Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Proza

21. Februara 2019.

Elma Dizdar: Osjećaj (ne)ljudskosti

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Osjećaj (ne)ljudskosti

 

– Šta nam se to desilo pa smo toliko počeli da se bojimo vlastitih emocija, stvarnih razgovora?

Da li je ta promjena nastala u atmosferi ili u srcima?

Zašto bismo stvorili takvo mjesto u srcima ili nam je ipak nametnuto u atmosferu, a srca smo stavili na aparate?!

Stvorili smo mjesto gdje su dijalozi i razgovori nestali, govori se samo da se govori i sve dok možemo da govorimo o sebi. Fućkalo nam se za onim što nas neposredno ne dodiruje.

Da li su to tipične nuspojave savremenog društva, koje kao da je proizvelo neke svoje pošandrcale i zakopčane tipove?

 

Rekla je kako nije mogla da svari logiku ili razlog tome i koliko je zapravo složeno mjesto stvarni svijet.

Nastavila je da govori, proždirući me svojim blistavim braon očima:

– Prava je sreća kada pronađete nekoga za stvarni razgovor!

Govorimo samo o stvarima, rijetko i o njihovom smislu.

Gdje je nestao onaj pogled radoznalosti, pogled za spajanje duša?

Zastrašujuće je što smo hipnotisani međusobnim nepovjerenjem prestali da  brinemo jedni o drugima.

To nepovjerenje uvuklo se svuda, u naše gradove, kuće, urede, u nas same, čak nas je i sama riječ o njemu stajala stotinu muka.

Najjednostavnije je bilo prekinuti saobraćaj, prilagoditi se novonastaloj situaciji, osloboditi se svih iskušenja i prepustiti se svim lažnim vrijednostima koje smo još jučer prezirali.

Odakle se pojavila i kada je došla ova anomalija, koja kao da nekom centrifugom iz nas izvlači sve one misli i emocije koje bi nam trebale biti bitne, a nisu?!

Zašto smo krenuli putem ignorisanja problema?

To je tako zastrašujuće!

Potiskujemo stvarne emocije u nama i mislimo da će naprosto isčeznuti, a neće!

 

Reći ću Vam još i to kako je ona i dalje imala neku fiks ideju o spašavanju svijeta, milujući svim svojim bićem misao kako sve ovo nije neki nepopravljivi element.

 

Nastavile smo razgovor za kojim sam i sama dugo slinila, oslobođen svih predrasuda, ispunjen jednakim ili različitim stavovima a istom energijom liberarnog duha.

 



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Aleksa Šantić: Hasanaginica

Ova dramska slika prikazana je prvi put u Srpskom Narodnom Pozorištu, 20. novembra 1910.   LICA:        Hasan-aga Hasanaginica Zlatija – njihovo djete Zerina – njihovo djete Rašid – njihovo djete...
by Redakcija
0

 
 

Zuvdija Hodžić: Svi moji (odlomak)

Đed mi je Cuf-Beriša, bektašija, sin derviša Alije, unuk šejha Rame, sina Rizaha Kodralije, šejha Male tekije, oca derviša čije ime nosim – Zuhdina. Zovu je Stara ili Mala jer je i jedno i drugo, starija od dvadeset t...
by Redakcija
0

 
 

Nenad Smiljković: Poslednja autobuska linija

ПОСЛЕДЊА АУТОБУСКА ЛИНИЈА   „Ко помисли да прокопа пут до Дерибиковице, тај је и велики јунак, али и помало будала”, речи су ...
by Redakcija
0

 

 

Besim Agić: Šućuraga i valija

Besim Agić   ŠUĆURAGA  I  VALIJA   Stiže valija u nahiju Trgovište sa pratnjom od dvanest nefera. Prihvati  ga i dočeka u svojoj kući kajmekam Trgovišta Nedžibeg Hankušić sa ajanima varoši. Agalari varo...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Vehbo Popara: Jabuke šarenike

Naša kuća bila je sljubljena sa voćnjakom koji je štitio kuću od silnih pešterskih vjetrova što su znali pomahnitati s jeseni, čupati usamljene voćke, prevrtati stogove sijena, otkrivati kuće, staje i razbacivati sve ...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona