Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Promocije

6. Decembra 2013.
 

Selman Repišti: Siroče vasione – poezija, mini-proza i drama

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

4. novembra 2013. izašla je moja druga knjiga: Siroče vasione: poezija, mini-proza i drama. Obuhvata 132 stranice i sljedeća poglavlja: ”Poetski pokušaji”, ”Obrisi rajskog krajolika”, ”Melanholične konfabulacije”, ”Kasno sazrijevanje”, ”Inspiratoru”, ”Sonetni vijenac”, ”Tekstovi za muziku”, ”Introspektivna mini-proza” i ”Egzistencijalni namćor”. Recenzenti su bili Elma Hodžić, profesor književnosti i jezika, kao i Adis Hukanović, magistar psihologije.

Prvi dio naslova (siroče) aludira na bazičnu intelektualno-svjetovnu izopštenost svakog ko se uputio stazama intrapersonalnog uvida, odnosno onog ko svoju svakodnevicu mjeri autentičnim aršinima svoje savjesti i svijesti o vlastitoj nesavršenosti. Druga riječ u naslovu (vasiona) eufemizam je za egzistencijalni vakuum, autorovo mjesto u nemjestu zvanom pasje bivstvovanje, drugim riječima, odnosi se na pogled u nepreglednost, spacijalnu zaravnjenost i višedimenzionalnu monotonost.

Iz pozicije vječnog zatočenika, čija percepcija ima alkatraški štih, u početku nastupam nesigurno, s nepovjerenjem i nevjericom upućenom prema sebi i fantazmima potencijalnih čitalaca. Ophrvan ambivalencijom, koja se poput kuge širi čitavom knjigom, u prvom poglavlju ipak ne gubim pjesnički polet, moguće zato što sam većinu pjesama koje ga čine pisao u ranom adolescentnom periodu. Preovlađuju katreni, sa ukrštenom rimom, uz dozu sladunjavo-naivne mladalačke čežnje za onom pravom, frojdistički rečeno, majkom, dadiljom i kulturološkim prototipom nježne, brižne i samozatajne djevojke.

”Obrise rajskog krajolika” čini nešto zreliji mozaik: zanosa, strasti, žudnje, nezasitosti, bijesa i samopropitivanja, koji dobija svoj konačni okvir u surovoj konfrontaciji sa ozbiljnim licem realnosti. U pjesmama ”Mahagoni gejša” i ”Očima tim nebrojenim” napuštam rimu, slikovito nabrajajući poluobrađene doživljaje i imajući (vjerujem nesvjesnu) namjeru postići konačnu spiritualno-emocionalnu katarzu. Postavljam retorička pitanja, uvodeći svoju partnerku u zajednički trans, pri tome znajući da je nijema i nepredvidiva. Dopuštam joj da obriše moj energetski trag i darujem onaj najuspjeliji dio moje pojave, svesrdno vjerujući da će nekada uspjeti da ispuni svoj životni zadatak i propisno skrene na raskrsnici svoje sudbine.

U prva dva poglavlja prisutni su uticaji poezije Jovana Dučića, Alekse Šantića i Miloša Crnjanskog.

”Melanholične konfabulacije” mogle bi biti kliničko-literarni primjer velikog depresivnog poremećaja i psihijatrijsko-diskurzivnog naslađivanja, jer su pisane iz perspektive negativnog pola nagona za preživljavanjem. U njihovom slučaju, podsvjesna dinamika je servirana u elegično-refleksivnoj ambalaži i ona je  perpetuum mobile svoje vrste.

Poglavlje ”Kasno sazrijevanje” objedinjuje nekoliko koncepata filozofije apsurda: ozdravljujuću patologiju, smislenu besperspektivnost, čvrstu neodlučnost, oslobađajuće ropstvo, saosjećajni nihilizam i vjerovatnu nemogućnost.

U ”Inspiratoru” se obraćam Stvoritelju (Brahma), Održavaocu (Vishnu) i Rušitelju (Shiva), trolikom apsolutu, koji je jedini svjestan svijeta svojih višesmjernih ogledala. On je onaj koji obuzima (cijelo biće), oduzima (dobro i loše), izuzima (”gleda kroz prste”) i preuzima (grijehe i probleme). U posljednjoj pjesmi iz ovog poglavlja, pokušavam se identifikovati sa njegovom pozicijom svevidjećeg i svesaosjećajućeg, ali brzo odustajem, shrvan onim što sam uspio vidjeti, čuti, osjetiti i predvidjeti u tom kratkom vremenu obnašanja njegove role.

U knjizi se nalazi i sonetni vijenac, nazvan ”Krvavo trnje”. Pisan je tri dana, ali je sačuvano samo osam soneta, pisanih u ruhu šekspirovskog kroja. Ovdje mi je uzor i inspiracija bilo literarno ostvarenje Franceta Prešerna.

Slijede ”Tekstovi za muziku”, sa sljedećim naslovima i podnaslovima (u zagradi): ”Silueta” (Ti si rođena za velike stvari), ”Bludnica” (Biraj svoje sutra) i ”Klepsidra” (Objekt malo ”a”). Kako smatram da nisam dovoljno muzički obdaren, niti vičan bilo popularnom bilo akademskom komponovanju, ovaj zadatak prepuštam za to dovoljno potkovanim čitaocima.

Introspektivna mini-proza svojim sadržajem upućuje na definisanje granica između nespoznatljive suštine čovjekove i njegovog društvenog, emocionalnog, duhovnog i intelektualnog tkanja. Ona je eksperimentalne prirode, na trojnoj tački, odnosno stjecištu poezije, bilješke i proze.

Na kraju knjige nalazi se ”Egzistencijalni namćor”, drama u tri čina, kojom progovaram o izlišnosti postojanja i hipertrofiji ega na račun superega. Radnja je smještena u klasičnoj ludari, patiniranoj savremenim psihoterapijskim trendovima, a lica su: filozof, klinički psiholog, psihijatar, fizičar, matematičarka, teolog i medicinski brat i sestra. Filozof je taj koji smatra da je uvijek i u svakoj prilici u pravu. Ideja vodilja kliničkog psihologa je ”preživljavati, da bi se živjelo”. Psihijatar se postavlja kao apsolutni autoritet, a nastupa kao neiživljena nakaza, odnosno aktivni učesnik i podstrekač suptilnog, socijalno odobrenog ispiranja mozga. Fizičareva veza s realitetom je vidno poljuljana nedavnim teorijskim uvidima o univerzumu i njegovim paradoksalnim promjenama stanja i kretanja. Matematičarka smatra da je žrtva hiperkocke, geometrijske figure koja isprva briše zakone zdravog razuma, a kasnije se prikazuje u dovoljno očiglednoj formi. Teolog je knjiški primjer mesijanskog kompleksa, ideja omnipotencije i grandioznosti. Posljednja dva lica tipizirani su predstavnici glupoglavih mediokriteta, koji su se (najvjerovatnije) domogli radnog mjesta uz pomoć pokornosti, poslušnosti, psihologije stada i seljačko-malograđanske dovitljivosti i oportunizma.

Knjigu bih (pomalo diskriminatorski i neskromno) preporučio isključivo onima koji tragaju za istinom, odnosno ljudima koji imaju sluha za eterično-estetični izraz i hrabrosti da budu nešto neponovljivo i drugačije, asimptotski se približavajući nekom od krajeva zvonolike krive.

Korica (Custom)

Selman Repišti,

magistar psihologije



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

PREDSTAVLJENA KNJIGA “NOMAD NA ŠTIKLAMA” SANJE RADULOVIĆ

Knjiga “Nomad na štiklama” autorice Sanje Radulović iz Doboja promovisana je u Narodnoj biblioteci “Branko Radičević” u Derventi – pišu Posavskenovosti.com Radulovićeva je rekla da je djelo p...
by Redakcija
0

 
 

SHURA PUBLIKACIJE: Poezija Lepote Kuzmanovića

Lepota Kuzmanović (Šabac, 1977) pesnik i prevodilac, prevode i pesme objavljivao je u mnogim domaćim i značajnim stranim časopisima: Književne novine, Književnost, Vršačko Pero, Bagdala, Gradina, Zunái – Revista...
by Redakcija
 

 
 

Faruk Međedović: Noći u kojima se je Mjesec spuštao na krvavo Šahovićko polje

Ispovijest o zločinu u Šahovićima 1924, pretočio sam  u knjigu stihova, od par stotina strana, te je ista u toku prijevoda na njemačkom. Ako prijevod bude tekao besprijekorno, onda bi se mogao naći u  izdanju najvećeg ...
by Redakcija
 

 

 

SHURA PUBLIKACIJE na sajmu u Puli

Potražite izdanja SHURA PUBLIKACIJE na ovogodišnjem sajmu Sa(nj)am knjige u Puli, od 29. XI do 09.12. Ovo je prilika za nabavku knjiga po sajamskim cijenama i za povratak lijepom običaju darivanja knjiga (sebi i dragima). P...
by Redakcija
 

 
 

Dragan Stodić: Citati iz prvog romana i govora Damira Kostovskog „Um“

Nove književne nade     Novosadski pravnik, Damir Kostovski, (1989) napisao je svoj prvi roman „Um“ koji književni kritičari smatraju kvalitetnim psihološkim trilerom. Autor na svojim promocijama izjavljuje da je ...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona