Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Proza

30. Januara 2017.
 

Ahmet Ademagić: Musafirska soba

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Moj djed Selimaga Ademagić podigao je kulu u Kurtagića mahali. Kula je bila na dva nivoa sa mnogim prostorijama. U prizemlju su bile prostorije za ostavu, za žito, hizba za konje i krave, a u sredini slobodan prostor za ulazak u sve prostorije prizemlja. Stube za gornji sprat bile su uz zid ulaza desno do divanhane ili hodnika (predsoblja) na samom izlazu stuba (stepenica, basamaka) desno je bio Ćošak polukružnog oblika i sa oblikovanim polukružnim pendžerima sa mušebacima (rešetkama od drveta). Ispod pendžera su bili jastuci i tentene bijele boje. Na patosu su bila šiljteta. Kasnije minderi i na njima staze od vune. U divanhani od ćeška desno nalazila se soba veličine 3 sa 4 metra zvana musafirska soba. Do nje se nalazila velika soba sa dolapima sa minderima sa velikom zemljanom furunom i hamamom (kupatilom). Na drugoj strani je bio odžak, na zidovima rafovi sa bakarnim posuđima. Na lijevoj strani divanhane (hodnika) bile su dvije male sobe – kuhinja i dječja soba. Hodnikom se izlazilo na istočnu stranu kuće niz natkrivene stepenice do zahoda koji se nalazio 4-5 metara od kuće na mjestu zvanom čair – livada a livada se graničila sa Laništima – prvim igralištem za fudbalske utakmice u Rožajama. Sada je tu autobuska stanica.
Musafriska soba je bila za djecu enigma i bilo je zabranjeno djeci da u nju ulaze. Stalno se čistila i uređivala i bila je pod ključem. Mnogi musafiri su prošli i odmarali u toj sobi a mi djeca smo za to vrijeme morali da ranije idemo na spavanje. Da ne smetamo musafirima da odmaraju. Tako su se mnoga poznanstva sticala i prijateljstva rađala. A mnogi musafiri se nikada više nijesu javili, ni strva i java od njih.
Nije svaka kuća mogla da primi musafira pa se znalo tačno gdje je mogao musafir potražiti konak i kod koga ga treba upututi ili lično dovesti. Trebalo je i musafirskog konja smjestiti u hizbu, napojiti ga i položiti mu sijeno, a van zime pustiti da pase u čairu.
Mi djeca smo musafire doživljavali kao nešto što je potrebno svakoj porodici a ako ih ne bi bilo neko vrijeme čudili bi se i pitali što ih nema.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Denis Dželić: Jutro zimskog djetinjstva

Pred njim stoji vrijeme u svim svojim oblicima i dimenzijama, u vremenu sjedi on u svim svojim fazama. I dijete i čovjek, i živ i mrtav, i star i mlad, i traži, uzaludno traži, suštinu postojanja. Polako podiže pozlaćene...
by Redakcija
0

 
 

Svetlana Radosavljević: Praznik

Светлана Радосављевић Празник Дошао празник сви задовољни и сви би да се одморе. А како и где? На село код баке желе деца, на п...
by Redakcija
0

 
 

Mustafa Smajlović: Majka (Najbolja priča za 2018. godinu po izboru časopisa ”Avlija”

22. maja 2019. u Sarajevu u 66 godini na ahiret se preselio Mustafa Smajlović (1953. – 2019.), pisac, pjesnik, književni kritičar i publicista. Smajlović je rođen 1953. godine u Lascima kod Višegrada. Bio je saradnik br...
by Redakcija
0

 

 

Mustafa Smajlović: Pomirenje

Mustafa SMAJLOVIĆ  POMIRENJE (Treća PLAKETA S ATRIBUTOM „Udruženja bosanskih umjetnika“ za već objavljeni rad, 26.05.2017. – Sarajevo, Dobrinja, Vila Hadžihalilovića.)   Kada mu se najviše mililo živjeti, um...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Ognjenka Kalajdžić: Šah

Zimsko jutro u Švedskoj. Lijepo al` hladnoća samo što ne ujeda. U stanu je prijatno. Pripremam se za izlazak u grad. Zazvoni zvono na vratima. Otvorim i ugledam muža od kolegice. Baš čudno, otkud njega? Nije mi baš ni ko...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona