Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Proza

16. Oktobra 2013.
 

Sovjeta Grubešić: Prosidbeni turnir

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Sovjeta Grubešić                    

 

PROSIDBENI TURNIR

 

U sjenkama gudura ispod klanca rijeke, gdje su kuće, zidane bez maltera, izgledale kao nastavak sedimentne stijene, a stasiti muškarci preovlađivali u odnosu na žene, svakog slobodnog trenutka igrao se šah. Malo koja obitelj nije imala sakrivenu u banku, drvenoj klupi sa donjim dijelom nalik ormaru u kome su se pod ključem držali suhi kolači i još neke delicije, garnituru ove omiljene im igre. Ne zna se točno kako je šah začarao zaseok bez vode, struje i ceste u divljini gdje su najveća vrijednost bili vinogradi na kosini sve do pjeskovite obale rijeke. Tu je ona bila mirna i u ljubavi sa jablanovima, kao da se odmara od siline i tutnjave prolaza kroz kanjon pun podvodnih stijena zelenih od vodenih trava i mahovina.Uz kućice naslonjene na brda obično su bile kužinice sa komoštrama i omrčenim kazanom iznad vatre, gdje su se zadržavale žene pričajući zastrašujuće priče proistekle iz divljine prirode u kojoj nije teško bilo zamijeniti rogove nekog odbjeglog jarca sa, nedajbože, nečastivim. Muškarci, pak, bili su okupljeni zimi u glavnoj kući, a za ljetna vremena u hladu krošnje kostelja, igrajući šah. Nisu oni tada znali porijeklo nekadašnjeg čaturanga, a kamoli za 18 446 744 073 709 551 615 zrna pšenice kojima je indijski kralj trebao nagraditi mudraca koji je izmislio pravila igre u kojoj su sudjelovale, izrezbarene od slonovače, figure u ratnom poretku  nalik formaciji indijske vojske. Stran je bio i Palamud, kome se  pripisuje prva izvedba šaha, El Grecovo zapisivanje poteza i rješenja određenih sitacija na crno bijeloj ploči, ali i engleski Kelti koji su putem šahovske igre na svoj način rješavali plemenske sukobe. Jedino u što su vjerovali, po predanju, da je jedan predak galeot, zarobljenik veslač na galiji, tokom strašne oluje  spasio vlasnika broda Mlečanina, pa za  nagradu dobio slobodu i garnituru šaha. Igrati je naučio u gospodarevoj kući dok je čekao da ga netko preveze na drugu stranu mora, u blizinu sela gdje je rođen i otet u roblje.

Svaka kuća je ubrzo nakon njegova dolaska  imala šah. Ono što je bilo važno, 64 polja i 32 igrača su ispoštovana. E sad, nije se moglo očekivati da garniture budu posebita izgleda. Umjesto figura bilo je  kamenčića, isklesanih i izdeljanih figurina od drveta, školjkica iz riječnoga pijeska, a u nedostatku mašte i vremena na nacrtanim poljima igru su igrale smokve, bajami i suvice. Sve je moglo poslužiti  za igru koju je od srca prihvaćao svaki muškarac.

Prolazile su godine. Strast prema šahu nije jenjavala. Mnogi su mladi, trbuhom za kruhom, raseljeni po cijelome svijetu, a starijima ni daljine ni poslovi nisu bile prepreke, kada ih uhvati šahovski „amok“. Često je dolazilo do zamršenih situacija. Jedan rođak je odlazio drugome,  ovaj je već otišao trećem. Ličilo je indijskom otvaranju igre, samo što je u njihovom slučaju umjesto crne kraljice žrtvovano vrijeme.

U mojoj obitelji, izreka ,,šta to ljubav radi od nas’’ bila je malo izmijenjena. Pretvorila se u ,,šta to ljubav prema šahu radi od nas’’. Mnogih mojih rođaka više nema. Ljubav prema šahu se s njima osipavala po principu obrnute piramide. No, sjećam se kada je jednoga dana, mladi rođak odrastao u Americi, kamo je njegova oca odvelo traganje za boljim sutra, zakazao u rodnom mjestu pradjedova susret sa neudatim djevojkama, kako bi si doveo ženu iz staroga kraja. Izabrana je kuća sa velikom sobom u koju ce doći “Amerikanac”, ukrašena muškatlima i opremljena stolcima za mlade i njihove pratnje. U dogovoreno vrijeme čuo se štropot po šljunčanoj cesti, što je vodila od mora uz rijeku kroz mali tunel iskopan u zemlji na obronku brda do velike murve u kamenitom dvorištu. Veliki crni auto dovezao je mlada čovjeka u bijelom odijelu, samoga. Prvi puta u prastojbini, ni sa čime nije pokazivao nervozu ili moguću neprimjerenost posjeta. Veoma dostojanstveno ušao je u kuću, upoznao se sa domaćinom i počeo primati djevojke i roditelje, poput pravoga “dona”. Samo što ovaj “don” nije tražio posebitost u izgledu ili imovnom stanju, već u hvalevrijednom poznavanju jedne vještine. Igranju šaha. Na njegovo iznenađenje, gotovo svim djevojkama je postavljeni uvjet bio beskrajno drag. Nije mu preostalo ništa drugo nego zakazati “simultanku”. Počešao se, zbunjeno, po glavi, misleći odakle priskrbiti petnaestak šahovskih garnitura, no u narednih pola sata, nakon malo napetije atmosfere, domaćin kuće je održao impresivan govor. Pozvao je odabrane djevojke da odu kući i pripreme sve sto je potrebito za “prosidbeni turnir” bodreći ih u smjelosti i izazivajući im borbeni duh, stalno naglašavajući glavnu nagradu turnira “udaju i odlazak u Ameriku”. Prosac je za to vrijeme šetao, uništavajući lakirane cipele, putem do bunara odakle se donosila voda u vučijama na magarcu, i istovremeno se divio hladnoći vode i šumu brzaca rijeke iz kanjona, koji se kao pjesma kitova provlačio gudurom podno brda. Šetao je i šetao, misleći da mu je ideja o ženidbi djevojkom iz staroga kraja bila budalaština, kada ga zadihani domaćin pozove i reče da je sve spremno za početak igre.

Ljubavna šahovska simultanka bila je prizor vrijedan “američkoga sna”. Partija jednoga muškarca sa petnaest žena završila se tek nakon dva dana. Nije ni trebalo očekivati ranije, jer su sve djevojke bile dostojne nasljednice svojih očeva u šahovskom zanosu sa crnobijelim poljima i figurama na njima. Pobjednica u ovom nesvakidašnjem turniru, ne samo da je pobijedila sve protivnice, već i samoga prosca. Otišli su zajedno u Ameriku zahvalni rijetkoj strasti njihova rodna kraja što ih je spojila u slatkom nadmetanju za brak i ljubav.

 

Istaknuta slika: http://www.besplatne-slike.net/ljudi-osobe/slides/slucajni-setaci-gledaju-velike-talase-na-obali.html



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Mirza Herco o stihozbirci ”Ljubav na prvi pogled” Admira Džanka

MIRZA HERCO PUT KA SAGLASJU Nomen es omen[1] Ljudi su skloni predrasudama koje grade na razne načine, a prema drugim ljudima se izriču na osnovu imena, prezimena, porijekla, nacije i mnogih drugih. U književnosti ime i prezi...
by Redakcija
0

 
 

Emina Bojić: O romanu ”Vodeničar” Saida Štete

Recenzija romana Vodeničar, Saida Štete Roman Vodeničar, književnika Saida Štete, svojim sadržajem i tematikom ne vuče samo emocionalno iz naše sevdalinke nego i iz mnogo kompleksnijih kulturno-civilizacijskih naslijeđ...
by Redakcija
0

 
 

Anđela Bradvica Jurišić: Volio ju je

Anđela Bradvica Jurišić   VOLIO JU JE   Volio ju je, svaku njenu misao i čudne kretnje Način na koji je kuhala Plešući po prostoriji Potpuno zaboravivši jelo koje priprema Bila je njegova ikona Stup na koji se...
by Redakcija
0

 

 

Poezija Slađane Milenković

Prof. dr Slađana Milenković     ŽENA SA SLIKE     U septembru grad.   Ispod lampiona žena sa biserima i uvojcima. Stara fotografija.   Herman Hese i pas šetaju ulicom mojih snova. I odu.   Zrelij...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Nova Komun@ posvećena Plavu

KOMUN@ POSVEĆENA U CJELOSTI PLAVU   Najnoviji 43. broj časopisa Komuna koji je u cjelosti posvećen Plavu na čak 40 strana, 12 više od uobičajenih,ugledao je svijetlo dana. Ovaj broj započinje Uvodnikom Nihada Canovi...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona
 
Secured By miniOrange