Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Promocije

28. Aprila 2017.
 

Faruk Dizdarević: S DUGOM NA HORIZONTU

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Dino Krcić, Kapi jezerske vode, Biblioteka „Ikre“ Plav, Udruženje pisaca Sandžaka, Novi  Pazar, 2016.  

 

Prva knjiga je prvi potpun kontakt sa sobom i sa svijetom (u sebi). Ona je više nego književna činjenica. Prva knjiga je saznanje o svijetu i o sebi u svijetu, saznanje dublje od onoga koje nam teorijska priča o književnosti može pružiti. Prva knjiga je kraj, konačni izbor (jedan meni omiljeni pesnik to i bukvalno primenjuje tako što izdanja svojih sabranih pesama završava svojom prvom knjigom), zapisao je u eseju Prva knjiga pjesnik Miroslav Maksimović.

Čitav svijet je otvorena knjiga  koja nas mami na čitanje i tumačenje. Osjećanje da je to tako imaju svi koji tragaju za odgovorima na iskonska, vječna pitanja i naša civilizacija je na tome zasnovana. Pisati poeziju je posao plemenit i uzvišen. Za pjesnika je pisanje stihova način da se prijatnije i sigurnije osjeća u svijetu sa željom da komunicira sa drugima. Mada Migel de Unamuno (Miguel de Unamuno y Jugo) kad god bi objavio knjigu pjesama  nije zalud govorio: Danas sam predao novu knjigu ravnodušnosti ljudi. Ali ga to nije odvratilo od želje, kako je nekom drugom prilikom izjavio, da u istoriju uđe kao pjesnik radije negoli kao znameniti mislilac i autor dalekosežnih ogleda.

Pred nama je prva knjiga poezije Dina Krcića (1990, Berane)  naslovljena sa Kapi  jezerske vode. Naslov knjige dvoznačan je i duboko utemeljen u dvostrukim značenjima koje projektuje cjelina ili pojedine njene motivske ravni. Fabilativna okosnica ove stihovnice  je Plavsko-Gusinjski kraj, pjesnikov i zavičaj njegovih predaka, prelomljen kroz ličnu prizmu autora kao subjektivni doživljaj i kao individualno slobodno viđenje.

Čovjek, najčešće sȃm, gonjen neispunjenom čežnjom, vraća se iz daljine u zavičaj da tu makar jednom uzdrhti u susretu sa sanjanom ljepotom djetinjstva, jer ga tu nikada neće dočekati studen i nijemost zaključanih vrata.

Pjesnik je čovjek koji gleda policu sa raznobojnim flašicama, sa natpisima šta je u njima. Pjesnik ne vjeruje tim etiketama, nego traga šta je u njima. Tako je ovaj pjesnik odlučio da svoju prvu knjigu posveti bilježenju zavičajnih događaja sa povremenim refleksivnim  ekskurzijama. Jer njegov zavičaj, taj postranjeni prostor na obalama jezera i ispod gorostasnih  planina, živi u pjesnikovom pamćenju kao neizbrisiva slika raja. Autor ne govori o iracionalnom geografizmu već o Plavu, Plavskom i Hridskom jezeru,  Ljuči, vrhovima Visitora, Prokletijama, o zavičajnim jesenskim noćima, mahali, džamiji u mahali, ali i o napuštenim kućama sa avlijama zaraslim u travu… Te slike, kao tragovi odživljenog, u izvjesnom periodu života  postaju suštinska  java kojoj se čovjek svjesno ili nesvjesno sve češće predaje. U ovom slučaju svjesno.

Panorama Plava. FOTO: Halil Markišić

Pjesnikov zavičaj je prebogat vodama – pored  poznatih prelijepih jezera tu su izvori, kladenci, potočići, rijeke. Nije, stoga, čudno što veliki broj stihova u ovoj knjizi govori o vodi. Kad pjesnik ispisuje svoje stihove po palimpsestima koji su mu u snu i fantaziji dostupni, potvrđuje se Bašlarova (Gaston Bachelard) ispovijest da je pored vode  shvatio da je sanjarenje svijet u isparavanju, mirisni dah koji izbija iz stvari posredstvom sanjara,  što je i jeste najbliža odrednica Krcićevih stihova sa motivom vode.

U ovoj knjizi sadržan je i vijenac stihova iz rane autorove mladosti. Na takav diskurs nailazimo u početnim pjesmama ove zbirke, gdje nas autor uvodi u svoj dječački svijet. Stihovi, ispjevani u poetskom iskazu u prvom licu, jednostavni su, oslobođeni suvišnosti, a dobro izabrani detalji uspješno dočaravaju likove i atmosferu. Mišljenja smo da će se ove glose svidjeti mladim čitateljima.

Jedan od kriterijuma, pogotovu kad su u pitanju pjesnici početnici za utvrđivanje njihove poetske zrelosti jeste moć ili nemoć da se ogledaju u stvaranju dužih pjesničkih formi. Dino Krcić se okušao i u poemi naslovljenoj sa Žrtvama grada Bama.

Stihovi u zbirci Kraj jezerske vode ispjevani su djelotvornim jezikom u nevezanom stihu, sonetnoj forma, tercetu. Dakle, oni predstavljaju čitavo jedno formalno i oblikovno bogatstvo. Pjesme su pisane realističnim stilom, a da potsjetimo: nijedan se drugi period  naše književnosti nije kao realizam toliko utkao u književnu istoriju i u tolikoj mjeri potvrdio u vremenu. Pjesnik teži da dosegne sklopove značenja tradicionalne naracije kraja iz kojeg potiče. On gdje-kad upotrebi i orijentalizme, ali oni su toliko prilagođeni našem dijalektu da se često ne osjećaju kao „posuđenice“.

U atmosferi sveopšte destrukcije stvarnost nam obećava samo hladnoću i besmisao. Porazna je činjenica da savremeno društvo vodi sve većem obesmišljavanju i sažimanju smisla.  No, bez pjesme teško bi bilo živjeti na svijetu, neko je već to rekao u jednom ruskom romanu, a možda i nije rekao, nego nam se samo tako čini. Ne znamo može li se poezijom mijenjati svijet u velikoj mjeri, zaustaviti ratovi, fašizam, glad, izbjeglištvo… Poezije je, prevashodno, alfa i omega jezika ali i tumačenja svijeta, u rasponu od nebeske objave izražene velikim pjesmama, preko stolječa rimovanih ljubavnih izjava, do uličnih grafita, spoken worda i protesta. Dakle, mijenja svijet.

Prva Dinova knjiga nastala je, čini se, kao proizvod (snažnih) unutarnjih stremljenja ka jednom vremenu koje je prošlo a ostavilo je neizbrisive tragove u duši pjesnika. Ona je zapravo herbarijum njegovih ranih mladalačkih dana. Rečeno je već, pjesnik pažnju čitaoca usmjerava prema ličnom stavu, autorskom i biografskom pravu da od tog subjektivnog odnosa ide prema opštim temama. Od tih korijena i izvora počinje da se događa pjesma.

Ovaj osvrt zaključili bismo ovako. Miroslav Krleža je između mnoštva ostalih zapisao i slijedeći savjet mladim piscima:  Sve teme i svi načini pisanja su dobri, pod uslovom da nisu dosadni. Mišljenja smo da stihovi  Dina Krcića nisu dosadni.

 

U Sarajevu, aprila 2017.

________________________________

Istaknuta slika: Panorama Gusinja, foto: Halil Markišić



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Amela Junuzović: Život je varka

Amela Junuzović . ŽIVOT JE VARKA . – Oče… Oče! – Kaži Merima sine – Dođi popij lijek. – Idem brzo. Ah, moj otac uvijek zaboravi na lijekove kao da ne želi živjeti. Svaki put mu moram govori...
by Redakcija
 

 
 

Enesa Mahmić: Strune u dalekim vrtovima (Prva nagrada za najbolju pjesmu u regionu za 2017. godinu)

Enesa Mahmić     STRUNE U DALEKIM VRTOVIMA     Padala je kiša granata Starac iz Vlasenice kojem su ubili četiri sina pjevao je: Bosno moja, divna mila, lijepa, gizdava, aaaaaaaaaaa Drhtale su izrađene, mršave r...
by Redakcija
 

 
 

Objavljen je četvrti broj magazina „Alia Mundi“ za kulturnu raznolikost, ujedno i prvi broj u 2018. godini

Objavljen je četvrti broj magazina „Alia Mundi“ za kulturnu raznolikost, ujedno i prvi broj u  2018. godini. Magazin je od sada obogaćen jednom novom rubrikom: AM Kulturni kaleidoskop. Takođe, novina je da će od 2018. ...
by Redakcija
 

 

 

Objavljen zbornik književnih radova „Glasovi Melpomene“ posvećen Jeleni J. Dimitrijević

Objavljen je zbornik književnih radova „Glasovi Melpomene“. Konkurs za zbornik književnih radova „Glasovi Melpomene“ raspisan je početkom 2017. godine sa ciljem da se skrene pažnja na jubilej  ̶  155 godina od r...
by Redakcija
 

 
 

Dr. Kudret Bülbül: Globalna perspektiva 02

Analiza dekana Fakulteta društvenih nauka na univerzitetu Yildirim Beyazit prof.dr. Kudreta Bulbula. Većina nas do prije izvjesno vrijeme najvjerovatnije nije ni čula za Rohinga muslimane u Arakanu. Tek kada je više od 500 ...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona