Piše: Indira Jašarević Čandić
Kako nas ratna razaranje i izbjeglištvo, stradanja i smrti mogu inspirisati i iznjedriti najbolje pisane riječi pretočene u knjige poezije, romane, priče, pokazuje novo izdanje Diwana koje je izašlo prije nekoliko dana iz štampe.
O Srebrenici!
Srebrenica je svojom tugom zauzela prvo mjesto u književnosti naših prostora, mjesto za koje smo, poslije Drugog svjetskog rata mislilu da će biti srećom zaboravljeno.
Srebrom okovana, prirodom obdarena, po dobrim domaćinima poznata, radnim merhametli ljudima zakićena, a opjevana kao najveća tuga i sramota 20. vijeka.
Ta Srebrenica je ušla u književnost kao rana savremene civilizovane Evrope, svijeta.
Takav jedan vid književnog izražaja jeste i poezija i proza pisaca sa prostora bivše Jugoslavije i onih koje nazivamo dijaspora, smješten u Diwan magazin.
Ljudi od pera, većinom afirmisani pisci iz Bosne i Hercegovine, Sandžaka i okruženja su svoju bol i sućut pretočili u pisanu riječ u zbirku poezije ,,Sjene smo srebrene“, zatim ,,Dnevnik jednog emigranta“ koji piše i opisuje svoj život u izbjeglištvu Hodo Katal kroz poeziju. On piše iz duše izbjeglice koji je napustio svoj dom, rodni kraj zbog ratnih golgota i došao u tuđu zemlju u sobu osamljenog čovjeka koji sa njenog prozora posmatra ulicu na kojoj je čitav svijet u malom. On opisuje ljude, njhove izraze lica, držanja, pokrete. Razmišlja o njima i poredi stanje njihovog razloga boravka na ulici ili trgu grada Berlina sa dešavanjima u svojoj zemlji. Piše o prekinutim nitima sa rodbinom i njegovom osjećaju napuštenosti. Te godine 1996. i ostalih godina malo prije i poslije čovjek je bio samo broj koji se prebrojavao i upisivao u svjetske račune. Zatim, Katal piše o zavičaju, Sandžaku i ljudima prošlosti i sadašnjosti, događajima i osjećajima. Poeziju ciklusa Riječi potpisuje 2014. godina. Od svog na svome do izbjeglice, pa opet na svom ognjištu Katal prati kroz poeziju sebe i sve oko sebe na način realnog poete, bez iluzija i uljepšavanja, što je nažalost i bila i danas je gorka stvarnost ovih naših prostora.
Murat Baltić u ,,Kako preći preko“ o književnom opusu Ismeta Rebronje
O ovom opusu se može dosta pisati i govoritii zaslužuje posebno samostalno mjesto, te ja ne bih više ništa kazala, osim, da treba čitati Rebronju i one koji su ga voljeli kao pisca i čovjeka, a naposljetku, posvetili mu pisane redove, kao simbol uvažavanja i čuvanja od zaborava ako dođe do utihnuća, nadajmo se da će Ismet Rebronja zauvijek živjeti i biti čitan, shvatan, da ili ne.
,,Ismetova poezija nije tek tako svima čitljiva i dostupna, ali oni koji znaju pronaći će u njegovim stihovima veliku riznicu riječi i još više će uvidjeti njihovu ljepotu. Stoga čitanje njegove poezije nije samo uživanje, već i privilegija.
Na kraju, od naših života i od nas, ostaje samo priča, a Ismet je uspio da tu priču davnih nam predaka produži i ustupi nam je skoro izvornu.” – piše Murat Baltić.
Novi Diwan je štampan na bosanskom jeziku.
Glavni i odgovorni urednik Almir Mehonić.
Zamjenik urednika Sead Ramdedović
Tehnički urednik Almir Rizvanović
Recezent „Dnevnik jednog emigranta“ Doc. dr. Nadija Rebronja
Lektura „Dnevnik jednog emigranta“ Safet Sijarić
Tehnički saradnik na „Sjene smo srebrene“ Midhat Hajrović
Izdavač Diwan a.s.b.l. & Literalni klub Husein Bašić, štampano u Luksemburgu 2018. godine
