Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Promocije

7. Aprila 2018.
 

Novi roman Marije Juračić „Mutno more“

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

U ediciji knjižare REDAK iz tiska je izašao novi kriminalistički roman Marije Juračić ( i vrijedne suradnice Hrvatskog glasa Berlin, op. u.) „Mutno more.“ Četvrti je to roman iz ciklusa romana o policijskoj istražiteljici Iki Ekl, ženi neobičnog psihološkog mozaika.

Kada  s otočića – svjetionika Tanjurića, koji je pretvoren  u ugostiteljski objekt, nestane svjetioničar Josip Delić, inspektorica  Ekl i njezin pomoćnik Ninno Ritzi pokreću istragu koja  se pretvara u  opasnu avanturu. Priča je neobična, zanimljiva, a podloga romana je tipična, hrvatska  društvena sredina s koje autorica vješto skida naslage kojima su prekrivene brojne društvene devijacije i pred nas dovodi mnoge zanimljive likove koji  na dovitljiv način preživljavaju u nesigurnoj, mutnoj sredini. (Mihovila Pasarić Walner, prof.)

Naslov: Mutno more
Autorica: Marija Juračić
Broj stranica: 246
Nakladnik: REDAK
Godina izdanja: 2018.
ISBN: 978-953-336-472-8

Ulomak iz 1. poglavlja

Ika se veselila godišnjem odmoru. Očekivala je dugo bablje ljeto, mirne, tople dane, puste plaže, manje gužvi u gradu. Ona i Egon planirali su otići u neko malo, tiho mjesto u unutrašnjost Istre, obilaziti stara zdanja, crkvice i gostionice, šetati kroz maslinike i vinograde, možda sudjelovati u nekoj berbi… Mjesecima su sanjali te trenutke mira i opuštanja.

Osjećala je umor. Danonoćan rad uzeo je danak. U ljetnim se mjesecima grad zbog navale turista udvostručio, vlasti su se hvalile brojem turističkih noćenja, kriminal u gradu se povećao, a broj raspoloživih ljudi u njenoj policijskoj postaji ostao je isti. Dogodilo se ubojstvo mlade žene, koje su ona i njen pomoćnik Ninno Ritzi riješili, nestala je sredovječna žena i taj slučaj još nije dobio svoj epilog, a zbog kroničnog nedostatka kadra morali su rješavati i provale u stanove, kioske i dućane, krađe na plažama, a svemu su se još pridružili i slučajevi s migrantima, koji su se uglavnom skrivali po parkovima, napuštenim lučkim zgradama i željezničkom kolodvoru tražeći mogućnost da se nekim teretnim vlakom ili brodom izgube iz Hrvatske.

Sada se to dugo očekivano bablje ljeto, koje je u mislima počela svojatati i nazivati ga svojim, pretvorilo u nešto drugo. Vijesti su javljale o uraganu Irmi koji je dostigao stupanj pete kategorije, poharao Kubu i Floridu, opustošio Karibe, a sada se bujica vode izlila i na njezin grad. Nekoliko je dana kiša neprekidno lijevala, snažan vjetar skidao je lišće sa stabala i lomio im grane. Odvodi nisu mogli progutati svu količinu vode koja je prekrila trotoare, ulazila u podrume i prizemna parkirališta robnih kuća pa se uskoro i terasa njenog penthousea pretvorila u plitak bazen i voda je prijetila ući u stan. Nekoliko puta dnevno izlazila je na terasu i metlom gurala vodu u odvode, kako bi brže otekla na ulicu.

Naglo je zahladnjelo i Iki je postalo jasno da od očekivanog babljeg ljeta neće biti ništa. Onda su se pojavila dva sunčana, lijepa dana i njen se optimizam vratio.

– Pa ne moramo se kupati – mislila je – i duge šetnje kroz šumu mogu biti lijepe. Upravo je počela oblačiti jesenje ruho, njene su boje krajem ljeta prekrasne, a u Egonovom društvu sve dobiva poseban čar.

A onda je došao konačan udarac koji je pokopao njezine nade. Tog dana trebala je dobiti Rješenje o godišnjem odmoru, ali čim je stigla na posao, umjesto da joj uruči dokument, Karla, njezina sekretarica, rekla joj je: “Šef traži da mu se osobno javite čim stignete!“

Slegnula je suosjećajno ramenima, zatresla lagano svojom bujnom, riđom kosom, a oči su joj imale zabrinut izraz. Nije uporabila riječ papak, kako su svi u postaji interno zvali Ikinog nadređenog, čovjeka koji je svoj položaj držao zahvaljujući tome što se znao slizati sa svakom strankom ili koalicijom, koja bi trenutno bila na vlasti. Bez vlastitog političkog uvjerenja, prihvaćao bi ono koje je u određenom trenutku visoko kotiralo. To što po zakonu nije smio pripadati ni jednoj stranci, dobro mu je došlo. Članarinu nije plaćao, a svoje je osobne usluge obilato nudio svima ne režući ni jednu granu razlistanog političkog života.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Refik Bulić: Začarana rijeka

Jednom davno, tako davno da se i Beranov djed jedva sjeća toga vremena, tiho je tekla rijeka Toplica i pokretala desetak vodenica raspoređenih na nekoliko kilometara riječnog toka. Beranov djed se malo sjeća toga vremena, k...
by Redakcija
 

 
 

Mešino bockanje – aforizmi Mehmeda Meše Delića

*Puno studenata pada na ispitima. Proklete plave koverte… *Ko će kome nego svoj svome da dođe do – DIPLOME! *Omladina je naše najveće bogatstvo. Već nekoliko godina imamo dobar izvoz! *Odem na Zapad – sve mi paš...
by Redakcija
 

 
 

Denis Kožljan: ”Kino Bosna” Zlatka Lukićića

Kako odavno nisam čitala neki dobar i pametan prozni uradak, predstavljen na Digitalnim knjigama, a nešto malo bolje poznavajući autora Zlatka Lukića, odlučih da to ovog puta, bude roman, jedan iz njegove trilogije, naslov...
by Redakcija
 

 

 

Said Šteta: Odraz u očima

Već dugo imam potrebu da ovo  napišem. Nemam ja pravo misli držati u ropstvu. Jok! Ta  ja sam dovoljno rob. Neka! Znam kome robujem i nije mi teško. Samo Uzvišenom Gospodaru. Ahh, i te misli! Đahkad su na gomili složen...
by Redakcija
 

 
 

Ahmet Ademagić: Priča o prezimenu Bošnjak u Rožajama

Ahmet Ademagić   PRIČA O PREZIMENU BOŠNJAK U ROŽAJAMA   Život piše romane. Ljudske su sudbine nepredvidljive. Ovo je priča  jednoj takvoj ljudskoj sudbini. Ovo je priča o majčinom djedu a mome pradjedu. U Gl...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona