Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Proza

29. Marta 2018.
 

Gordana Vlašić: Posuđe je neoprano

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Posuđe je ostalo neoprano, samo ostavljeno na stolu na kojem još gore svijeće u visokim svijećnjacima.

Pri nekim drugim nevažnim susretima poslije poslužene večere uzimalo bi me se, dobrovoljno s moje strane, ali uzimalo. Odmah po rastanku posuđe je bivalo prano, prozori širom otvarani da izbrišu mirise provedenog vremena.

Kakva divna razlika!

Davati i davati.

Dobivati… dobivati baš ono o čemu govore ljubavni romani.

Dobiti onoliko da ne bude nedovoljno ili pak previše.

Ostaneš li uz mene osjećam da će vrijeme za stolom punim neopranog posuđa i ponekom mrljom biti puno nas. I znam da ćemo stol vremenom početi raspremati nakon večere uz dogorijevanje svijeća.

Volim tvoje ne nestrpljenje.

Uz tebe ne želim američki ljubavni film.

 

____________

Gordana Vlašić živi u Oroslavju, Hrvatska. Radila je u Centru za socijalnu skrb kao socijalna radnica. Neposredno pred odlazak u mirovinu, a suočena sa visokorizičnom operacijom, u ranim šezdesetim godinama života započela je epistoralni roman O ljubavi… (NAKAPITALITELE) koji je objavljen 2012. godine. Poeziju piše od 2013. godine i pjesme objavljuje u zbornicima Hod se nastavlja i Došel bum v Bistricu, oba iz Marije Bistrice. Haiku je počela pisati prije godinu dana. Na 6. međunarodnom natječaju u Poljskoj pohvaljena je za svoj haiku. Ove godine osvojila je prvu nagradu za najljepše ljubavno pismo knjižnice Sesvete. U pripremi je zbirka priča za djecu.

 

 



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Refik Bulić: Začarana rijeka

Jednom davno, tako davno da se i Beranov djed jedva sjeća toga vremena, tiho je tekla rijeka Toplica i pokretala desetak vodenica raspoređenih na nekoliko kilometara riječnog toka. Beranov djed se malo sjeća toga vremena, k...
by Redakcija
 

 
 

Mešino bockanje – aforizmi Mehmeda Meše Delića

*Puno studenata pada na ispitima. Proklete plave koverte… *Ko će kome nego svoj svome da dođe do – DIPLOME! *Omladina je naše najveće bogatstvo. Već nekoliko godina imamo dobar izvoz! *Odem na Zapad – sve mi paš...
by Redakcija
 

 
 

Denis Kožljan: ”Kino Bosna” Zlatka Lukićića

Kako odavno nisam čitala neki dobar i pametan prozni uradak, predstavljen na Digitalnim knjigama, a nešto malo bolje poznavajući autora Zlatka Lukića, odlučih da to ovog puta, bude roman, jedan iz njegove trilogije, naslov...
by Redakcija
 

 

 

Said Šteta: Odraz u očima

Već dugo imam potrebu da ovo  napišem. Nemam ja pravo misli držati u ropstvu. Jok! Ta  ja sam dovoljno rob. Neka! Znam kome robujem i nije mi teško. Samo Uzvišenom Gospodaru. Ahh, i te misli! Đahkad su na gomili složen...
by Redakcija
 

 
 

Ahmet Ademagić: Priča o prezimenu Bošnjak u Rožajama

Ahmet Ademagić   PRIČA O PREZIMENU BOŠNJAK U ROŽAJAMA   Život piše romane. Ljudske su sudbine nepredvidljive. Ovo je priča  jednoj takvoj ljudskoj sudbini. Ovo je priča o majčinom djedu a mome pradjedu. U Gl...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona