Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Promocije

31. Oktobra 2014.
 

Mirsada Bibić Šabotić: Kajevići u rožajskoj opštini

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

U velikoj Sali Centra za kulturu u Rožajama 10. 08. 2014. godine održana je  promocija monografije KAJEVIĆI U ROŽAJSKOJ OPŠTINI autora RIFATA KAJEVIĆA.  Promociji je prisustvovao osim bratstva Kajevića i veliki broj uglednih političara, književnika i građana. Organizator promocije kao i urednik knjige a i finansijer cjelokupnog projekta je biznismen iz Luksemburga gospodin Rafet Kajević. Ova promocija je razbila uobičajenu konvencionalnu atmosferu književnih večeri. Uz muzičke i vizuelne efekte, kao i iscrpne govore prisutnih doprinijela je da je njena realizacija protekla na najvećem kulturnom i saznajnom  nivou. Program je otvorio Rafet Kajević koji je, ne krijući emocije, rekao:

,,Ovo je noć skuplja vijeka za Kajeviće, kako za one koji su večeras prisutni, tako i za one koji su iz bilo kojeg razloga bili spriječeni da budu večeras sa nama.  Kao vjernik i poklonik svoje religije vjerujem da su noćas među nama i duše naših predaka, mog rahmetli oca, vaših roditelja i svih onih Kajevića čija je duša svoj spokoj našla na ahiretu. Allah im dao Džennet. Mi ih sve čuvamo u srcu, a ova knjiga će ovjekovječiti njihovo postojanje i ukazati na veličinu, ljudskost i čojstvo svih Kajevića ma gdje oni bili. Naravno, najveću zahvalnost dugujemo našem bratstveniku Rifatu Alijinom Kajeviću, koji se okuražio da krene u spisateljske vode i da napiše djelo koje će se vjekovima prenositi s čovjeka na čovjeka i spajati naše pretke sa našim potomcima. Ova monografija ima i šire dimenzije. Ona je svoje mjesto našla i u literarno – istorijskim vrijednostima Crne Gore jer je dala istorijsku sliku našeg plemena, a naše pleme je dio crnogorske istorije,  kulture i tradicije. Nešto što se generacijama krilo u svijesti  ljudi, pretočeno je u pisanu riječ, a sve što je napisano najbolje se čuva od zaborava. Daću priliku ljudima od pera da nešto više kažu o ovom dragulju kajevske loze“ .

Prisutnima se obratio i Mehdija Murić, profesor, koji je kritički  i studiozno dao prikaz  monografije  Kajevići u rožajskoj opštini.,,Sretajući se sa autorom,  razmjenjujući određene informacije, saznanja koja smo dobili od svojih predaka, te činjenice do kojih se  moglo doći kroz prelistavanje knjiga više autora koji su se bavili vjekovima migracionim kretanjima, ratovima i svim onim dešavanjima koji mogu biti od koristi za  utvrđivanje  objektivnih činjenica, shvatio sam njegovu želju da što je moguće više  činjenica sakupi, prihvati različit pristup porijeklu svojih plemenika, bez obzira što mnoge osobenosti iz prošlosti mještane zaseoka  Kajevića govore da su najbliži stanovnicima sela Jablanice sa kojima se svojataju.

Uostalom, ono što ja pamtim, što sam čuo od svojih predaka, većinsko stanovništvo na desnoj obali Ibra, čine Bošnjaci koji vode porijeklo iz Albanije. Njihovo naseljavanje je počelo poslije austrijsko-tursko-ruskog rata, kada su ovi krajevi ostali  pusti, a svo stanovništvo, dotadašnje, odselilo se pod Arsenijem Čarnojevićem Trećim. Sva arhivska građa, odnosno autori koji su se bavili tom problematikom, upućuje na tu okolnost.

U selu Jablanici, kao i do kasno su govorili albanskim jezikom, oblačili se kao svi Albanci, praktikovali  običaje nekadašnje postojbine: ženidbe, udaje, krvne osvete.

Dakle, jezik, običaji, nošnja, lirske i epske pjesme, uz to osvete – dokaz su da je najbliža konstatacija da su stanovnici sela Kajevići najbliži srodnici svojih komšija iz sela Jablanice, koji su, žestoko reagovali prilikom ženidbe  jednog svog rođaka djevojkom iz Kajevića, smatrajući to  za  rodovsko skrnavljenje.

U prilog mojoj tvrdnji o porijeklu mještana Kajevića, govori činjenica da su se lirske i epske pjesme uz gusle i ćiftelije pjevale  na albanskom jeziku. Dobro smo zapamtili virtuoza narodnih pjesama Musliju Kajevića, koji je 1971. godine bio učesnik na Festivalu folklornih ansambala Jugoslavije u  Zagrebu, gdje su folkloristi iz Rožaja osvojili prvo  mjesto. Dobar pjevač je bio i Fazlija Kajević Deljov, koji je do kraja života pjevao uz  tradicionalni instrument-ćiftelije.

Družeći se sa autorom Rifatom Kajevićem, uočio sam  da je, sakupljajući metrijal za monografiju Kajevići u rožajskoj opštini, uložio ogromnu energiju da sakupi što više relevantnih činjenica u vezi sa porijeklom, običaja, imigracionih kretanja o svojim bratstvenicima, te da će ova monografija biti pouzdan dokaz o upornosti jednog mladog čovjeka da ugradi dio svog intelekta, u nešto što  to do sada nije niko iz tog kraja učinio. Rijetko sam sreo čovjeka da sa toliko pribjeleški i  apostrofiranih činjenica zaokružuje svoj naum da  budućim generacijama ostavi u nasljeđe građu iz koje će moći da nastave daljna istraživanja na ovom poslu. Uostalom,  što je zapisano-neće umrijeti, što se ne zapiše-nestaće ga” – naveo je Murić u svojoj besjedi o monografiji.

Autor knjige Rifat Kajević je dao završnu riječ ovom kulturnom dešavanju na obali Ibra

Akšam hajrola i dobro veče. Selamim i pozdravljam sve prisutne uz zahvalnost što su me udostojili svojim dolaskom da prisustvuju večeri koja će kroz  monografiju Kajevici u rožajskoj opštini obilježiti istoriju trajanja plemena Kajevića. Dragi moji bratstvenici, moji rođaci, prijatelji, kolege i komšije, hvala vam što ste imali senzibiliteta, prije svega prema mom angažovanju oko knjige, a još više veliko  vam hvala što ste udostojili pleme Kajevića svojim prisustvom.  Vjerujem da ste iz recenzija Zaima Azemovića i Mehdije Murića, kao i iz tekstova koje su čitali Brahim, Suada i Daris, spoznali sadržinski sloj ove knjige. Iz tih razloga, ali i iz razloga  da se sa knjigom upoznate čitajući je, večeras neću govoriti o njoj. Ona će vam sve reći dok  je budete prelistavali. Večeras ću vam govoriti kako sam došao na ideju da napišem ovu knjigu. Kao vrlo mlad  počeo sam ponešto da zapisujem i pišem. Rano sam uočio vrijednosti knjige.  Jedan dio života sam proveo u Beogradu na svom profesionalnom usavršavanju i često sam posjećivao sajmove knjiga gdje sam često knjige i kupovao. Shvatio sam vrijednosti zapisanog i spoznao da živa riječ vremenom blijedi, a ono što je napisano traje vječno. U meni se javila želja da Kajevići vječno traju ne samo kroz svoje ljudsko postojanje, već i kroz knjigu. Počeo sam da pišem prije sedam godine. Iako sam imao iskustva sa pisanjem,  bilo je teško i zahtjevno. Život  je nas Kajeviće, kao i mnoga druga plemena, rasuo na sve četiri strane svijeta. Tuđina nam dušu razjeda. Vidimo se godišnje ili ne. Vremenom bismo se , nažalost, udaljiti. Dolaziće nove generacije, a priče i istine o Kajevićima bi u tom slučaju počele da blijede i negdje bi u budućnosti iščezle, pa bi mi Kajevici bili bez istorije.  Htio sam da sačuvam od zaborava  naše pretke da bi naši potomci  bili ponosni na njih.  Htio sam da sačuvam od zaborava sve one vrijednosti Kajevića kao ljudi, kao intelektualaca, kao potomaka čuvenog Kaja. Htio sam da krlja Kajevska dotakne sve one koji budu čitali ovu knjigu i da u njoj prepoznaju ono iskonsko u čovjeku da bez istorije nema čovječanstva, a ako se ne zapiše istorija Kajevića, onda bi pleme Kajevića i te kako bilo siromašnije  za mnoge podatke  koji su od izuzetne vrijednosti.

Proveo sam sedam godine svog istraživanja. Trebalo je prikupiti mnogo izvora. Priznaću da je bilo naporno.  Bio sam u Sarajevu  na Cetinju, Bijelom Polju, Skoplju, Pazaru, posjetio sam arhive i mnoga druga mjesta za koje sam smatrao da mogu biti neki izvor podataka.  U ovoj knjizi ćete pronaći sve one podatke koje sam dobio od svojih bratstvenika. Nažalost, bilo je onih koji su pomalo bili neodgovorni, pa ako u knjizi ne pronađu neki podatak koji zavređuje pažnju da se nađe u knjizi, zasigurno ja nijesam kriv, već je kriva nečija neodgovornost.  Kada sam knjigu odštampao, javile su se određene osobe dajući mi fotografije i neke  izvore saznanja. Tada se ništa nije moglo učiniti. Ispoštovao sam sve zahtjeve i unio sve do čega sam mogao da dodjem kada su u pitanju Kajevići.Za mene ova knjiga predstavlja duhovno i materijlno bogatstvo.  Naime, u šali bih često rekao,, Eh, kada bih mogao dostići mog rahmetli oca Aliju po broju djece.“ Kao što i većina zna nas je petoro djece, a ja imam četvoro. Priznaću da sam publikovanje ove knjige doživio kao jednu prinovu u mojoj porodici a i u plemenu Kajevića, a tako je i osjećam.  Zahvaljujem se svojoj porodici, majci, supruzi i djeci što su na neki način učestvovali da moja kniga ugleda svjetlost dana. Zahvaljujem se mojim bratstvenicima koji su mi dali obilje podataka i fotografija, ali koji su me i finansijski potpomogli.  Posebnu zahvalnost dugujem mojem bratstveniku Rafetu Kajeviću koji nije štedio ni vrijeme, a posebno novac da ova knjiga bude što kvalitetnije urađena, kakva, u stvari,  i jeste“.

Autor monografije Rifat Kajević je policijski službenik. Ova monografija je njegov prvijenac.

Na promociji su govorili i Šerif Kajević iz Sarajeva, Brahim Kajević, knjževnik,  Suada Kajević, student iz Luksemburga kao i trinaestogodišnji Daris Kajević. Muzički dio programa su obogatili Edis Agić i Erhan Luboder. Moderator programa je bila profesorica Mirsada Šabotić.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Božidar Proročić: Novi roman Lene Ruth-Stefanović ”Aimee – Voljena”

AIMEE -VOLJENA NOVI ROMAN LENE RUTH STEFANOVIĆ   Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista   U izdanju OKF-a sa Ceinja pojavljuje se roman ,,Aimee-Voljena” iz pera poznate crnogorske pjesnikinje Lene Rut...
by Redakcija
0

 
 

Treća zbirka poezije Tamare Senić ”Mozaik”

ПЕРИВОЈЕ ПОПОВИЋ СТИХОВИ, НОТЕ И ЦРТЕЖИ (Тамара Сенић: „МОЗАИК“, пјеснички, музички и ликовни свјетлоказ in vivo)   „Koлутају ...
by Redakcija
0

 
 

Jasmin Ukić: O romanu Bisere Boškailo ”Slika od milion dolara”

Jasmin Ukić – akademski slikar   Rađanje religioznog ekspresionizma u književnosti     Roman: “Slika od milion dolara” Bisere Boškailo jedna je neočekivana pustolovina izmedju jave i sna u ...
by Redakcija
0

 

 

Uskoro knjiga srpske dečje poezije ”Jato labudova” na beloruskom jeziku

Лебедзіная чарада – зборнік паэтычных твораў / рэд. Мілаш Ефтыч; пераклаў з сербскай мовы Мікіта Супрунчук. – Бялград: Праек...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

”Prašnjavo sunce” Valerija Kazakova na srpskom

„Прашњаво сунце“ Преведена збирка песама Валерија Казакова   У Београду, у издању Удружења поетских стваралаца (ур. Анђе...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona