Ela Džanić Baqaeen
SASVIM OBIČAN DAN
Budim se iz polusna, smorena od noćne vrućine… Sjedam na ivicu kreveta da se odmorim od neispavanosti… Polako ustajem… Lelujam se pospano na putu do kuhinje, udarim se u nogu od vrata i kažem:
“Izvini. „
Mislila da sam se sudarila sa mužem koji se vraća iz kupatila. Primijetim da sam bez naočala, koje držim na stoliću kraj kreveta dok spavam i čim se probudim i “progledam” stavljam ih na glavu. Jutros ih opet zaboravila… Nije prvi put… Zahvalih se nebesima što je muž još uvijek u kupatilu, jer “bilo bi tu jutarnje priče”, prije kafe…
Kafa već gotova, ali ne da vrag da ovaj običan dan, počne obično. Prevrnem džezvu i kafa umjesto u fildžan, završi pola na šporetu i pola na podu. Kuham drugu, zavalim se lijepo u fotelju, a šoljica u ruci… Uživam, miris kafe me polako, razbuđuje, kofein omamljuje… Palim prvu cigaretu… E, nećeš uživati… Zapalih je naopako… Šta sada da radim? Nemam nego samo dvije cigare, “rezervne” su se izdimile još sinoć prije spavanja, a dućan se ne otvara prije jedanaest sati. U komšiluku niko ne puši pa da žicam… Ja sam jedina koja “dimi”… Uzmem cigaretu, otkinem filter i ide nekako. Napokon počnem da uživam u jutarnjoj kafi…
„Ma nećeš uživati.”
Kao da mi neko šapnu. Danas si ustala na lijevu nogu! Zazvoni telefon i buuuuumm!!! Pade na mermerni pod i “ode” u komadiće…
„Pa dobro.”
Kažem sama sebi.
„Ništa strašno.”
Sjedim onako sva u nekom čudnom osjećanju, kao da nisam ja ili kao da sam se izdigla u visinu i promatram šta se dole dešava…
Ustanem da počnem sasvim običan dan: Čišćenje, pranje, sređivanje kuće…
U pola tog posla zvono zavoni na vratima. Misleći da mi je kona, po običaju, bez razmišljanja, trčim i otvaram vrata širom, kad na moje veliko iznenađenje, nepoznata žena stavila odmah nogu između vrata i dovratka. Poče ona meni nešto pričati i pruži ruku prema mojim grudima te me poče gurati unutra. Ja nekako doguram vrata do pola, ne mogu dalje, ona me gura i grebe me… U jednom trenutku ja ti nju lupim nogom i ona se zanese, tako da joj noga ode van praga. Na brzinu zatvorim vrata i zaključam ih… Od straha sjednem na pod, a ona ispred vrata psuje mi sve po spisku… Počnem se valjati od smijeha, jer očekivala sam sasvim običan dan…
Muž… Valjda je još u kupatilu, a možda je i otišao na posao…
“Sasvim običan dan?!”
Ela Džanić Baqaeen
Ela Džanić Baqaeen je rođena u Bihaću 26. 6. 1959 godine.
Udala se za ljubav svog života 1979. Ima troje djece. Njen stariji sin (rođ.1981.) i kćerka (rođ. 1984.) rođeni su u Bihaću. 1985. godine seli za Jordan odakle je rodom njen suprug i 1990. je rodila najmlađu kćerku u Ammanu.
O njenom karakteru i ljubavi o kojoj uvijek piše, o ljubavi prema Bihaću – rodnom kraju i Bosni i Hercegovini – zemlji u kojoj je rođena najbolje govore njene riječi: “Ja sam sretna jer imam divnu porodicu, jedino što me tuga i nostalgija prati; vječno je u mojoj duši.”
E-mail: ela_dzanic@yahoo.com
Istaknuta slika: http://www.besplatne-slike.net/hrana-i-pice/kafa/slides/crna-kafa-u-solji-oslikanoj-ornamentima.html
