Bruno Balas
Bruno Balas, rođen je 14.Maja.1993 u Rijeci, Hrvatska.
Do sada je napisao oko 100 poetskih uradaka (još su svi u rukopisima)
Do sada ništa nije objavljivano nigdje.
Njegove tekstove možete pronaći jedino na njegovom Facebook profilu.
https://www.facebook.com/bruno.balas
ZMAJ
Jedne noći sam sjedio na rubu stijena i gledao u more.
Činilo se kao bezdan, nisam mario. Nastavio sam gledati u njega.
No u jednom trenutku je on pogledao u mene. I iz njega izroni zmaj.
Zmaj je tada upitao čovječe mali što stojiš ispred mene dođi bliže.
I ja mu se primaknem, zmaj mora da ti nešto šapne.
Imam jedan dar za tebe.
Ostadoh u čudu, pitam ga kakav dar, što bi zmaj bez krila mogao da mi da?
On kaže : “Jednu želju mogu da ti dam, ti samo reci i bude tvoje”
Ostadoh u čudo i kažem ja ne želim ništa imam sve što mi treba.
Zmaj pogleda oko sebe i čudu upita, svi nešto žele zašto ti misliš da si poseban?
Odgovaram mu došao sam ovdje u potrazi za samoćom i unutarnjim mirom.
Ti si me prekinuo u tome, jedino što želim je ništa.
Sve što imam je moje, a ono što nije bude.
Zmaj tada približi svoju glavu prema mojoj i pogleda me u oči.
Ti, ti si čudan stvor, na neki način smiješan, a opet iskren.
Zar stvarno misliš da ćeš ovdje naći mir?
Tu gdje valovi udaraju u stijene, gdje vjetar fijuče kroz grane?
Odgovaram tome stvoru, da naći ću ovdje mir i samoću, jer jedino ovdje ju je moguće naći.
Ne tražiš mir u gradu, na selu. Tamo su ljudi.
Mir je tamo gdje je najveća buka priroda.
Ti u biti nisi niti zmaj?
Ti si moj um ? Koji se bori da ga ne utišam?
Ti se bojiš tišine, jer ćeš skupa sa mnom shvatiti kako si mali?
Da smo kao kap u ovome moru, list u ovome vjetru, i krhotina na kamenu.
E moj zmaju ti si ništavan kao i ja.
I u tom trenutku zmaj nestane, a ja nalazim mir, samoću spokoj.
Napokon, napokon, napokon.
