivanje čitalaca. „Koraci ne utiskuju naše prave tragove  –  to čine naši uzleti“, veli Ralević. Zato je ovaknjiga  još jedan uzlet pjesnika Velimira Ralevića, čija poezija nije padalica. Naprotiv! Poezija samoće ili neosamljena poezija koja je našla svoj cilj.



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

TREĆA MEĐUNARODNA NAUČNA KONFERENCIJA “ETIKA BOSNE I HERCEGOVINE”

INTERNACIONALNI UNIVERZITET U GORAŽDU   TREĆA MEĐUNARODNA NAUČNA KONFERENCIJA “ETIKA BOSNE I HERCEGOVINE”     Goražde, januar, 2021. godine POZIVNO PISMO MOŽETE PREUZETI: poziv za konferenciju   Uvažene Koleg...
by Redakcija
0

 
 

Književni konkurs Udruženja nezavisnih pisaca Srbije

Književni konkurs za kratku pripovetku pod nazivom „357“ i sa temom: Šta nam to učini Kovid-19 ili, kako smo se mi s njim inatili?       Uredništva književnog časopisa „Književne vertikale“ i bibli...
by Redakcija
0

 
 

Una Mugoša: Kako je biti sam

Una Mugoša KAKO JE BITI SAM   Koračaš ulicom, samo sa svojom sjenkom, i u stopu te prati, i samo što je ne zgrabiš za gušu, i počneš da je daviš, i moliš je da te vrati.   Moliš je da se vrati, sa tobom, ba...
by Redakcija
0

 

 

Savez slijepih Crne Gore: AUDIO BASNE

AUDIO BASNE Savez slijepih Crne Gore je u aprilu 2020, na Dan knjige, pokrenuo aktivnost pod nazivom: Audio poezija. Riječ je o prilagođavanju poezije u audio formatu, koja je prvenstveno namijenjena osobama oštećenog vida,...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Anja Žujović: Cirkus

Ana Žujović     Cirkus     Dobro došli u cirkus! Karta je vaša. Koliko košta, Nebitno je sada!   Za tren, Za dva, Pojam o vremenu, Postaće san. I takav biće Vaš svaki dan! Dok kokice lete, A ža...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona
 
Secured By miniOrange