Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Promocije

30. Aprila 2014.
 

Ljubomir Radovančević: Miris divlje ruže (prikaz knjige)

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

MIRIS DIVLJE RUŽE

Smajil Durmišević

 

P R I K A Z  K NJ I G E

 

Islamski bošnjačko – bosanski duhovni i kulturološki elementi u poeziji Smajila Durmiševića – originalni su doprinosi razvoju haiku pjesničkog žanra

 

Smajil Durmišević: Tetralogija MIRIS DIVLJE RUŽE – Fragrance of the Wild Rose; Zbirka poezije – A Collection of Poetry, „Meligrafprint“, Zenica, 2013; stranica 225, tvrdi povez, naslovnica u boji

Primarijus, prof. dr. sc. Smajil Durmišević, specijalista je školske medicine i higijene – zdravstvene ekologije. Ova dvojezična knjiga sadrži haiku zapise i nešto tanki (waka) navedenih pod brojevima od 142 – 401. Između predgovora i pogovora četiri su poglavlja: Suza, Miris divlje ruže, Rasuti biseri i Sokolov let.

Svojom haiku poezijom dr.Durmišević se pridružio prepoznatljivoj grupi liječnika haiku pjesnika. Knjizi su pridodani prilozi recenzija – eseja šestorice vrsnih recenzenata – kritičara, pjesnika i pisaca: mr. sc. Fatmir Alispahić, mr. sc. Nijaz Alispahić, Željko Grahovac, Bojan Bogdanović, Valerio Orlić i dr. sc. Jadran Zalokar.

Tema većine pjesama je priroda – flora i fauna, te autor, s obzirom na svoju profesiju, projicira i svoje ekološke asocijacije (152, 259, 195). U zbirci su i ljubavne haiku, spominju se i imena ljudi i toponima. Spominje se i Bog. Za neke su haiku-e data tumačenja u prijevodu u fusnotama. Ima i imperativa, npr.: „Zasadi voćku!“. Možda su prvi put uvedeni u haiku i iskonski bošnjačko-bosanski vjerski i kulturološki pojmovi: ramazan, rejjan, iftar, džamija, dženet, hodža… Zbog zazivanja Boga – (O, Moćni), neki su haikuidni stihovi spiritualizirani – oduhovljeni – dakle duhovnost dominira mnogim tankaiziranim i haikuiziranim vrsnim pjesmotvorima u ovoj zbirci. Za ekološke i ironične haiku-e primjer su haiku-i pod brojevima: 233, 235, 240, 256, 278…

Zbirka je bogata patriotskim asocijacijama na strahote rata u BiH, na ratno profiterstvo, stvaranje novih socijalnoh razlika, raslojavanje bosansko-hercegovačkog društva nakon ratnih zbivanja i ekonomskih malverzacija u BiH i na “poluostrvljenom Balkanu“, kako je zapazio u svojoj recenziji književnik Bojan Bogdanović. Suprostavljanje Dobra i Zla i optimistična pobjeda Dobra, jedna je od poruka ove zbirke haiku poezije.

Brojni toponimi i arabizmi u ovoj zbirci, rabljeni u islamskoj tradiciji i govoru Bošnjaka i Bosanaca, dajući prilog bogatstvu  bosanskog jezika, doprinose mozaičnoj slici Bosne i autentičnom mentalitetu i identitetu Bošnjaka i Bosanaca. Autor u  ovoj zbirci koristi neobične i manje poznate riječi, npr.: bocnuti, jašta, trice, mramorje, ropci, zlice, steri, kam, bokor, džukac, mačor, bulbul, mezar, hadžo, sofra, sebilj, nana, dova, rašva, bujrum, šerbe, turbe, miruh, ezan, mrzac, dimije, selam, melek, ihram, šehid, šćer, iftar, popi, tabut, bezbeli, skot, mehlem, ajet, nišan, hairčesma…

Enorman interes za haiku u svijetu, pa i u BiH, rezultat je, možda, i reakcije na bšćutnost, neinteligibilnost (nerazgovjetnost), nekonceptualnost opće moderne poezije, suvremenih, hermetičkih, alijeniranih od ljudi i razuma post – post – modernističkih trendova otuđenih od lirizma i tragizma ovoga svijeta i Zeigeista. Taj duh i dah haiku-a, i kao spasa i pjesničkog osvježenja, nije zaobišao ni Bosnu Smajila Durmiševića.

