Ako si priuštimo to zadovoljstvo da ne spomenemo vrijeme radnje, kao ni mjesto radnje, možemo započeti s jednom malom pričom. Pričom koja sjedi na šanku neke druge dimenzije, opija se i deblja. Ta mala priča još uvijek živi. Dovoljno je da si uzmeš malo vremena , tek toliko da zaboraviš na pernate ptice i zelene superjunake koji paraju nebo s druge strane prozora u potrazi za lakim, bolesnim plijenom. Zmisli Afričke bubnjeve kako tiho udaraju u tvojoj glavi, samo se fokusiraj na dušu ove priče. Krvava se provlači među svim poremećenim alkosima i dolazi samo tebi. Tihi Afrički bubnjevi udaraju u ritmu njenih koraka. Glada te svojim umornim, krvavim očima. Vidiš li što ti njezina duša pokušava odpjevati? Pogledaj dublje, sve do samog početka, rođenja. Pogledaj u finog gospodina srednjih godina, obukao je svoje najfinije odijelo, nabacio lagan osmjeh i sjeo na svoj voljeni bicikl crvene boje. Sretan je što može, tako bez obaveza, odploviti u susret vlastitoj sudbini. Miris drevnog svijeta i vjetar, lagana vožnja bez velikih pitanja. Američki san. Samo vožnja bez obraćanja pozornosti na nejasne sjene i slomljene zvukove. U toj vrsti priče nisu mu potrebni prijatelji, ni velike ljubavi za kojima se umire. Istina je u dubini njegovog uma. Dijete u gospodinu srednjih godina sretno je. Napokon je okusilo miris slobode kojeg se sve ove godine prisjećalo s nostalgijom. Usputni prolaznik u usputnom svijetu. Noć mjenja mnoge misli i tjera nas da se prisjetimo prošlosti koju tako očajnički želimo zaboraviti. Bez novaca, bez profinjenih razgovora i narančastih naranča, gospodin je spreman za svoj put. Nema potrebe da se opisuje spaljena trava pored ceste, ili razrušene zgrade u kojima obitavaju prozirni duhovi na teškim drogama, ili čak fanatičnog zlog majmuna koji siluje žute prometne znakove. Nema potrebe za tim, jer ovo nije trabunjanje nekog Ruskog pisca/papučara. Ovo je gola istina. Sloboda. Surova istina o surovim životima koje živimo. Zvuk istine koji se poput koplja iz antičkih bitaka zabija u tvoj um. I više nikad nečeš biti onaj isti, sada si prosvjetljen. Baš poput gospodina koji svojim malim rukama drobi stvarnost. Svaka slučajnost je povezana i pomno isplanirana u najmanje sitnice i ostale detalje koji nas okružuju, te fizički i psihički napadaju kada pokušavamo preživjeti kao ljudska bića na ovom plavom planetu koji nas testira svakim trenutkom našeg postojanja. I ta nepravedna borba između vojske ljudi-mrava i Majke Zemlje u obliku male pijane djevojčice. Pijane male djevojčice koja u naletu mržnje gazi po mravinjaku ubijajući na tisuće ljudi-mrava. Ljudi-mravi penju se po maloj djevojčici, grizu je svojim očnjacima i puštaju svoj ljudski otrov u njezine zelene žile. Ima ih previše, previše ljudi-mrava se rodi svakog sata, previše ljudskog otrova se nalazi u zelenim žilama Majke Zemlje. Bijes raste u maloj djevojčici i uskoro će upotrijebiti sve svoje skrivene moči kako bi izbrisala ljude-mrave s lica svemira. Gospodin na biciklu je to znao, znao je da ljudi-mravi ne mogu pobijediti predivnu Majku Zemlju u obličju ljutite djevojčice. Pregazit će ih, spaliti ili potopiti slanom vodom. Gospodin je shvatio koliko je ljudsko postojanje bizarno, bez smisla, glupo, bez cilja, bez ambicija, bez časti, bez ljepote. Sve što je preostalo samo je patnja i bol. Annunakiji su nas stvorili da bi im služili. I mi smo to marljivo radili tisutljećima. Služili smo svojoj svrsi. Ali tada su Annunakiji otišli i ostavili nas vlastitoj bijedi. Ubijamo se međusobno, silujemo jedni druge, porobljavamo našu djecu, ubijamo naše roditelje. Što se dogodilo s ljudskim rodom? Gdje je izgubio ponos? Slobodu? Sve te muke podnositi. Cijena slobode je golema, pregolema za prosjećno ljudsko biće koje odplačuje kredite i pita se kako bi bilo da je pokušao. Samo da se usudio suprotstaviti roditeljima i društvu. Jadan ljudski crv koji sjedi kod kuće i bulji u obojani tv. Gospodin je osjećao svu nepravdu i bol ovog civiliziranog svijeta. To ga je rastužilo, znao je da ništa ne može učiniti po tom pitanju. Ljudi previše vole uništavati sami sebe, ne žele se okrenuti pravim vrijednostima. Gospodin je odlučio odustati od svega. Nije to bio kukavičluk, bilo je to samo jedno veliko razočaranje. I sada, na svojem posljednjem putovanju zagledao se u nebo i osjetio čudnu nostalgiju. Zvijezde su njegov dom, a on jadnik, osuđen živjeti na ovoj planeti. Koje li nepravde! No, tješio se spoznajom da mu je konačna sloboda na dohvat ruke. Bio je tako blizu, mogao ju je namirisati, osjetiti, vidjeti, tak nekoliko metara od konačnog cilja. Drvena crna vrata koja su se nalazila nasred ceste, to je konačni cilj gospodina. Gospodin se ponovno nasmješi i uredno parkira svoj dragocijeni bicikl pored vratiju. Još jedan duboki udisaj zemaljskog zraka i spreman je za odlazak. Otvori vrata i uđe; nije bilo potrebe za posljednjim pogledom preko ramena. Bilo bi to zaista ružno sjećanje. Ušao je u nepoznato ništavilo sa svijećom u ruci. Raspršio mrak i pokazao istinu koja je dugo bila sakrivena iza crnog zastora. Kada je obavio svoj smisao, svijeća se ugasila. Probio se na drugu stranu. Krug je zatvoren.
Emil Gebeješ
Emil Gebeješ, rođen 31. 01. 1991. godine u Donjoj Dubravi, Hrvatska. Osnivač Gonzo pokreta, neovisnog avangardnog pokreta za stvaranje i promoviranje drugačije umjetnosti.
Ostvarenja:
– Travanj 2012., Najbolje knjige, nagrađen esej na temu najdražeg pisca, Hrvatska
– Srpanj 2012., nakladnik Redak Split, objavljena knjiga kratkih priča „Koraci na odlasku“, Hrvatska
– Srpanj 2012., nakladnik Redak Split, objavljena knjiga poezije „Atentat na Boga“, Hrvatska
– Kolovoz 2012., West Herzegowina Fest No. 10, sudjelovanje sa kratkom pričom te tiskanje iste u „WHFAZIN“ časopisu, Bosna i Hercegovina
– Veljača 2013., Afirmator elektronski časopis, objavljena kratka priča „Ljubav u mraku“, Srbija
– Kolovoz 2013, West Herzegowina Fest No. 11, sudjelovanje sa kratkom pričom te tiskanje iste u „WHFAZIN“ časopisu, Bosna i Hercegovina
– Kolovoz 2013., 24. Međunarodni susret pjesnika u Inđiji, objavljene pjesme u zborniku „Garavi Sokak“, Srbija
– Prosinac 2013., Afirmator elektronski časopis, objavljen esej na temu „Zabranjeno“, Srbija
– Prosinac 2013., Online biblioteka E-knjige.ba, objavljena elektronska knjiga izabranih djela „Alkoholna nirvana“, Bosna i Hercegovina
– Prosinac 2013., Online biblioteka E-knjige.ba, objavljena elektronska knjiga poezije „Razmišljanja u tami“, Bosna i Hercegovina
– Veljača 2014., Online biblioteka E-knjige.ba, objavljena elektronska knjiga poezije „Jednorog na acidu“, Bosna i Hercegovina
– Ožujak 2014., 1. broj Kreativnog magazina, objavio pjesmu „Kovanica u praznom jezeru“, i kratku priču „Labud“, Srbija
– Ožujak 2014., primljen u „UDRUŽENJE BALKANSKIH UMJETNIKA“, Srbija
