Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Proza

19. Decembra 2020.

Hurija Osmanović: Korona virus u očima ljudi

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Hurija Osmanović

 

Korona virus u očima ljudi

.

Crno zvjezdano platno prekrilo je nebo. Odraz mog lica se spretno oslikavao na prozoru gdje su se kapi kiše slivale, misli su mi lutale. Odjednom se začu zvuk koji je dopirao iz dnevne sobe. Bijaše to glas TV reporterke koja je na osnovu izrazito ozbiljnog lica imala nešto važno da saopšti. Taman je izgovorila riječ “korona”, struja je nestala.
Bila sam veoma radoznala šta je to korona i šta je htjela da nam kaže u vezi nje. Međutim, zvuk grmnjavine učini da zaboravim sve svoje misli, jer sam se mnogo bojala. Začu se kucanje na vratima, bijaše to moja sestra koja je došla da me uzme kako bih prenoćila kod nje. Ispijajući vruću kahvu pažnju mi privuče enciklopedija na stolu. Željna znanja otvorih je i počeh čitati te naiđoh na riječ ’korona’ i sjetih se prijašnjih vijesti. Istrazujući polako značenje te misterione riječi dođoh do zaključka da korona zapravo znači kruna. Hmm.. pomislih – još jedan pokušaj privlačenja pažnje gledalaca, još jedan novinarski trik u nizu. Predivan miris kahve učini da zaboravim na sve brige. Ujutru u liftu sretoh stariju ženu, razrdaganu, svaku boru na licu je ponosno nosila. Ova slatkorječiva žena mi udijeli komplimente za moju maramu i sva ponosna mi ispriča kako se i njena kći planira pokriti u skorije vrijeme.
Gazeći raznobojno lišće predivni miris halve polako me vodio ka svom domu, u komšijskom dvorištu zatekoh mnogobrojnu sretnu porodicu, okupili su se na ručku.
Pri izlasku iz kuće naiđoh na jednog malenog dječaka, sudeći po izgledu, bijaše sićušan jetim koji me upita: “Sestro, ima li u Džennetu hljeba, mnogo sam gladan?”
Ne može se opisati stanje u koje me je dovela ova rečenica. Insan u sekundi poželi da mu pokloni cijeli dunjaluk, no valjda su sve to bili predznaci onoga što je tek trebalo uslijediti. Rekoh mu da ima, ali da treba da sačeka jer je još uvijek dijete, a zatim mu kupih hljeb. Sljedeće čega se sjećam nakon ovoga bile su riječi: “Doktore, probudila se”. Otvarajući oči shvatih da se nalazim u bijeloj prostoriji povezana na stotinu aparata. “Otkud ja ovdje?!”- upitah i tada shvatih da je sve ono bio san. Objasniše mi da sam izgubila svijest dok sam ispijala kahvu i da su na kraju ustanovili da bolujem od korone, virusa zvanog COVID-19, zato sam bila u nesvijesti. To bi znak da korona nema veze sa krunom.
Izlaskom iz bolnice pažnju mi privuče vozilo hitne pomoci koje je dovezlo malenog dječaka, najmlađu žrtvu opakog virusa. Bijaše to dječak iz mog sna koji je bio gladan – ipak je otišao po hljeb u Džennet – pomislih i počeh plakati. Zar je zaista ovaj virus toliko bezdušan, zar ne vodi brigu o tome koga napada!?
Osjetih miris halve i pođoh za njim isto kao i u snu, ali nažalost ona vesela razdragana porodica bijaše sada tiha. Sivi oblak se navukao preko sunca, ni vrijeme više ne bijaše lijepo. One komšijske tople osmijehe zamijenili su hladnokrvni pogledi koji više ne bijahu dobronamjerni. Sa zebnjom su me gledali bez riječi, tiho napuštajući dvorište ulazili su u kuću jedan po jedan. Po prvi put se osjetih  odbačenom: ‘Pa hej, to sam ja, vaša Hurija’, htjedoh povikati, ali se sjetih razloga njihove hladnokrvnosti pa ućutah. U liftu ponovo sretoh staricu, ali umjesto osmijeha ona se odmače od mene držeći distancu. Umjesto marame, u ruci je držala Ja-sin.
Zar njena ćerka nije dočekala da se pokrije i zar to “sjutra” nikada nije došlo. Saznala sam da joj je ćerka preselila od korone. “Pa šta je ovo, zašto se ona pojavila? Zašto oduzima živote i tako ostavlja voljene bez osmijeha?“ bila su samo neka od mojih pitanja. Nisam mogla više izdržati taj pritisak i tako nađoh mir u svojoj sobi, na fb, instagramu, twiteru… Udarne vijesti ,,Smrtonosni virus korona” sledi se krv u žilama,
zaista je smrt čovjeku bliža od jake za vratom. Juče nasmijana i puna života danas se borim sa opasnim virusom i život mi je u opasnosti, eto šta ti je čovjek. Sva moja mašta, snovi i planovi su propali, više nema nikog da mi pritekne u pomoć, svi me izbjegavaju.
Mnogi se stide da kažu da su bolesni iz straha da će zbog toga biti odbačeni i izbjegavani. Tako bolesna sjetih se hadisa Božijeg Poslanika gdje kaže: “Neće se nikada među ljudima pojaviti nemoral koji će se javno ispoljavati, a da Allah, dž.š., neće dati da se među njima pojave zarazne bolesti koje nisu bile poznate njihovim prethodnim generacijama.”
Samo Allah zna u kakvom smo iskušenju već duži vremenski period. Njegova mudrost je velika, a ovaj virus iako je odnio mnogo ljudskih života, sa druge strane učinio je da ljudi shvate prolaznost ovog dunjaluka, vjerujem da je svako od nas zaključio da je čovjek poput zrna pijeska u pustinji. Mjesecima
zatvoreni u svojim kućama shvatili smo vrijednost slobode, uprkos naprednoj tehnologiji, razvijenoj medicini i svim svjetskim silama jedna malena nevidljiva čestica danas meni – sjutra tebi može oduzeti život i niko sem Njega Veličanstvenog to ne može spriječiti.

___________________________

Autorica je učenica Medrese “Mehmed Fatih” – Rožaje



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Arnela Fazlić: Biće olovke

Arnela Fazlić   BIĆE OLOVKE   Po teškoj sparini dovukoh se do kolodvora jednog gradića, osjetih snažnu glad i sjedoh nešto da pojedem. Konobar je bio pričljiv i na momente dosadan jer je uporno želio saznati n...
by Redakcija
0

 
 

Velid Bajramović: Stare cipele

Velid Bajramović     STARE CIPELE   –  Hej, pogledaj u onog dede kako su cipele stare, a odijelo novo! Zašto i cipele ne kupi nove? – Tišeeeee! One stare cipele je skinuo sa ubijenog sina u logoru Omarska...
by Redakcija
0

 
 

Ilma Garankić: Aman i David

Ilma Garankić   AMAN I DAVID   – Ispričaš mi priču.. Hoćeš li? – Ne možeš zaspati, zar ne? – Nikako. Brojao sam ovce iznova i iznova, ali nije išlo. – Čudno. Trebao si brojati janjad, ona pomažu. ...
by Redakcija
0

 

 

Ana Stjelja: Beogradski mistik

Ana Stjelja   BEOGRADSKI MISTIK   Sedeo sam na klupi u Kalemegdanskom parku, umoran od višesatnog obilaženja prestoničkih knjižara i potrage za knjigom mudrih izreka nekog istočnjačkog filozofa. I pored silnih napor...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Mirza Herco: U zbornici, uz kahvu

Mirza Herco   U ZBORNICI, UZ KAHVU   Zadjenuh papir u pisaću mašinu. Zamislih kako lijevom rukom držim papir (A4, naravno) dok desnom okrećem valjak. Eto, sjećam se i tog poteza u vremenu koje će uskoro prevazi...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona
 
Secured By miniOrange