Lišena upotrebne biljne vrijednosti za nutritivne svrhe ljudi i životinja, za razliku od ostale flore, ruža emanira kristaliziran šarm i smisao ljepote „verbatim, per se et sui sponta“. „Miris divlje ruže“ – ruže kraljice cvijeća, lebdi nošen zefirom njom oplemenjenim i zrakom svijeta  kroz Smajilovu poetiku – dahom putem spaciotemporalnog kontinuuma. Ruža je ruža je ruža – rekao je Šekspir (Shakespeare). To znači, da ruža i nije ništa drugo do li ruža, samo sebi do-voljna i do-statna, samo-stojeća, samo-poštovana, auto-realizirana, samo-povjerljiva, samo-pouzdana u Kosmosu; kao izvor, simbol čiste ljepote i inspiracije – epifanije, posjete muze. A tek divlja ruža, virginozna na planinskim vrletima Bosne, gdje raste poput runolista, nedohvatljiva ispruženoj ruci alpinista, planinara, a i vandala, uništavatelja Prirode i ekoloških nazora, nedodirljiva na timoru, gdje orao gnijezdo vije („jer slobode u ravnici nije“). Tu ružu lirski opjeva, ekološki haikuizira poeta Smajil Durmišević! Ali, ruža ima i trnje, za onoga zloga i proli mu krv, kada neovlašteno poseže u tuđe živote. „Ab aspera ad astra“, penje se Sizif Smajil Dumišević mukotrpno i tantalizirajući se, mesmerizirajući poetske haiku sfere oko sebe. Ta nježna misirska labia minora – latice rojalne ruže, prebogate svim mirisima Arabije, uzdižu čednu iskonsku ljepotu u divinozne dženetske apolonijske sniježne visine Olimpa i Parnasa.

Kao svaka prava poezija, i ova Smajilova nastaje, raste i razvija se na sredokraći između osjećaja i razuma, između sekularnog i svetog. Građena je iz Božijeg raspada bijele svjetlosti u dugine boje. Puna je ljubavi i spoznaja. Dobar protiv Zlog, koji je protiv pravde, istine, čistoće, vjere, nade, transcendentalnog i zemaljskog. Poezija je to prožeta spiritualnošću kao i ovozemaljskim, ali ne i prizemnim. Iz ove se knjige može učiti i bosanski jezik. Vjerujem da bi Andrić – (n)i srpski, (n)i hrvatski pjesnik i pisac, bio više nego zadovoljan čitajući ove pjesme i odao bi Smajilu priznanje, za čistoću, miruh i ljepotu bosanskog jezika, kojim su ispisani haiku stihovi i treptaji bosanske i bošnjačke duše pjesnika.

Tetralogijom ciklusa: Suza, Miris divlje ruže, Rasuti bisri i Sokolov let, Durmišević se otkrio, izdefinirao i izdefilirao kao rodonačelnik, šireći zavičajne haiku i wake, a shodno snazi i opusu, osigurao na uzvišenom književnom i jezičkom prijestolju svoje mjesto oca – kreatora – patrijarha za ovaj žanr pjesništva, japanskog korijena, u historiji cjeline bosansko – bošnjačke književnost.

Durmišević je po svom pjesničkom poslanju vjesnik zore (i bure), probuđeni dio svog naroda, pjesnik hroničar po tematici i problematici, bilježeći kroz stih vrijeme, ljude i događaje, što zemljicu Bosnu muče i pijedestaliziraju na geografskim razmeđama, kao jednu „slamku među vihorove“ u bosanskom, još uvijek ključalom (ne – ? – uspjelom) melting potu, na brdovitom Balkanu, gdje, u dvadestom vjeku, u zločinačkom naumu i pohodu umirahu „tisuće nedužnih u jednom danu“!? U bezprimjernom i teško ponovljivom pjesničkom stilu, Durmišević je prožeo haiku CORPUS bošnjačkim (islamiziranim) i bosanskim tronarodnim jedinstvom mentaliteta, uvodeći u svijet haiku poezije formu etičkog, duhovnog, mistično – sufisjkog haiku-a, kreirajući „haiku prekriven amalgamom bosanske duhovnosti“ (N. Alispahić).

Poezija Smajila Durmiševića je slojevita, to je poezija što se čita i između redova, poezija koja izvire i donosi mnogo više od faktičnog, verbalnog, auditivnog, semantičnog. To je poezija koja nas vodi u ekstatično, virtualno, u onkraj svijesti i u sfere dionizijskog i larviranog.

Ja, koji pišem ove redove, imadem, kao pjesnik i kao čovjek, poseban afinitet za taj bosanski andrićevski Zeitgeist, koji još živi, visperan i virulentan, vitalan, nikada umrli, nekada živući u kasabama i (baš)čaršijama, danas živ među neboderima, i uvijek živući među minaretima bosanskih džamija, u tekijama, kraj šadrvana, u hladu stoljetnih lipa i u toplini džamijskih sofa.

Smajilov haiku nije zapravo  koroki(ć) – na brzinu nabačen plan, opća skica. To je koncizan, iz dubina duše iznjedren uzdah, nekad vapaj, nekad egida, slogan, parola, do maksimuma kondenziran i sublimiran, najminimalističkiji, redukcioniran na samu suštinu, čak je to i ep(ić)! Small is enough, small is all you need, small is big, Smajil is beautiful. Fonetski riječ smail (smiješak) zvuči isto kao rođeno (first) ime autora!

Durmiševićeva korespondencija i komunikacija s čitateljem počiva na srcu i umu obojice. Ova je poezija teže prijemčiva – na prvi mah, samozatajena, krotka, čedna i suzdražana kao žepska ljepotica, uz nešto intelektualnog napora i dobre namjere čitatelja, otvori mu put do bajkovitih bosanskih i bošnjačkih ljepota i duhovnih dubina, bljesnuvši aristotelovskim AHA – eureka doživljajem, iznenadivši larviranim i haiku kondenziranim značenjem. Dijelom, samozatajan, nemušt i neartikulisan govor (bos.: govor išareta), korespodentan je haiku-u, jer „sapienti sat – mudrom je dovoljno“.

Kao svilena nit, kroz ovu poeziju prolazi spoznaja i vjera u Moćnog Stvoritelja (Allah Uzvišeni). Durmišević je specifičan baš za BiH haiku poeziju islamske provinijencije, upravo zbog saturiranosti njegovog pjesništva islamskim duhom, riječima bosanskog jezika, bošnjačkim osobnim imenima i bosanskim toponimima, etc., a ekološki angažirana poetična informacija pojedinih haiku zapisa uvodi ga u profesionalnu i etičku suvremenost. Povrh svega, pjesnik je strahote ratnih 90-ih (i strahote svih ratova u vremenu i prostoru…) transponirao kroz svoje trostihne zapise metaforičnim jezikom „nečujnih krikova“, kao memorabilije budućim pokoljenjima.

 

Zagreb, 17. 4. 2014.                                                              Dr. sc. Ljubomir Radovančević



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Osvrt na zbirku poezije ”Bogumilske” Miraša Martinovića

OSVRT NA ZBIRKU POEZIJE „BOGUMILSKE“ MIRAŠA MARTINOVIĆA   Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista   U izdanju „Lena graphics design“ iz Prištine ovih dana je izašla iz štampe nova zbirka poez...
by Redakcija
0

 
 

O romanu Neprevodivi rečnik sinonima

O Lebrechtu Gasparu, slikaru, književniku i kolumnisti malo se zna, tek ponešto i to uglavnom na osnovu njegovog šturog svedočenja, na primer da je potomak Srba i Podunavskih Nemaca, da je rođen u drugoj polovini XX veka u...
by Redakcija
0

 
 

GODIŠNJE NAGRADE UDRUŽENJA CRNOGORSKIH PISACA ZA DJECU I MLADE

Nagrađena Vukovićeva zbirka – Najbolji „Rajičnjak” – piše DAN Udruženje crnogorskih pisaca za djecu i mlade iz Podgorice dodijelilo je godišnje nagrade zaslužnim dječjim piscima iz zemlje i regiona. O na...
by Redakcija
0

 

 

Nova stihozbirka Avdulaha Ramčilovića

NOVA ZBIRKA POEZIJE „IDEMO DALJE“ AUTORA AVDULAHA RAMČILOVIĆA OBJAVLJENA U SKOPLJU   U Skoplju je svijetlo dana ugledala zbirka poezije „Idemo dalje“ afirmiranog književnika Avulaha Ramčilovića. Autor je pozna...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

HELIKS: Roman Juhana Hašte “Darla”

DARLA – 172 SATA NA MESECU Juhan Hašta Prevod s norveškog: Radoš Kosović Heliks, 2020. Darla –172 sata na Mesecu je roman norveškog pisca Juhana Hašte koji se čita u jednom dahu. Jezoviti osećaj koji će vas obuzet...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona