Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Proza

9. Avgusta 2018.
 

Mehmed Meša Delić: Kurban treba biti lijep

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.

Mi smo ti uistinu, mnogo dobra dali.

Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji.

Onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez pomena ostati.

(Kur’an, sura Kevser)

 

Uz moševačko polje gmizalo je stado ovaca koje je sličilo na stonogu. Na čelu stada jedan stariji čoban koji je vodio natovarenog magarca. U tovaru su bile sve potrepštine za život čobana koji su mjesecima bili odsutni od svojih kuća i sela.

Poneka bi od ovaca pokušala preteći sporog magarca, a to je čobanu išlo na živce pa je puštao privuzu sa kojom je vodio, bolje reći vukao sporog magarca kako bi zaustavio neposlušne ovce, pogotovo onu koja je nosila zvono, zvonaru kako su je čobani zvali.

Na začelju stada je bio mlađi čoban, možda sin onog na pročelju koji je tjerao stado i pazio da neka od ovaca se ne odvoji i ostane u zelenom hendeku. Ako bi neka i pokušala da napusti stado čoban bi zviždukom naredio ovčarskom psu da je natjera u stado.

Čoban na začelju je nosio i jedno malo janje prebačeno preko podlaktnice, ko je sličilo na mokru krpu prebačenu preka plota.

Kada sam vidio taj prizor to me puno rastužilo i ja zamolim babu koji je sve to gledao da pita čobana zašto nosi to janje tako? Da li je bolesno pa ne može da prati svoju majku?

Čoban kao da je očekivao takvo pitanje poče da nam objašnjava razloge:

-Znate, ima poneka od ovaca koje se odvonje ili otronje, to jest ojanje dvoje ili troje janjadi i često biva da jedno od tih janjadi bude slabunjavo i ne može da prati i sisa majku, pa poneko zbog toga  i krepa. Eto ja nosim jedno takvo koje imade sudbinu da bude slabunjavo.

-A, šta je, muško ili žensko? – upita ga.

Čobanu ne bi mrsko i on nam pokaza spol. Bio je mali ovan.

Nagovarao sam babu da tog malog slabunjavog ovna kupi od čobana da mu spasimo život. Babo kao da je znao da će nas djecu puno obradovati pa upita čobana:

-A, da li bi prodao to janje?

Čoban kao da je jedva dočekao, doviknu čobana sa pročelja i upita ga:

-Evo imam mušterije, da li mogu prodati ovo janje koje moram nositi?

– More, more, neka im  bude hajrli!

Čoban spusti janje u moje naručje, a babo mu ispruži ruku da naprave pazar. Prekidoše rukovanje i otac mu plati janje, a čobanu kao da je pao kamen sa pleća zagrli mene i janje i poželi da janje brzo poraste.

Pazili smo, hranili smo, mazili smo janje koje je dobro napredovalo i nije se od nas odvajalo, kao što i mi se nismo od njega odvajali.

Pratilo nas je na svakom koraku bilo gdje da smo išli, kao da je pas, a ne janje. Kada su mu počeli rasti rogovi mi bi mu češali čelo i tako ga provocirali, a on bi se vraćao unatrag da bi se zaletio da nas udari. Nije se znao sa nama šaliti nego bi se zaletio pa koga stigne udari, a mi bi padali kao žake po meraji. Sreća da se babo tu zadesio i sve to uz smjeh posmatrao. Kada se ovan malo k’o umorio babo nam predloži da kada se ovan zaleti da mi brzo legnemo po meraji i ovan neće moći da nas udari. Mi to odmah isprobasmo i zaista babo bi u pravu. A ko ne bi brzo legao ovan bi ga sustigao , udario i na meraju oborio.

Naš ovan je porastao u pravog ljepotana sa predivnim uvrnutim rogovima i bijelom vunom koja se na suncu prisjevala kao da je svila.

Nakon nekoliko vremena babo nas okupi na meraji da nam saopšti neku važnu vijest. Mi se okupismo i dok smo posmatrali kako ovan čupka zelenu travu babo reče:

-Djeco draga, vi znate da se bliži Kurban – bajram i ja sam se sa vašom majko dogovorio da ovaj vaš lijepi ovan bude i vaš lijepi kurban.

To nas šokira, rastuži, razljuti i mi počesmo babu moliti da ne bude baš, ovaj naš ovan za kurban. U tom momentu više smo mislili kako spasiti ovna nego što smo mislili na Kurban – bajram i njegove blagodati kojima smo se uvijek radovali.

– Vidi ga, kako je samo lijep! – govorili smo babi.

A babo će na to:

– Kurban treba biti lijep, mora biti zdrav i bez mahane!

Sada kada ste porasli i možete neke stvari shvatiti i razumjeti babo će vam ovo ispričati:

– Bilo je to davno, a nešto bitno i važno se dogodilo i ostaće do Sudnjeg dana. Hazreti Ibrahim, a.s., koji je bio darežljiv čovjek, a uživao je veliki ugled da su mu se i meleci i ljudi divili. Imao je podosta godina ali nije imao ni jedno dijete, a kao svaki roditelj i on je to žarko želio. Često je o tome razmišljao i jednog dana sam sebi je rekao:

– Gospodaru moj, daj mi porod čestiti, žrtvovaću ga za Allaha!

Tako je molio Allaha, dž.š., i tako Mu se zavjetovao.

Od tog dana kada je to izgovori prošlo je podosta vremena, na to je on i zaboravio.

Allah dž.š. koji sve čuje i vidi, i koji nije zaboravan usliša njegovu dovu i podari mu sina blage naravi. Bila je velika radost i veselje u Ibrahimovom a.s. domu. Dječaku dade ime Ismail a.s.koji će postati začetnička loza svih budućih Poslanika.

Kada je Ismail a.s. napunio osam godina, njegov otac Ibrahim a.s. opet usni san u kojem mu bi rečeno:

-O Ibrahime, ispuni svoj zavjet!

Allah dž.š. je od Ibrahima a.s. tražio da sina zakolje kao kurban.

Ibrahim a.s. je taj san ispričao Ismailu a.s., a Ismail a.s. svoju pokornost izrazi riječima:

-Babo moj, učini kako ti je naređeno, vidjećeš da sam strpljiv.

U trenutku kada je Ibrahim a.s. htio izvršiti zapovijed i povalio sina kao kurban Allah dž.š. se obrati:

-O Ibrahime, ti si pokazao svoju odanost…

Tada mu Allah dž.š. posla lijepog ovna kao što je ovaj vaš i naredi mu da ga zakolje umjesto Ismaila a.s., što je i učinio.

Tako je Allah dž.š. Ibrahimu a.s. njegovog sina zamijenio kurbanom.

Nakon ove babine priče mi smo jedva dočekali Kurban – bajram i da naš lijepi ovan bude još i  lijepši  kurban.

Prošlo je puno godina od tada, a mi djeca i dan danas čuvamo uspomene i sjećanja na naš lijepi kurban. A da bi se to tako dugo pamtilo pobrinuo se naš rahmetli babo. On je.kurbansku kožicu odnio kod kožara koji je od nje napravio postekiju za klanjanje namaza, a one zavrnute kurbanske rogove je zakovao ispod strehe starog hambara koji je bio okrenut prema meraji po kojoj nas je jurio i obarao naš lijepi ovan.

 



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Redakcije časopisa ”Avlija” na odmoru od 1. do 31. maja 2019. godine

Čitajte, pišite, fotografišite, šaljite radove za objavljivanje na portalu avlije.me tek od 31. maja 2019. godine ______________________ Istaknuta slika: Fatima Ahmed Photography
by Redakcija
0

 
 

Braho Adrović: Presuda (Najbolja pjesma za 2018. godinu po izboru časopisa ”Avlija”)

Braho Adrović PRESUDA Zapamtiće zemlja,vazduh, voda Sve na svijetu ima svoju priču Trag će uvijek ostat od naroda Svi tragovi i tebe se tiču Kada dođe vrijeme i zanijeme ljudi I kamen će progovorit’ jasno Neki novi...
by Redakcija
0

 
 

Mustafa Smajlović: Majka (Najbolja priča za 2018. godinu po izboru časopisa ”Avlija”

22. maja 2019. u Sarajevu u 66 godini na ahiret se preselio Mustafa Smajlović (1953. – 2019.), pisac, pjesnik, književni kritičar i publicista. Smajlović je rođen 1953. godine u Lascima kod Višegrada. Bio je saradnik br...
by Redakcija
0

 

 

Konkurs za objavljivanje radova u 20. broju časopisa ”Avlija”

Redakcija časopisa za kulturu, književnost i društvene teme ”Avlija” iz Rožaja raspisala je međunarodni konkurs/natječaj za objavljivanje radova sa slobodnom temom za 20. broj časopisa ”Avlija”: poezija (do 5 pje...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Milenko Mišo Marić: Kuću kućom i avliju avlijom čine ljudi

KUĆU KUĆOM I AVLIJU AVLIJOM ČINE LJUDI Skoro četvrt vijeka je prošlo od rata u Bosni i Hercegovini, a kao da je to bilo juče, kao da još živimo u poslijeratnom, ili kako pjesnik Slobodan Ž. Obradović reče ‘‘prije...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona