Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Promocije

16. Oktobra 2021.

Sa promocije knjiga Hajrudina Lula Mekića ”Bijela kula” i ”Akovski šehidi”

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Na promociji dvije knjige “Bijela kula” i ”Akovski šehidi” autora Hajrudina Lula Mekića
održanoj 18. avgusta 2021. u velikoj sali Centra za kulturu u Bijelom Polju, govorila je književnica Šefka Begović-Ličina, kazavši:

Književni uspon Hajrudina Lula Mekića pratim od samog početka tj. njegove prve knjige Ruža Akova, kojom je otškrinuo književna vrata i smjelo zakoračio u književni svijet. Upoznavši njegovo pero, radovao me njegov pripovjedački napredak, njegov nijet da iz bjelopljske čaršije i kaldrme iščeprka zaturene priče i opečati ih nezaboravom.
Njegove priče k’o da sakrivaju dječačića kog su bez njegovog htjenja odvojili od majke, pa lišen te ljubavi i sigurnog majčinog okrilja, umjesto tinte iz pera mu kapa nostalgična suza, žal za majkom i rodnim krajem.
U svakom grmu Lulove rodne grude i svim onim što je u njoj za njim ostalo, u svakom kutku bjelopoljske čaršije i sokacima u kojima je odrastao, izliveno je toliko njegove ljubavi, nostalgije, čežnje, jecaja, da sam i ja, čitajući, nekoliko puta zaplakala.
Zavidjela sam mu na prekrasnim i mnogobrojnim uspomenama ostavljenim pored Lima, koje su obojile i moje djetinjstvo, jer sam tu u raskošnoj rasovskoj dolini, pored iste te rijeke i ja prohodala i odatle se otisnula u svijet.
U Lulovim djelima ima toliko snažnih i slikovitih prikaza pejzaža Bijelog Polja i okoline, da su me nekada podsjećali na prekrasne opise stepa u romanu Džamilina ljubav književnika Čingisa Ajtmatova.
Hajrudin Lule Mekić je u tri knjige: Ruža Akova, Bijela kula i Akovski šehidi, svojim književnim umjećem pokazao kako se čuva identitet i poštuje sopstvena kultura.
U njegovim djelima je sve besprjekorno čisto, neokaljano, iznad rodnog Bijelog Polja i Lima svijetli najsjajnije sunce, mjesec se mangupski smiješi, obrovske zore sviću uz najljepši cvrkut ptica i razdraganu svirku čobana.
Kroz Lulove priče, hodate gizdavim bjelopoljskim sokacima, uživate u slasti vrelih somuna tek izvađenih iz čaršijske pekare, sladite se komšijskim aršlamama i mirišete ružu mjesečarku, svakog akšama bunarskom vodom zalivenu rukom njegove majke Vasvije.
Među listovima knjiga pulsira neraskidiva porodična povezanost braće i sestara i duboko poštovanje prema ocu, najvećem dječačkom uzoru. Tu mirišu iz bašče one mahljive šljive i iz zelenih listova izviruju mlade krastavice, koje njegove sestre iz krila prinose na sofru i dok ih u slast jedu, prsti im se u sahanu prepliću, gdje jedni drugima uzajamno pretaču ljubav.
Iz njegovog pera, ko iz vulkana izviru, ključaju i iskaču van događaji iz bjelopoljske čaršije, da traju dok je vijeka i svijeta. On krivce pravedno osuđuje, miri zavađene, štiti nemoćne, tješi nevino optužene i svojski za njima žali. Poput najstručnijeg neimara, Lule jednako zida porušene crkve i džamije, briše sa svakog oburvanog kamena vjekovnu prašinu, najčvršćim podupiračima im čuva ruševine i u njima se Jedinom Bogu jednako moli.
Lulovo pero je pečat prošlog vremena, koje se ne smije zaboraviti, jer je svjedok ljudske časti, suživota, tolerancije, humanosti i poštovanja.
U romanu Akovski šehidi, književnik Hajrudin Lule Mekić je podigao granitni nišan nevino osuđenoj braći, carskim haznadarima Hasanu i Nailu, koji su bili žrtve jednog poremećenog vremena i nepravedne vlasti.
Zadivljujuće je koliko je on u ovom romanu duboko zaorao u prošlost, slikovito opisao događaje i suludu ideju bezdušnika da dva čestita i hrabra momka budu kurbani za nečiju nemoć i monstruoznu glad.
Iako zbog učinjene nepravde prema časnim momcima bjelopolske čaršije, čitaocu će mnogo puta u oku zaiskriti suza, autor čak i njihovu smrt u zadnjem izdisaju, opisuje kao veličanstveni trenutak, onako kako umiru velikani i buduće džennetlije.
„Bojiš li se smrti,Naile?“ – brat Hasan ga iznenadi pitanjem.
„Strah od smrti te od nje ne može spasiti. Naile, ovo nam je dunjalučko iskušenje i zato prije pogubljenja ne smijemo biti kukavice, već se predati Allahovoj milosti, Onome koji nam je odredio smrtni čas i zna zašto nam dušu uzima.
Sjećaš li se Naile, kada nam je rahmetli babo pričao da šehid u vrijeme smrti ne osjeća nikakav bol, jer je njime rastanak sa dunjalukom Allah olakš’o?“
Pored Lulove osude na podvale ljigavaca, koji su, poput izdajnika i špijuna Ahmetage, dodvoravajući se vlasti ajana, pljunuo na svoj obraz i svoje dostojanstvo, posebno me je zadivila njegova vještina u prikrivanju izgubljene časti gluhonijeme djevojke Halime, mazluma koja je u trenutku slabosti, izgubila svoju čednost i trebala biti odbačena od roda i cijele čaršije. Lule Halimu udajom za uglednog trgovačkog sina Sulejmana, uspravlja, pruža joj ruku, spašava joj djevojački i porodični obraz.
Koliko u tom činu Sulejmanove ženidbe i brzometne odluke mudraca ima ljudskosti, razumijevanja i pravednosti, koju Lule majstorski začini pjesmom:

