KRVAVI KRIK
Vapaj. Tmuran dan. Zov za spas.
Draga ostade bez dragog, a sin bez oca.
U kandžama smo nikog drugog do samih nas,
jer smo sami stvaraoci strahova, poput Jasenovca.
Čovjek nanese bol drugom čovjeku
da bi svoju egzistenciju držao zadovoljnom,
želeći svoju slobodu, on uzima tuđu,
i hrani se krvlju nevinog, hrani se svojom voljom.
A kada neko dira tvoj svijet, ti padaš.
Kada je sve bliže da ti ga otme, ti plačeš.
I uzalud se slobodi nadaš
jer kad ti dušman piše sudbu od Boga udara jače.
Mala Maja sada je blizu raja,
a htio sam da je pitam šta će biti kad poraste.
Ko se to nalazi iza vrata kuće očaja
dok nam životi proleću kao laste.
Čika Deka je bio dobar čovjek, i bio bi dovijeka,
no spališe mu svaku iskru koja je vapila za životom.
Uzeše ruke pune ljubavi, čežnji i bolnih rijeka,
ti ljudi, ti besramni ljudi koji se hvale grehotom.
Maja neće saznati koja se rijeka uliva u Dunav.
Neće saznati vrijednost nepoznate iks.
Neće saznati tajne ovog surovog svijeta.
Niti šta je arheologija.
Zlogrdni čovjek je pojeo njena nadanja,
u zlo otjerao njena očekivanja,
i ostavio joj samo padanja,
i nemiran krevet, gdje ne može da sanja.
Pa stojim usamljen, slobodan i dišem.
A disanje i sloboda su najskuplje stvari.
I o Maji skrhan bezvrijedno pišem,
jer svejedno, malo ko za dobrotu mari.
Zašto taj zloćudni čovjek ne pogleda u lokvu krvi
da vidi svoj odvratni i prokleti odraz,
i shvati da je izgubio vjeru i dušu,
i shvati da je ukaljao obraz.
A ja ću pisati dok me olovka služi,
i dok inspiracija teče, ja pisaću dovijek.
Da u makar jedno trulo drvo usadim zrelost,
da naučim nečovjeka šta značiti biti čovjek.
Milan Jović je рođen u Nojsu (Neuss) u Njemačkoj 15. decembra 1997. godine.
Završio je sрednju medicinsku školu u Doboju.
Tрenutno studira medicinu u Foči.
Dosada je izdao dvije zbirke pjesama :
Neizgovorene riječi (2015) i
Predoziran Samoćom (2016).
Pored pisanja bavi se muzikom i fotografijom.
Više informacija o autoru možete naći na njegovom web-sajtu: http://www.milanjovic.weebly.com
