Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Proza

9. Augusta 2018.
 

Refik Bulić: Priča o fetusu

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Oslonjen na lijevu ruku na samoj ivici stola, pisac zamišlja kako napisati priču. Do sada ih je mnogo napisao, ali ova mora biti bolja od svih, mislio je. Dugo je razmišljao o tome. Želio je napraviti nešto nečuveno do tada. Ni sam nije znao kako mu je došla ideja da glavna ličnost njegove priče bude još nerođeno dijete – fetus.

Bit će to senzacija, mislio je. Onda je dugo zamišljao žene sa velikim stomacima, gledao ih kako stoje pred njim i okreću se, smiješe se, nekad su zgrčene od bola, osmijeh im se na trenutak sledi na licu i pogled im se izgubi negdje u daljini, daleko u budućnosti u kojoj  će živjeti njihovo još nerođeno dijete.

Pisac je zatim izučavao medicinske udžbenike i enciklopedije; dugo bi okretao listove i čitao. Najviše se zadržavao na crtežima iz knjiga, a mnogo mu je pomogla i Ana, kćerka njegova direktora, inače odlična studentica medicine. Čuvši od oca za njegove planove da napiše dotad nečuvenu priču, ona mu je ponudila pomoć i dugo mu jedne noći pričala o fetusu. On je sjedio i gledao je netremice, ponekad bi nešto zabilježio na razbacanim papirima, koji su odavali piščevu muku.

Ana je bila zanesena pričom o fetusu pa je po nekoliko puta ponavljala iste stvari, jer joj se činilo da je pisac zainteresiran toliko da želi upamtiti svaku riječ. Kad je završila priču o osobinama i ponašanju fetusa u svakom mjesecu, onda je ponovo pričala o nastanku fetusa. Bila je uzbuđenja, često bi rukama prešla po svojim bedrima, onda bi svoju ruku stavila na srce, pošto joj se činilo da jače kuca. Pisac je i dalje samo posmatrao razbacane papire po stolu i katkad bi nešto zabilježio.

Poslije Aninog odlaska u dvadeset i tri sata (Ana je pristojna djevojka i nije ostajala duže) pisac je opet bio u dilemi hoće li uspjeti. Sjetio se tada jednoga dobrog slikara koji je želio napraviti sliku na platnu dugom četiri stotine metara. Svi su bili zadivljeni takvim pothvatom, ali je slikar odustao ne desetom metru, kad je pomislio da treba naslikati još trideset devet puta toliko. Odlučio je da i on odustane. S tom  mišlju je i zaspao.

Jutro je bilo kao i sva njegova dotadašnja jutra. Prvo bi ustao, sjedio malo, pregledao neku knjigu ili napisao pismo prijatelju, i onda, kad bi se sjetio da je jutro odmaklo, umio bi se.

U kancelariji su ga uvijek dočekivali osmjehujući se.

„Pisac je i noćas pravio neko remek-djelo“, rekla bi Dara blagajnica, namignuvši sekretarici Veri, i onda bi, kao ozbiljno, glasno pitala ko je dobio Nobelovu nagradu za književnost u prošloj godini.

Pisac se kao i obično samo osmjehivao i gledao u papire na stolu. Poslije je na insistiranje Vere i Dare počeo da im priča kako je zamislio novu priču o fetusu. One su se u početku smijale, a onda bi značajno počele pogledavati niz svoje tijelo. Ponekad bi postavile neko pitanje u vezi s onim što su slušale, kao zar su djeca zaista takva prije nego što se rode, ili kako djeca mogu da misle kad još nisu rođena i slično. Kad je pisac stao, govorile su da nastavi, da priča još, da je priča zanimljiva. Pisac se osjećao ohrabrenim.

Po dolasku kući dugo bi sjedio za stolom i križao tekst priče. Kad se noć počela povlačiti pred talasima svjetlosti što su se valjali s istoka, legao je i zaspao. Ujutro, kao i obično subotom, probudio se kasno, uradio sve što se radi u takvim prilikama, i to onim obrnutim redom kao i dotad. Poslije je uzeo karticu od žiroračuna i svratio u banku. Blagajnica mu odbroja neki prispjeli honorar, ali mu ne htjede kazati odakle je novac poslat, pravdajući se da nema vremena i on izađe napolje, pljunu pred bankom i krenu ulicom sa rukama u džepovima, šutajući zgužvani papir ispred sebe. Onda, kao da se sjetio nečega, zastao je, uzeo papir i bacio ga u kantu za smeće na kojoj je pisalo: hvala što čuvate čistoću grada. Osmjehnuo se i produžio dalje. Na kraju ulice sreo je Anu. Pošli su zajedno.

Tri nedjelje poslije toga dobio je pismo od prijatelja, urednika u časopisu „Svezak“. Pisao mu je da pošalje neki novi rukopis. Mjesec dana poslije Ana je slučajno našla to pismo zabačeno u neke njegove papire i pročitala ga. Tog dana nije bila dobro. Osjećala je neku mučninu u stomaku i dugo je povraćala. Pisac je nalakćen sjedio za stolom. Pogled mu je mirovao na njenom stomaku. Fetus, mislio je, to je prava ličnost za priču. Sad ne smijem odustati. Tu priču moram završiti.

Ana je sutradan otišla ginekologu i sva zadihana vratila se u njegovu kancelariju.

„Kao što sam i mislila“, rekla je pokazujući na stomak.

On je zurio u neodređenu tačku u uglu kancelarije i ona je mislila da je nije čuo.

Da su Dara i Vera bile u kancelariji, pisac bi već sutradan izašao iz anonimnosti jer bi za njegovu vezu s Anom znalo pola grada. A priče se malo čitaju i ko zna hoće li iko u gradu vidjeti „Svezak“ osim njega i bibliotekarke iz gradske biblioteke, koja samo pročita naslove.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Ministarstvo kulture i medija
 
 

 

Svjetlo dana ugledala zbirka priča ”Halt! Halt” Mirze Herce

„Uz kahvu, lagano“   #SVJETLO­_DANA_UGLEDALA_ZBIRKA_PRIČA   #HALT_HALT   #MIRZA_HERCO   Zbirka priča „Halt! Halt!“, prvijenac Mirze Herce, u ovom ludom svijetu, i u ovom ljubavlju nesklonom vremenu, u...
by Redakcija
0

 
 

Radio Slobodna Crna Gora – 9

RADIO SLOBODNA CRNA GORA Ovaj projekat finansira Ambasada SAD u Podgorici. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Stejt dipartmenta/Vlade SAD. RADIO SLOBO...
by Redakcija
0

 
 

KONKURS: Mladi Crne Gore za održivi razvoj

Pozivamo mlade u Crnoj Gori od 7 do 30 godina da učestvuju u nagradnom konkursu “Održivi razvoj – predlozi za Crnu Goru”. Budite kreativni i maštoviti te nam prikažite svoje viđenje jednog, nekoliko ili svih 17 c...
by Redakcija
0

 

 

Said Šteta: Osvrt na knjigu ZLOGLASNA KAMENIČKA BUKVA autora Suada Pašalića

“Navikavanje na smrt” , osvrt na knjigu “ZLOGLASNA KAMENIČKA BUKVA”  autora Suada Pašalića   Čovjek je mentalno ustrojeni insan, što znači zaboravno biće. Upravo zbog tog ustrojstva važno je zapisivati sve...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Akademik Sead Mahmutefendić: Traktat o poeziji Elvire Kujović

NEPROLAZNI SJAJ SVILE: MATERNIČKO OSJEĆANJE SVIJETA (Antropološki i fenomenološki traktat o poeziji Elvire Kujović)   Reci: “Kada bi more bilo tinta za riječi moga Gospodara, more bi se potrošilo prije nego bi...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona
 
Secured By miniOrange