Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Promocije

8. Septembra 2013.
 

Ljušture javnosti Miloša Ristića

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Ljušture javnosti, Miloš Ristić, Kulturni centar Kruševac, 2012.

 

Umišljenosti samac s priključenijem, dositejevačom…

 

Čitajući poeziju Miloša Ristića, zanimljivo i vrijedno istaknuća je to kako se i koliko bunta asimiliralo u ovom mladom pjesniku; asimilirao se bunt izazvan nezadovoljstvom socijalno-egzistencijalnim prosedeom, društveno-političkim, kulturalnim… Na jedan poseban i nadasve originalan način, Ristić prepoznaje, uočava, nabraja i tumači „molerisani sloj društvenog kolektiva“ koji se hvali svojim zaliscima i provodadžisanim šarmom bigotizma! Uz sve to kalambur iliti poigravanje riječima daju znatiželjno provokativan humor ovoj sintaksi: „Mlik-šejkovi“, „Štek-donalds“… I to što je pjesnikovanje mukovanje, pisanje nerijetko aliteracijsko poigravanje („…sveti svetionici, osvetnici svih svetova, svetlili se dokle bude svitaca svetovnih…“ Naizgled je to „iskrivljena“ slika riječi no istovremeno duboka i sentencionalno i semantički produbljena: što bi na sve to rekla Maksima Desanković, Teorema Fizikus, da se bježi, reži… A kroz sve to osjećaj praznine u subjektu, srce prapraznina, postupci-istina, gdje je glava stvar (ne)lična… Zato MADAGASKARAC, subjekt koji prolazi kroz sva ova stanja, umišljenosti samac, vrti se u krug i u njemu dositejevački priziva priključenje nekome, nečemu. Mali Princ bi to nazvao pripitomljavanjem.

Ristićev stih eliptično njeguje mudrost, bez bojazni i nesigurnosti: „Zaboravih/ Svet/ Od kog/ Zaboravljen bih…“ (Duplo). Misao o pjesmi i pjesništvu kao prokletstvu koje je istom darovano: „Bolje da sam ubijao klao/ Neg što pesme brojim!“ (Jesen). Težina i teret koji se trebaju podnijeti, bez pogovora, u (vele)prodaji morala te riječi na taj način postaju „opore i teške, vulgarne i smešne“, ili ne/otesane i porugom isklesane, mane kojima pjesnik truje dane… Moderni čovjek, vapijući za poniženjem, Niče koji sam sebe bičuje, kaže pjesnik, posvješćuje da je poezija bolest koja je izlječiva životom i da su birokratski, možda i činovnički, plodovi uspjeha u prstenu na desnoj ruci i satu na lijevoj kao stereotipna znakovitost (znakovnost): brak, posao jednako zadatak života i ispunjenje bez nijansi.

Ciklusu „Život i društvo“ treba posvetiti naročitu kritičko-interpretativnu pozornost. U ovim stihovima istaknut je ogrubjeli stav subjekta prema „minijaturama“ koji nisu „čoveci“, nemaju godine starosti, gdje „blista lista ista“ koja u lokanju i lokanjem patvori ljušture ispod koji su se ukotvili svi ti sitni karakteri, izjelice neljudskog dostojanstva (Ljušture javnosti I. i II). U prepadu na taj kolektivni angažman bunt je neminovan i neprikosnoven je pjesnikov adut, nikako opravdanje za stav protiv okorjelosti i ogrezlosti u nemoral.

Jedna od veoma kvalitetnih pjesama jest pjesma „Gomila“ (Kjerkegoru). Etička izopačenost u društvu, gomila trupaca i đubrište, u istom društvu istih skrovište – ova prepoznatljiva kjerkegorovska egzistencijalistično-ironična instanca pjesmu boji asimilacijom optičke vidljivosti nesklada među ljudima, s prstom uperenim na gustu maglu licemjerstva i sličnoga, na granici bijesa i letargije.

Zbog svih ovih literarnih razloga, pjesnik Miloš Ristić, mladi pjesnik, zaslužuje šansu da ga se čita, interpretira i nastavi sa škripom pera pišući svoje stihove, sigurno utočište i katarzično lječilište u kojem je nikad gost, uvijek domaćin. Bez ili s antologijskim uvrštavanjem, Ristićev stih ima svoju estetsko-lterarnu vrijednost kojemu će vrijeme najbolje i najjače dati svoj žig. Žig trajnosti!

 

                                                                    Ljiljana Tadić



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Dr Nazif Veledar o ”Ženi bez kišobrana” Anele Fetić

Osvrt na zbirku pjesama „ŽENA BEZ KIŠOBRANA“ pjesnikinje ANELE FETIĆ   Poezija je stvaralaštvo nekog pjesnika, pa se kaže npr. poezija Muse Ćazima Ćatića, misleći da je pisao pjesme, tj. poeziju, i to umjetni...
by Redakcija
0

 
 

Marija Juračić o ”Ženi bez kišobrana” Anele Fetić

Osvrt na zbirku poezije Anele Fetić „Žena bez kišobrana“   Kada sam dobila ponudu da budem urednica zbirke poezije autorice Anele Fetić „Žena bez kišobrana“, pomislila sam kako je čudno da upravo ja, agnosti...
by Redakcija
0

 
 

Dr. Bisera Suljić-Boškailo o ”Ženi bez kišobrana” Anele Fetić

Dr. Bisera Suljić-Boškailo     Anelina zbirka svjetlucavih pjesama – Žena bez kišobrana     I sam naslov knjige «Žena bez kišobrana» budi poetsku sliku u čitaocu – zagonetna žena na kiši – b...
by Redakcija
0

 

 

O Skenderu Kulenoviću (1910-1978) iz Enciklopedije Bošnjaka Nazifa Veledara

U znak sjećanja, na Skendera Kulenovića, autora romana “Ponornica”, koji predstavlja najbolju književno-jezičku afirmaciju bosanskoga jezika, za godišnjicu njegove smrti (25. 1. 1978 – 25. 1. 2023), objav...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

40 godina od smrti Avde Hume – ENCIKLOPEDIJA BOŠNJAKA dr. Nazifa Veledara

HUMO, Avdo (Mostar, 1914 – Opatija, 24. 1. 1983), član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) od 1935. godine, vijećnik AVNOJ-a, član Glavnog štaba Narodnooslobodilačke vojske (NOV), potpredsjednik Zemaljskog antifa...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona
 
Secured By miniOrange