Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Proza

28. Juna 2018.
 

Refik Bulić: Ptica koja najavljuje smrt

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Što je djed bivao stariji, sve češće je govorio o smrti. O smrti se u našoj kući i ranije često govorilo; najčešće je govorio on jer mu je negdje na izmaku onoga tamo rata umrla kćerka, mlada djevojka, i taj je događaj ostavio traga u njemu. I od tada bi on svakoga proljeća kad bi vidio izbeharalu krušku jeribasmu, iako skrhan bolešću i godinama koje je teško nosio na sebi, odlazio na mezar svoje kćerke.

Svaka je priča o smrti za mene bila strašna i uvijek bih poslije takvih priča bio žalostan, ali je većina njih na mene djelovala čudno i izazivala u meni neku nevjericu, posebno priča o čudnoj ptici koja je uvijek dolazila prije Azraila da najavi smrt.

Kad god bih u noći čuo kreštavi glas ptice, neka bi jeza prostrujala mojim tijelom i bilo bi mi neugodno. O toj su ptici pričali razne priče; govorili su da je strašna, da izgleda čudno – jedna je starija žena pričala da je pred smrt njenog muža stajala na prozoru i mahala krilima, drugi su, opet, pričali da je to sova i da su momci ubili jednu takvu kad su se noću kasno vraćali sa sijela.

Ipak je za mene ta ptica ostala tajna i uvijek kad bih noću čuo kreštavi glas u blizini kuće, ja sam se bojao za djeda. Primijetio sam da se i on nelagodno osjećao, ali je taj osjećaj vješto prikrivao.

Jednom je djed bio ozbiljno bolestan. Ja sam tada imao sedamnaest godina i više se nisam bojao te čudne ptice, ali je svaka njena pojava u meni ipak izazivala nešto nalik na strah. Jedne od tih noći u kojima niko od nas ukućana nije spavao pojavila se i ta neobična noćna ptica i u sve nas unijela nemir i strah. Prvo je zakreštala na staroj jeribasmi, a onda je, kao kakvim čudom, sletjela na našu kuću.

Iako nisam vjerovao u istinitost priča koje su govorile o povezanosti pojavljivanja te ptice sa smrtima i sudbinama ljudi, tada sam bio ozbiljno zaplašen njenom pojavom.

Djed je samo pogledao prema krovu i svi su onda uprli pogled u krov i mislili isto, a ja sam brzo izašao napolje u nekom čudnom raspoloženju punom mržnje prema tajanstvenoj ptici, koja je unijela još veći nemir u našu kuću.

Noć je bila vedra i dobro sam mogao vidjeti pticu: bila je velika. Tada mi se činilo da ima dugačke noge i nekoliko perki na glavi pa sam u prvi mah pomislio da ima dva kljuna – jedan nasuprot drugom. Znam da sam bacio nešto prema njoj i da je ptica odletjela., a ja sam se vratio u kuću i uvjeravao ih da je ptica samo preletjela preko naše kuće.

Djed je i dalje ležao i očekivao smrt, vjerujući da je ptica njen glasnik. Ipak, djed nije umro te noći, niti naredne, niti poslije godinu dana. Umro je jedne godine kad je zima bila hladna, hladnija od svih koje sam zapamtio.

Vjetrovi su bili puteve bjelinom zavijali, nestale prtine pod nanosima snijega a ograde samo mjestimično virile i po njima se moglo znati koliko je širok put. Studen se u kosti zavlačila, bjelina misli opčinjavala; zamrznute iskrice inja na površini snijega zasijale bi ponekad na suncu, koje bi izronilo iz oblaka što su se valjali sa zapada, a zatim bi se opet ugušilo u njihovoj sivoći.

I rekao bi čovjek da je sve mrtvo kad puhne sjeverac da iznad kuća nije bilo dima koji se penjao u visine, sve dok ga vjetar ne bi presjekao oštricama svoje studi, vitlajući ga poslije sa snijegom.

„A tek je druga po Božiću“, rekao je djed. „Još ni pola zime nije.“

Djed je htio još nešto reći, ali ga prekide vjetar što hlupnu u prozor i on, ili je zaboravio ono što je htio da kaže, ili se nešto zamislio, tek ne reče ništa, već se primače krevetu i leže.

Svi smo mislili da je zaspao.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Refik Bulić: ISPOVIJEST SELIMA SMAJKIĆA, PISARA KADIJE LUKAVIČKOG

Svakoga dana pohodim ovo mjesto, kao da me čudne neke sile njemu privlače. Rijeka je ova postala neodvojiva od mojih misli. Visoka stijena nad rijekom se izdigla, pod njom voda se pjeni, poskakuje, u njoj zrake se lome sunče...
by Redakcija
 

 
 

Slobodan Nikolić: Vatra Ljubavi

Pitali mudrog Nasrudin Hodžu: “Nasrudine, reci nam šta su to životne lekcije? Kako nas to Bog uči?” “Vrlo lako. Kada nešto uradimo, ili nas nagradi ili kazni. Tako znamo šta smemo da radimo a šta ne.&#...
by Redakcija
 

 
 

Svetlana Radosavljević: Strah od samoće

Вече је било тихо и мирно само је ћук уједначено певао сетно. Као да је хтео да каже ова је ноћ моја и певаћу то што хоћу. Непре...
by Redakcija
 

 

 

Aljes Karljukevič: Tuđi san

Aljes Karljukevič (Aleksandar Nikolajevič Karljukevič) je rođen 6. januara 1964. godine u selu Zatitova Sloboda u Puhovickom reonu Minske oblasti (Republika Belorusija). Po profesiji je ratni novinar. Služio je u redakcija...
by Redakcija
 

 
 

Said Šteta: Amina ili melek

Ne znam, jesam li pored sebe imao meleka u ljudskom obliku ili dijete. Bila je blaga, i imala osmijeh za svakoga. Ne znam, da se ikad s nekim posvađala. Ili da nije govorila. Možda već sa petnaest godina, počela je obavljat...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona