Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Promocije

29. Juna 2021.

”Pisma majci koja će čitati posthumno” Munevere Sutović

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

POETSKI OBELISK MUNEVERE SUTOVIĆ

 

,,PISMA MAJCI KOJA ĆE ČITATI  POSTHUMNO”

 

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

 

Zahvaljujući neumornom posleniku kulture i direktoru Centra za kulturu Rožaje Beći Kujeviću ovih dana je iz štampe izašla prva zbirka poezije Munevere Sutović i zablistala na poetskom nebu Crne Gore. Centar za kulturu Rožaje nastavlja svoju plemenitu misiju ka afirmaciji najljepših vrijednosti savremene kulturne scene.

Munevera Sutović predstavlja darovitu pjesnikinju Rožaja koja već duži niz godina piše, a pojavljuje se sa svojom prvom zbirkom poezije koja nosi naslov ,,Pismamajci koja će čitati posthumno.” Kada neko zakoračiu čarobni i mistični svijet poetike, u njemu pronalazi tajanstvene puteve često nedokučice ,,običnim smrtnicima.” Na samom uvodu u zbirku se, kroz poetsku sublimaciju, izražava kao traganje za sopstvenim identitetom, jezikom, domovinom, žrtvom, razotkrivanjem smrti i govora o njoj. Pjesnikinja ne može da čeka, želi da probudi poetsku masuumrtvljenu običajima, stereotipima prošlosti, ona djelujekao vješt narator koji vas vodi kroz sopstveni performans. Nije slučajno što pjesma koja otvara zbirku „Domovina“ počinje nizom pitanja i razmišljanja, u kojoj se traži sloboda postavljaju se pitanja, ali i teži ka odgovorima.

 

U pjesmi ,,Jezik” kaže:

 

Odriču me

U zemlji živih

Na polju lala

U plesnim salama

Ne primaju me ni

Na napuštenim grobljima

Znaju da sam kradljivac njihove tišine

 

Jezik je ono čemu težimo, ono što naučimo tokom odrastanja od naše majke. Taj jezik prati Muneveru Sutoviću svim njenim pjesmama dajući im posebnu težinu. Pjesnikinja je potpuno ukorijenjena, potpuno vezana zasvoj maternji (bosanski) jezik koji je othranio i stvorio. Muneverina poezija je melodični naboj vezana za podneblje sopstvenog kraja. U filozofiji misao je prva dok je u poeziji jezik na prvom mjestu. U poeziji Munevere Sutović estetskise oblikuje poezija, a autorkine ,,ispovjesti” su satkane kroz vrijeme, ali autorka ne želi odustati jer ima autentičnu žudnju i potrebu za stvaranjem. Kod autorke nadvladaju povremeni tonovi gorčine. Autorka svoje tanane stihove iz sfere intimnog doživljaja predstavlja kroz emocinalne društvene ali i lične principe. Poetska forma autore jemistično-složenog karaktera a nastala je kao plod njenihpromišljanja. Igra pjesničkih sjenki je potpuno ukorijenjenau njen stil.

 

U pjesmi ,,Groblje očeva” autorka ističe:

 

One ne daju sjenkama

Našeg rođenog mjesta

Pa nam je ova aleja

Groblje naših očeva

Ipak divno se čuje šuštanje

Očešljanih listova.

 

Kada neka pjesma hoće da na poseban način ispolji unutrašnji lirski segment ona potraži i pronađe ono porodično utočište, odgovarajući trenutak umne sintagme pjesnikinje koji će je transformisati i prevesti u riječi, itako donijeti u svijet ,,uređenih aleja.” U interferenciji pojedinačnog uma i beskrajnih polja lične savjesti čije ćemisli (ideje) iskazati samo jedan dio, nastaje sve što seriječima može izraziti. I naravno, ne samo riječima. Sve slike žele da budu naslikane, a one su odraz specifikuma autorke koja to proživljava. Lirski mozaik trenutaka i raspoloženja razotkrivaju žensku intimu, senzibilnost i senzualnost. Poezija kao vizija pejsaža i drugih motiva sopstvenog doživljaja ne umanjuje, ni u kom slučaju, bogatstvo duboko proanaliziranih metafora, personifikacija, antiteza, epiteta iostalih stilskih figura. Njena dodatna vrlina je u tome dasnažno podržava sigurnost ravnoteže stihova.

 

U pjesmi ,,Smrt trinaesta” pjesnikinja kaže:

 

U podrumu je

skrivala ranjena vojnika

Ne znam da li je voljela Boga

Pustio je da umre dvanaest puta

Utroba je na kraju izbacila dvoje

Poslije onog kopileta sa groblja

Muž tako zvao ga je

A ona ga privi sebi na njedra

Tu i umrlo je.

 

Da li u ovoj pjesmi ima pobjednika – nema, svi suporaženi u svijetu nepravde stradanja, ropstva i izdaje. Prepliću se različiti tonovi užasa nad nevinima. Pjesnikinja ostaje bez reiječi kajanja, bez poruke, smisla a ima li Boga pita se u sebi. Smrt je odgovor na brojna pitanja i teorije tokom života. Onaj koji ostaje iza umrlog, kivan je, jer propada kroz svjetove sopstvenog nihilizma. Izvornost često bolnog postojanja, i poneki tren nade igra su riječi autorkinog alter-ega. Misli su slobodne i lutaju po stihovimađe ostavljaju svoje tragove. Autorkina poezija je zato otvorena za različite interpretacije i krajnji (subjektivan) pristup čitanju. Oni koji čitaju moraće da slažu fragmentekoji su dio životne slagalice. Tematski, radi se o dubokorefleksivnoj poeziji, prepunoj simbola i pjesničkih slika, bilo da su one vizuelne, zvučne, taktilne. Epiteti u pjesmama stvaraju sjajne metafore, a onda pretvaraju cijelu pjesmu u alegoriju. Uporedbe i kontrasti, vrlo čestouz korištenje hiperbole, stvaraju gotovo u većini pjesama paradoksalne situacije, praveći snažne zaokrete i pobijajući nerijetko zakone logike. Siguran sam da će sami sadržajzbirke ,,Pisma majci koja će čitati posthumno” izazvati pažnju čitalačke javnosti, a sama pjesnikinja biti jedna od značajnijih na planetarnom nebu Crne Gore.

 

U samom predgovoru knjige Beća Kujević daje osvrt sa naslovom ,,Rožajski univerzum poetske misli”:

Rožaje, taj maleni kutak sjevera Crne Gore, je kroz svoju dugogodišnju istoriju dalo brojne i istaknute umjetnike, slikare, pisce, pjesnike, muzičare. Posebna radost je kada mlađe generacije doprinose da naša kulturna baština Bošnjaka nastavlja tu tradiciju i čini ove prostore i ljepšim i bogatijim. A bogastvo je uvijek u pisanoj riječi. Munevera Sutović pripada pjesnikinjama čiji poetski univerzumnadmašuje sve stereotipe moderne današnjice. MuneveraSutović nije anonimus, makar ne u rodnim Rožajama alini u Crnoj Gori i Sandžaku. Moja je skromna misija da jepredstavim na pravi način onako kako to ona zaista zaslužuje.Njene pjesme bi, prije svega, trebalo shvatiti veomaozbiljno, stil im je rafinisan, zapravo prilično emocionalan,i na momente složen sa pažljivo biranim sintagmama, iakose radi o poeziji koja je po svojoj funkciji okrenuta, to jest usmjerena, na čitaoca kao glavnog konzumenta. Međutim,svojim kvalitetom i elegantnim stilom, nadilazi mnogepjesničke zbirke današnjice. Možda će vam se učiniti natrenutak da sama autorka sa čitaocem želi da podijeli svoježivotno iskustvo, ali treba svaku pjesmu doživjeti iz ugla pjesnikinje a takva promišljanja su najteža.Ono što pjesnikinju Sutović ipak izdvaja je česta ironija, bez gubitka intenziteta poruke svake pojedine pjesme i većibijeg ka onom misaonom, emotivnom u prirodi svakoginsana. Iza njene poetske fascinantne slike krije se sudbinaukletih (ženskih) pjesnika. Njena sudbina su njeni stihovpuni bolne i gorke istine.Ona svojim jakim autentičnimstilom pripada onim skrivenim pjesnicima koji žive u,,sjenci” malo li je neshvaćenih pesnika, čije su pjesme bolnispomenici ljudske nesreće, česta sudbina pjesničkog usuda.U poeziji autorke prisutan je semantički konkretizam za kojise obično kaže da on zagovara profilisano umno pjesništvo,to jest stihove povremeno prošarane misaonom logikomkao i zvukom sa slobodnim asocijacijama. Pa i samokorištenje posebnih stilskih izraza u poeziji daje posebanbljesak poetike. Na mjestima gdje pjesnikinja koristiposebne emocije, otvaraju nam se horizonti, harizmatičnost se okreće i briljira, vešeslojnost i višesmislenost postajeudarna snaga njenog pjesničkog izražaja.

Zbog mnogobrojnih književnih činilaca, ali nadasvezbog originalnosti i virtuoznosti ove pjesnikinje koja vas vještom rukom spisatelja navodi na razmišljanja o svemu do sada poznatom, čineći da budi svijetlo u vama i poglediz nekog novog ugla, toplo preporučujem ovu knjigu za čitanje. Ovo je poezija koja se stvara za sva vremena. Munevera Sutović je iz rožajskog univerzuma i okruženja predstavlja kristalno stanje istine, odričući se stereotipa da je žensko pismo neprepoznato. Sutovićka je pjesnikinja pobune protiv tog primitivizma, ona je pjesnik, poslanik mira, koja u svojim stihovima nosi magiju koja se nalazi u njenoj poeziji, ali i u svakom od nas.



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Dr Asad Kalač: Pravilna ishrana i i fizička aktivnost su saveznici u prvenciji bolesti srca

Recite nam ukratko o sebi, školovanju opisu posla i sa kojim problemima se susrećete u radu a koji bi mogli da se prevaziđu kroz drugačiju organizaciju rada? Moje ime je Asad Kalač, specijalista Interne medicine u Domu zdr...
by Redakcija
0

 
 

Dragiša Eraković: Posađena priča

Драгиша Ераковић   ПОСАЂЕНА ПРИЧА   Нико не памти када је почело, а све је почело одавно. И траје генерацијама. Све најгоре ...
by Redakcija
0

 
 

Gordan K. Čampar: Braho Adrović – pjesnik vidljivih stihova

Gordan K. Čampar: BRAHO ADROVIĆ – PJESNIK VIDLJIVIH STIHOVA Braho, novinar u vječitoj potrazi za suštinom, temama koje su nesvakidašnje a tu blizu nas samo ih je potrebno uzjoguniti, pjesnik vidljivih riječi, bez mn...
by Redakcija
0

 

 

Sa promocije knjiga Hajrudina Lula Mekića ”Bijela kula” i ”Akovski šehidi”

Na promociji dvije knjige “Bijela kula” i ”Akovski šehidi” autora Hajrudina Lula Mekića održanoj 18. avgusta 2021. u velikoj sali Centra za kulturu u Bijelom Polju, govorila je književnica Šefka Beg...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

OSVRT NA ZBIRKU POEZIJE ,,ZEJNA” SULEJMANA-BEĆE KUJEVIĆA

OSVRT NA ZBIRKU POEZIJE ,,ZEJNA” SULEJMANA-BEĆE KUJEVIĆA   Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista   Kada dragi prijatelj objavi knjigu onda to predstavlja posebno zadovoljstvo. Sulejman-Beća Kujević direkt...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona
 
Secured By miniOrange