Amina Buljubašić
RIJEČ VOLJENOM
Dragi moj,
sva osjećanja ne mogu pretočiti u riječi… riječi mogu biti samo kopija, a svaka kopija je loša. Da, sve je moguće, pa i ovolika moja ljubav prema Tebi – bez prikrivanja, straha, ponosa, sebičnosti…
Ti si moje ogledalo sa par korekcija i iskrivljenja, ali si, ipak, najsličniji mojoj osobnosti… Ti si ono što bih voljela biti, ono što ne bih voljela biti i ono što jesam.
Ti si moj idealno zamišljeni lik, moja radost i tuga, moj san i java, moja vječnost u duhu, moja nada u želji, Ti si moja glad i moja žeđ, moj uzdah i moja aritmija.
Dragi, nisam ni pretpostavljala da ćeš mi ovoliko nedostajati kada Te nema; Da, Ti si sigurno moja druga polovica i zbog toga ovaj odlomljeni, usamljen dio, pati.
Ne želim da me razumiješ… Neću da upotrijebim ni zrno razuma u ovome, razum će samo filozofirati, reći „Ima bolje“ ili „Ima gore“. Ne, ne želim ni bolje ni gore. Želim se smiriti uz svoju drugu polovicu, bez razmišljanja o bilo kakvim barijerama, jer ću ih preći, o bilo kakvim sumnjama, jer ću ih pobiti… Želim biti samo uz nju, pored nje, hoditi u korak sa svojom drugom polovicom – s Tobom, mili… postići najveću katarzu kada postanemo cjelina.
Zaista, ne možemo birati… i ne želim birati, samo sam Tvoja, vjerna i odana Tebi… za ovu neubranu ružu ne postoji niko drugi… njoj je samo potrebna svjetlost Tvoga razuma, nježnost Tvoga srca, zaštita u Tvome okrilju, napajanje Tvojim glasom, sjaj u Tvojim očima, ljubavni uzdah u Tvojim prsima, prepuštenost Tvome biću, najdraži…
Svaka moja suza ove najljepše ljubavi, kao krv iscijeđena iz stijene, bila je kap od koje se stvorilo crveno more – more uzavrele ljubavi u patnji.
Dragi, nalaziš se u meni, oko mene, uz mene, osjetim Te u svakom dahu, drhtaju, osmijehu, suzi… brži si od moje krvi u venama i prije nje si jednog dana stigao do srca, tamo ostao i rasuo se u djeliće, podijelio se u svaki kutak mojih nerava i krvotoka… od tada, osjetim na svakom dijelu tijela Tvoj dodir, u svojoj duši smjenjujem sve Tvoje emocije, mislim sve Tvoje misli, izgovaram Tvoje riječi… ne postojiš više Ti, ne postojim više Ja – postojimo samo Mi, najmiliji.
Oboljela sam od ljubavne sepse, najljekovitiji moj otrove.
Ova neubrana ruža je ostala bez trnja, za Tebe, dragi, priđi joj lagano i nježno, i uberi kada sazrije… do tada, za sve ostale će biti gorak kaktus… za Tebe, najmiliji, kada ju ubereš, rastvoriti ćeš njene latice koje skrivaju najljepši miris, približiti ju Svome licu, osjetiti rosu na Svojim usnama i udahnuti novi život u najljepšem obliku.
Voljeni moj, čuvaj me i ne dopusti da uvenem!!!
Ton lionne!
Istaknuta slika: http://www.besplatne-slike.net/biljke/cvece/crveni-bozur/slides/crveni-bozur-paeonia-officinalis.html
