Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Proza

15. Jula 2013.

Ela Džanić Baqaeen: Ava

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Ela Džanić Baqaeen

 

 

AVA

 

Početak nove školske godine, radost djevojčica koje pohađaju školu za djevojke je velika. Nakon tri mjeseca ponovni susret sa svojim koleginicama i želja da što prije prepričaju svoje doživljaje sa raspusta je neopisiva. Ava polako sprema svoju školsku torbu, tuga u njenim očima umjesto radosti, tuga velika, tuga pomiješana sa strahom. Dok sve njene drugarice raduje škola i druženje, Ava razmišlja o nesreći koja je prati već dvije godine. Nepunih četrnaest godina ima, ali mala ramena su joj povijena, kao da je preživjela dva teška života. Do polaska u školu je ostalo još pola sata. Pogled joj pade na njenu dvije godine mlađu sestru, koja joj se uhvatila za kraj njene uredno ispeglane kecelje. Pokuša da se osmijehne, ali to je više ličilo na bolnu grimasu, nego na osmijeh. U taj tren u sobu ulazi otac, glava porodice. Ava brzim pokretom i sa strahom gurnu sestru iza leđa. Otac je u elegantnom odijelu sa kravatom oko vrata čija se boja slaže sa odijelom kako i priliči lokalnom biznismenu, da bude uvijek pristojno i lijepo obučen i uredan jer na taj način pokazuje vrijednost svoga karaktera lokalnom stanovništvu koje ga visoko cijeni i poštuje. Očigledno je da je spreman da ide u svoju kompaniju i obavlja važne, časne poslove. Ne mora da žuri, jer je kompanija njegova pa može da dođe i ode kada god želi. Prilazi Avi i desnom rukom je podiže do svojih koljena, a lijevom je hvata za grudi, koje su još uvijek ružini pupoljci. Strogim glasom naređuje mlađoj kćerci da izađe van iz sobe i sa podsmijehom joj govori:

„Ništa se ne brini, ubrzo će i na tebe doći red.“

Brzim pokretima skida kecelju sa uzdrhtale Ave, polomljene od boli i straha. Ne obazire na taj njen bolni drhtaj i grubim pokretima zadovoljava svoj životinjski nagon. To iživljvanje oca nad Avom traje već dvije godine. Prvi put kada se to desilo dijete nije znalo šta to njoj otac radi. Pi-tala je majku, koja joj kratko odgovorila:

„Otac ti je i ćuti!“

Već dvije godine Ava trpi silovanja i ćuti, jer otac joj je, a i plaši se za sestru, da “otac ne uzme i nju u svoje prljave ruke”. Ava sada zna šta joj otac radi. Nije prošlo ni nekoliko dana od kada se raspust završio i od kada je pošla u školu, a otac je “uzeo i sestru u svoje prljave ruke”. Kako i kada se to desilo, Ava nije znala, ali sada se smjenjuju u zadovoljavanju očevih životinjskih, manijačkih poriva. To sadističko ludilo iživljavanja i silovanja kćerki koje je trajalo oko dvije godine i vjerovatno bi trajalo “vječno”, da nije došlo do stravičnog otkrića.

Ava je sa šesnaest godina bila trudna i u svom stomaku nosi bebu već četiri mjeseca, plod čistoće svoga tijela i svoje duše i očeve prljavštine. Više nije u stanju da prikrije sramotu i kaže majci da već četiri mjeseca nije dobila mjesečnicu. Majka to prihvata bez nekoga većeg uzbuđenja i oba-vještava oca o tome. Otac, zabrinut zbog sramote koja bi mogla da pogodi njegovo “časno ime” pokušava smisliti neko rješenje. Sjeda za kompjuter i na internetu pronalazi upute kako se vrši abortus. Noć je, kao da i ona zna šta se sprema, pa svojom muklom tišinom uvlači strah i jezu svima koji su budni, a budni su svi jer svi znaju šta se priprema. Sestra je sklonjena u drugu sobu da ne gleda šta se dešava, da ne bi mogla slučajno kome reći o onome što će ova crna noć donijeti sa sobom. Ava je od straha sva u znoju, ali otac ne obraća pažnju na njen strah. Gura je silovito na već pripremljen dušek i kleči pored nje. U gradu je nabavio sve što mu je potrebno.

Počinje” internet-abortus”. Krv lipti na sve strane, krv Avina… Ona stišće zube jer ne smije da vrišti, da se krikovi ne bi čuli van kuće. Majka joj pritišće usta dlanovima tako jako da je skoro guši. Otac izvlači iz kćerkine utrobe embrion na kome se već naziru oznake muškoga djeteta, sina oca silovatelja svojih kćeri. Uzima to malo stvorenje na ruke i brzo ga stavlja u crnu, najlon kesu, crnu kao i ta noć, da bi ga odnio negde i prikrio svoj zločin. I dok je on negdje van kuće sakrivao tragove svoga zločina, Ava je iskrvarila i umrla. Duša je napustila to malo izmrcvareno tijelo koje nije imalo svoje djetinjstvo.

Sasvim slučajno ili su nebesa tako htjela, te noći, zavjese u “operacionoj sobi” nisu bile navučene. Majka je zaboravila da navuče zavjese prije nego je zločin počeo da se odigrava u sobi pakla. Pošto su kuće u ovom naselju blizu jedna druge, komšijin prozor je bio udaljen manje od dva metra od mjesta na kome je mučeničkom smrću izdahnula mala Ava. Komšija, tu noć nije mogao spavati i šetao je po kući. U jednom trenu slučajno je pogledao kroz prozor i video završnu scenu “internet operacije”, oca kako trpa plod u crnu, plastičnu vreću i odlazi iz kuće. Shvatio je šta se događa i sav izbezumljen pozvao policiju. Bio je u šoku jer nije mogao vjero-vati da je svjedok zločinu, zločinu koji je počinio ugledni građanin njihovog grada koga su svi cijenili kao dobrog i poštenog čovjeka.

Policija i “Hitna pomoć” su došli ubrzo, no prekasno za Avu. Zakasnili su ne samo noćas, nego kasne četiri godine. Pukla je bruka. Odvode oca u zatvor, a majku i ostalu djecu policija sklanja na neko nepoznato mjesto do suđenja. Na suđenju, kad su oca pitali “Zašto”, njegov hladno-krvni odgovor je bio:

„Pa ja sam otac i preči sam joj bio od bilo koga drugoga.“

Ako se neko pita koliko je otac osuđen, odgovor na to pitanje nije u ovoj priči jer ovozemaljski sudovi kazne određuju u godinama, Pravi Sud u vječnosti. DA TI DUŠA U MIRU POČIVA, AVA…

 

Ela Džafić Baqaeen

Ela Džanić Baqaeen

Ela Džanić Baqaeen je rođena u Bihaću 26. 6. 1959 godine.

Udala se za ljubav svog života 1979. Ima troje djece. Njen stariji sin (rođ.1981.) i kćerka (rođ. 1984.) rođeni su u Bihaću. 1985. godine seli za Jordan odakle je rodom njen suprug i 1990. je rodila najmlađu kćerku u Ammanu.

O njenom karakteru i ljubavi o kojoj uvijek piše, o ljubavi prema Bihaću – rodnom kraju i Bosni i Hercegovini – zemlji u kojoj je rođena najbolje govore njene riječi: “Ja sam sretna jer imam divnu porodicu, jedino što me tuga i nostalgija prati; vječno je u mojoj duši.”

E-mail: ela_dzanic@yahoo.com

Istaknuta slika: http://www.besplatne-slike.net/studijske-fotografije/slides/dve-igracke-plisani-meda-sivi-i-beli-sa-srcima.html



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Promocija ”Enciklopedije Bošnjaka” Nazifa Veledara u Goraždu

Naučnu, kulturnu, historiografsku i svaku drugu duhovnu djelatnost prati odgovarajuća leksikografija, u vidu leksikona, rječnika, enciklopedija i drugih sličnih priručnika, u kojima se prati spomenuta produkcija. Nažalost...
by Redakcija
0

 
 

Objavljen ”Kovid dnevnik jednog učitelja” Matije Zorića

Kovid dnevnik jednog učitelja Iz štampe je izašla knjiga pod nazivom Kovid dnevnik jednog učitelja, autora Matije Zorića. Izdavač je Prosvjetna zajednica Crne Gore, recenzent profesorica Senada Đešević. Kao prosvjetni ...
by Redakcija
0

 
 

Američka ambasada za razvoj slobode medija u Crnoj Gori

Američka ambasada u Crnoj Gori je podržala projekat NVO Avlija ”Ovo je Slobodna Crna Gora – mediji za građane” koji će se realizovati narednih godinu dana, medijski partner je Radiotelevizija Pljevlja. Op...
by Redakcija
0

 

 

Sačuvajmo energiju – zaštitimo prirodu

Ministarstvo kapitalnih investicija je podržalo šestomjesečni projekat ”Sačuvajmo energiju – zaštitimo prirodu” koji je kombinacija više akcija na edukaciji stanovništva o značaju očuvanja zdrave životne...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

12. konkurs časopisa ”Avlija” za najbolju kratku priču i pjesmu za 2022. godinu

Redakcija časopisa za kulturu, književnost i društvene teme AVLIJA iz Rožaja raspisala je 12. međunarodni konkurs/natječaj za najbolju neobjavljenu kratku priču i pjesmu u regionu za 2022. godinu. Konkurs je otvoren od 1...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona
 
Secured By miniOrange