Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Proza

14. Aprila 2018.
 

Ahmet Ademagić: Priča o prezimenu Bošnjak u Rožajama

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: , ,

Ahmet Ademagić

 

PRIČA O PREZIMENU BOŠNJAK U ROŽAJAMA

 

Život piše romane. Ljudske su sudbine nepredvidljive. Ovo je priča  jednoj takvoj ljudskoj sudbini. Ovo je priča o majčinom djedu a mome pradjedu.

U Glamoču je živio Avdija Sobo sa svojim roditeljima i starijijim bratom Alijom koji je bio oženjen i imao četvoro djece.

Taj mirni ritam seoskog života u njihovoj porodici poremetio je poziv koji je došao starijem bratu da se odazove u asker da brani Osmansku carevinu.

Briga roditelja za sina i njegovu porodicu a naročitro za četvoro unučadi i snahu nije mogla ostati nezapažena kod mlađeg brata. Avdija je pronašao rješenje da pomogne roditeljma, svom bratu i njegovoj porodici. Prijavio se pozivom svog brata i pod njegovim imenom otišao u turski asker u kome je služio punih dvanaest godina. Nijesam siguran da danas ima mnogo takve braće.

Na Berlinskom kongresu 1878. godine Bosna je predata Austro-ugarskoj i ostavljena sama sebe da brani dok su se Osmanlije povukle prema Novopazarskom sandžaku. Hrabri bosanski branioci su pružili otpor Austro-ugarskoj okupaciji ali su savladani te se okupacija Bosne nastavila.

U to vrijeme Avdija Sobo se našao u Skoplju kao turski asker. On je sa Rožajcem Saidom efendijom Felećom i većim brojem vojnika krenuo prema Novopazarskom sandžaku. Poslije okupacije Bosne od strane Austro-ugarske uspio je Avdija da iz Rožaja ode do Glamoča gdje je vidio razrušenu kuću, roditelji su mu bili ubijeni, za brata i njegovu porodicu nije uspio da sazna gdje su i da li su živi. Odlučio je da se vrati u Rožaje da nastavi život. U Rožajama se oženio muhadžirkom iz Skoplja i prozvan je Bošnjak jer su se u to vrijeme pridošlice sa strane nazivale po mjestu iz kojeg su došle. Avdija Sobo se u Rožajama od tada zvao Avdija Bošnjak. Počeo je da radi kao pekar. Postao je otac dvije kćerke i sina Hama koji je nastavio očev pekarski zanat, kao što će pekarstvo nastaviti i Hamov sin Omer zvani Omo, kao što će se pekarstvom nastaviti baviti Omerovi – Omovi sinovi: Avdija, Hamdo i Mervan, dok je Osman inženjer šumarstva. Danas i peta generacija Bošnjaka koji vode porijeklo iz Glamoča nastavljaju pekarski zanat u Rožajama.

Sjede zdesna: Avdija, Hamo; stoje: Avdijine kćerke Nedžiba i Safija sa kćerkom Džemilom – Džekom koja će se kada odraste udati za Mustafagu Ademagića i roditi autora ove priče

 

 

 

Avdija Bošnjak je preselio na ahiret 1924. godine a njegov zanat i prezime nastavili su da žive u Rožajama, a miris somuna, simita i ćahija se i dalje širi rožajskom čaršijom.

Sjedi Hamo i do njega sin Omer – Omo; zdesna stoje: Hamova žena Fatma, Hamova sestra Safija sa kćerkom Džemilom – Džekom, majkom autora priče

Sin mog pradjeda Hamo Bošnjak 1955. godine pronalazi u Banja Luci sinove i kćerke svog amidže Alije Sobo koji je ostao u Glamoču. Bili su u zrelijim godinama života. Veza je uspostavljena i učvršćena međusobnim posjetama. Ja sam sa majkom obilazio te porodice 1960. goidine. Dolazili su oni kasnije u Rožaje da nas posjete…

Slijeva: Ahmet Ademagić kao dječak, sjedi Hamo Bošnjak a u krilu mu je unuk Avdija, Hamova žena Fatma sa unukum Osmanom, žena Alja Soba sa Isahom – Iskom Ademagićom, djevojčica ispred je Hamova unuka Nedžiba, Džeka sa sinom Ismetom, stoji Mehmed-Meško Ademagić kao dječak; stoje u drugom redu slijeva: Mustafaga Ademagić, Vaska Bošnjak (ona je rođena kao Čindrak, ali mijenja prezime u Bošnjak jer je usvojena od Hama Bošnjaka poslije ubistva njenih roditelja i bliže rodbine tokom velikog pokolja bošnjačkog stanovništva u Donjem Bihoru 1943. godine kada je preživjelo stanovništvo izbjeglo u Rožaje, (njenog brata Šućra je usvojio Salih Tarhaniš), Aljo Sobo, Omova žena Ćama i Omer – Omo Bošnjak

Slijeva: Omova kćerka Vehiba, Smail Sobo, Ahmet Ademagić, Džemila – Džeka Bošnjak-Ademagić, Aljo Sobo i Omo Bošnjak (sa beretkom)

Veze između Banja Luke i Rožaja porodica Bošnjak i Sobo opet su prekinute tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine. Članovi porodica Sobo su se rasturili negdje po bijelom dunjaluku…

Život piše romane. Ljudske su sudbine nepredvidljive. Ovo više nije samo priča o majčinom djedu a mome pradjedu Avdiji Bošnjaku. Ovo je priča o bošnjačkom narodu.

________________

Istaknuta slika: Hamo Bošnjak

 



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Refik Bulić: Začarana rijeka

Jednom davno, tako davno da se i Beranov djed jedva sjeća toga vremena, tiho je tekla rijeka Toplica i pokretala desetak vodenica raspoređenih na nekoliko kilometara riječnog toka. Beranov djed se malo sjeća toga vremena, k...
by Redakcija
 

 
 

Mešino bockanje – aforizmi Mehmeda Meše Delića

*Puno studenata pada na ispitima. Proklete plave koverte… *Ko će kome nego svoj svome da dođe do – DIPLOME! *Omladina je naše najveće bogatstvo. Već nekoliko godina imamo dobar izvoz! *Odem na Zapad – sve mi paš...
by Redakcija
 

 
 

Denis Kožljan: ”Kino Bosna” Zlatka Lukićića

Kako odavno nisam čitala neki dobar i pametan prozni uradak, predstavljen na Digitalnim knjigama, a nešto malo bolje poznavajući autora Zlatka Lukića, odlučih da to ovog puta, bude roman, jedan iz njegove trilogije, naslov...
by Redakcija
 

 

 

Said Šteta: Odraz u očima

Već dugo imam potrebu da ovo  napišem. Nemam ja pravo misli držati u ropstvu. Jok! Ta  ja sam dovoljno rob. Neka! Znam kome robujem i nije mi teško. Samo Uzvišenom Gospodaru. Ahh, i te misli! Đahkad su na gomili složen...
by Redakcija
 

 
 

Riječi koje miluju kao vjetrići koji pire

U IC Penshurst, u australijskom gradu Sydney, u subotu 7. aprila 2018. godine održana je promocija prozno-poetske knjige, naslovljene “Čovjek koji je izgubio identitet.” Moderator je bio hafiz, uvaženi Ensar Čutahija, a...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona