Adnan Sijarić
BACANJE KAMENA
(očeve priče iz Godijeva)
Poređaše se bacači. Prvi Medo, potom Đule, pa Rečko, i najzadnji Bahto. Dovaljaše pred njih kamenčinu – baca se „teški kamen“. Zacrtaše oštrom motkom mecku.
Baci Medo – sedam metara.
Baci Đule – ne važi, preš’o mecku.
– Preš’o! – povikaše.
– Nijesam vallahi – Đulo će.
– E jesi.
– E nijesam.
– Jesi, sunca mi!
– Jok, sunca mi!
Pobiše se Medo i Đulo. Razvadiše ih.
Baci Đule, prebaci za stopu.
Baci Rečko, pola stope manje.
Baci Bahto, a kamen mu ispade pred same noge. Puče mu gatnjik pantalona, i pantalone spadoše. Narod se poče smijati, a on, postiđen, uzvuče pantalone i ode u narod.
Bacali su dok su zaprli.
Kad odjedared, izađe iz naroda Bahto, uze kamen – i baci preko deset metara. Pociknu:
– E, eve vam!
Nagrada je bila priča koja se pričala i prepričavala do sljedećeg Aliđuna.
Počelo je bacanje srednjeg i lahkog kamena. Narod se nadžakao oko mjesta bacanja. Baci kamen Hajriz iz Cokula. Kamen pogodi Ruša Ramčića iz Kradenika u rame. Zgurio se bio Rušo, izbacio glavu da vidi đe će kamen pasti; oči mu bijahu na vrh nosa, da bolje vidi. Držao je u ruci grančicu, da zabode đe kamen padne. Srećom, kamen ga samo okrznu, zgulivši kožu od ramena niz desnu ruku.
Krv poteče – i takmičenje se odgodi do sljedećeg drugoga avgusta.
______________________________
Adnan Sijarić, rođen 1969. godine u Brčkom, iz Koraja. Piše poeziju i prozu. Objavio romane Tišine korajske, Korajski raj, Gdje ni ptice ne zalaze (nagrađen od Fondacije za izdavaštvo BIH) i Talja batalja. Zastupljen je sa poezijom u više domaćih i međunarodnih zbornika.
