Pred prepunom salom Centra za kulturu u Rožajama, dana 28. novembra, 2013. u 19 h održana je promocija knjige ”Orijentir humanosti u beskraju i vječnosti” autora Zaima Azemovića. O knjizi su govorili profesorica Mirsada Bibić Šabotić kao i profesor dr Redžep Škrijelj. Azemović se svojim literarnim radom, pripojio plejadi pisaca, koji perom u ruci osvajaju vrhunske prostore sandžačke književnosti. Njegov stvaralački opus potvrđuje maksimu ”Star je samo onaj koji prestane da stvara, pa makar imao i dvadeset godina”. Recenzija koja slijedi je kratak prikaz zbirke ”Orijentir humanosti u beskraju i vječnosti”.
LUČA HUMANOSTI ZAIMA AZEMOVIĆA
Pjesničke staze autora Azemovića već pedeset godina posute su stihotvornim cvijećem i predstavljaju beskrajno polje poezije
Mirsada Bibić-Šabotić
Njegova prosvjetiteljska misija, oivičena u lirsko-epskim treptajima, zbirci pjesama ,,Orijentir humanosti ka beskraju i vječnosti“, mogla bi se definisati kao Inter spem et metum (Između nade i straha), nade da će njegova riječ duboko zagolicati tvrdokorna uva svih onih koji ne čuju vapaj izmorenog čovjeka i straha od ljudskog bezumlja, koje je kroz istoriju svojom dehumanizacijom gasilo Božiju svjetlost.
Ovaj lirski medaljon satkan je od novih pjesama, koje su Azemovićevo sklonište od besciljnog prostora ljudske otuđenosti, surovosti bitisanja i svega onoga što unižava čovjeka; otuda toliki napor našeg poete da snažnim poetskim izrazom šalje humanističke poruke i, izbjegavajući romantičarsku dimenziju, uspijeva da tajnu života prevede u stihove koji su mudri, topli ali i didaktički.
Sjedinjavajući različite teme i motive, naš autor pravi most od riječi, tako da poetska mozaična slika daje odsjaj pjesnikove duše. Poetskim zvonom budi ljudsku humanost, koja se sklonila u bezočne ljudske podjele, koje prijete da unište svaki atom humanog u čovjeku.
Azemović rezom srca na papiru vaja divnu građevinu satkanu od iskonskog , duhovnog, a, nadasve, ljudskog. Mudrost i toplina koje zrače iz njegovih stihova protkane su tragikom, ali i uzvišenim blaženstvom prema Bogu i Čovjeku.
Religiozna osjećanja , koja su iznijansirana u mnogim pjesmama, nijesu dogmatska, već imaju univerzalne dimenzije, tako da idu u pravcu očišćenja duha i katarzično djeluju na čitaoce. Lirski subjekat svoja religiozna osjećanja ne uokviruje u simbolici ortodoksnog vjernika, već ovom motivu prilazi kao pjesnik i čovjek čija je duša otvorena za sve ljude koji u vjeri u Boga, humanosti i dobročinstvu , vide svu blagodat ovog svijeta.
Humani stavovi i plemenita gledišta bitna za čovjeka i njegov opstanak u životu ,odnosno za njegovu borbu sa životnim tegobama i bitisanjem ,te napor čovjeka da se uhvati u koštac sa životnim nedaćama i da, uprkos izvjesnosti smrtnosti, pronalazi smisao u postojanju i da se neprestano, putem dobročinstava i plemenitih djela, odupire mislima o ništavilu i beznađu, a da, pri tome, daje primat religiji kao univerzalnoj duhovnoj potrebi svih ljudi, daje poseban pečat zbirci Orijentir humanosti ka beskraju i vječnosti i svrstava je u pjesnička djela velikana savremene poezije.
Ipak, posebnu draž ovoj zbirci daje spoj prošlog i sadašnjeg u njegovom zavičaju koji poput pauka plete mrežu kroz istoriju i vrijeme dajući primat čojstvu, junaštvu, ljudskosti i humanosti.
Cjelokupno Azemovićevo stvaralaštvo je sehara bošnjačke kulture jer naš stvaralac uspijeva da stihovima sačuva od zaborava svoj identitet, svoj jezik, običaje i kulturu, ali , istovremeno, daje istoriju trajanja čovjeka i njegove praiskonske težnje da se ljepotom, radom i humanošću odupire prolaznosti. Već objavljivane pjesme i recenzije, kritika i stavova o ovom stvaraocu i njegovom stvaralaštvu, koje ćete pronaći u ovoj zbirci, daju utemeljenje ovoj konstataciji.
Orijentir humanosti ka beskraju i vječnosti je sinteza Azemovićevog stvaralaštva, i ovaj literarni dragulj, isprepleten prozom i lirikom ,dajdžest je epa o čovjeku i piscu koji perom u ruci krči puteve spleena, mržnje i ljudske otuđenosti nadajući se da će njegove humane poruke porušit surovost i neprebolnost bitisanja.
Mirsada Bibić Šabotić, Rožaje, 2013. godina
S lijeva: Mirsada Bibić-Šabotić, Zaim Azemović i dr Redžep Škrijelj