„U lijepom jutru akovskog šehera
nije bilo ljepšega habera
jes’ tako mi moga imana i dina
zadvorjeće danas lijepa Halima
Seire se sve akovske majke
miriše im na bjele zambake
rumeni se k’ o šećerli ruža
bez avaza momku ruke pruža.”

Ta ljepota opisa nevjeste Halime, čitaocu će biti mali predah i kap okrepljujućeg šerbeta, u vrijeme nepravedne smrti haznadara Naila, kog u Francoskoj mahali, iz zasjede ubiše zloglasni sejmeni. U rasovskoj dolini se tada prolomio njegov poslednji vapaj:
„ Hasanee, brateee! Ja sam ti šehiddd!“
Sablja zafijuka, voda zaustavi svoj tok, sunce u crveno oblak oboji, na drugoj obali Lima Hasana sa neba žiška u srce rani, on jeknu, dušmanima uputi kletvu.
I u ovom romanu Lulovo pravedno pero, bjelopoljskog naiba Ahmetagu, po zasluzi kaznjava neslavnim krajem i nepravednima odasla opomenu da je pravda ipak pobjednik nad ljudskim zlom, koju ulični svirač Husein tiho otpjeva:

„Aman teškog vakta u Akovu
nit’ ajani, nit’ begovi znaše
haznadare od muselima spasit’
moj Sandžaku, zemana ti davnih
moj ummete, zulum ne halali
i od kuge, potvora bi gora
čudna čehra zulumćarskog soja…“

Roman Akovski šehidi i Zbirku priča Bijela kula autora Hajrudina Lula Mekića toplo vam preporučujem i vjerujem da ćete nakon čitanja poželjeti potražiti tu Lulovu bijelu kulu i obići mezare dva šehida Hasana i Naila, preučiti im fatihu i možda, zbog ljudskog bezumlja, nad prekinutom mladošću, kapnuti i koju suzu.



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Promocija ”Enciklopedije Bošnjaka” Nazifa Veledara u Goraždu

Naučnu, kulturnu, historiografsku i svaku drugu duhovnu djelatnost prati odgovarajuća leksikografija, u vidu leksikona, rječnika, enciklopedija i drugih sličnih priručnika, u kojima se prati spomenuta produkcija. Nažalost...
by Redakcija
0

 
 

Objavljen ”Kovid dnevnik jednog učitelja” Matije Zorića

Kovid dnevnik jednog učitelja Iz štampe je izašla knjiga pod nazivom Kovid dnevnik jednog učitelja, autora Matije Zorića. Izdavač je Prosvjetna zajednica Crne Gore, recenzent profesorica Senada Đešević. Kao prosvjetni ...
by Redakcija
0

 
 

Izdavačka kuća Heliks: ”Viči tiše, bato” Ivone Bžezinove

Heliks je upravo objavio roman Viči tiše, bato, češke autorke Ivone Bžezinove. Ivona Bžezinova (1964), nagrađivana češka autorka, ubraja se u sam vrh savremenog evropskog stvaralaštva za decu. Odrasla je u gradiću Us...
by Redakcija
0

 

 

Američka ambasada za razvoj slobode medija u Crnoj Gori

Američka ambasada u Crnoj Gori je podržala projekat NVO Avlija ”Ovo je Slobodna Crna Gora – mediji za građane” koji će se realizovati narednih godinu dana, medijski partner je Radiotelevizija Pljevlja. Op...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Sačuvajmo energiju – zaštitimo prirodu

Ministarstvo kapitalnih investicija je podržalo šestomjesečni projekat ”Sačuvajmo energiju – zaštitimo prirodu” koji je kombinacija više akcija na edukaciji stanovništva o značaju očuvanja zdrave životne...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona
 
Secured By miniOrange