Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Proza

25. Novembra 2013.
 

Sovjeta Grubešić: Razgovori smrtougodni (Part II)

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Kartamo se Smrt i ja, drugi puta.

– Ajnc – reče.

– Kakav ajnc? Imaš 22, kralj i osmica jednako 22!

– Izvini, pobrkani lončići!

– Tebi, pobrkani lončići? Ma ljudi moji, jel’ to moguče? – zezam.

– Kao da ti nemaš takve dane? Čula sam kada kažeš… žute minute… pa… escajg mi pada sa stola i slične šitove!

– Pa dobro, hoćeš pričati? Imaš problema? Ne ide posao? – pitam, a sve mislim na Breda.

– Čula sam te! Bred, pa Bred… Smrt je Smrt bio Bred nebio Bred! I odakle Bred žensko ? Šta cmoljiš? Ja bih trebala vrištati!

– Pričaj, draga prijateljice – primirim se, vidim, vrag odnio šalu, pa možda će i mene.

– Znaš da sam samostalna djelatnica, ali tu i tamo omakne mi se neki prekršaj. I onda: ja tebi, ti meni, radi ti netko uslugu, pa ti njemu i tako to. Sve lijepo klapalo, kad neki balavander izbaci parolu kako je u raju dobro, ali u paklu je bolja žurka. Pročulo se to , pokupovale se dionice na brzinu…

– I šta, Pakao sad ima više vlasnika? Kakve veze to ima sa tobom?

– Kako nema? Sad sve duše hoće na žurku, bile za tamo ili ne, a ja moram ishoditi dozvole…

– Rutinerstvo – smirujem je.

– Nekad bilo! Sad dođem u konzorcij i tražim vlasnika, a tamo sjede trojica i pričaju:

“Ja sam vlasnik paklene kuhinje!” – kaže osoba A.

“Ja sam vlasnik paklene kuhinje!” – kaže osoba B.

“Ja sam vlasnik paklene kuhinje” – kaže osoba C.

Skupim se ko siroče, vani dvije kolone čekaju. Dok dobijem pravog vlasnika, jedna će se vratiti odakle je došla i revanširati se poslanicima tj. onima koji su ih tamo poslali, gubici se samo gomilaju… A onda mi osobe A, B i C uglas kažu da ne brinem, jer oni pripremaju sve za Petu kolonu. Ona neće moći vraćati se, već samo naprijed, bez…  No pasaran… ili takvog nečega, ravno u deveti krug. Kad je žurka, dobiti  će najbolji haevy metal.

– Ne vidim tu nikakve probleme, samo bolju organizaciju – kažem.

– Kako, majke ti, ne vidiš? Sad mi kukaju oni iz Raja! Kažu da imaju mnogo mjesta, a malo gostiju. Troškovi idu. Plaćanje onog što cigulja na harfi, pa iznajmljivanje oblačića, cvjetića… ni plavo nebo nije jeftino.

– Pa, to su njihove stvari, šta te briga Stara moja… ovaj, prijateljice – dodam na režanje iz kapuljače.

– Boje se. Vlasnici će skuhati u Petu kolonu i one koji tu spadaju i one koji ne spadaju, i od Zemlje napraviti čistilište, lijepo je ušminkati i ispeglati…

– Pegla? Tko je rekao pegla? –  začu se iznenađeni glas odozgo.

– Dvolični, čuvaj ga se – prošaputa Smrt.

U oblaku pare, sa fajtalicama u obje ruke, sjeda za stol, biće sa dva lica. Jedno naborano, ružno, drugo lijepo, glatko.

– Facelifting posrijedi – pomislih.

– Reklama , draga moja, reklama: “Prije Vam je obraz bio ovakav, a poslije našeg tretmana ovakav “. Da te pogledam. Ima tu i tamo neka borica, mogli bismo ih srediti – reče Dvolični smijući se lijepom stranom.

– Vi? -iznenadim se.

– Mi smo, dušo, Ekipa snova. Prvo zemlju ojadimo, pardon, oplavimo… he, he, he… ojadimo, kakav lapsus, imao bi Freud što reći… Dakle, zemlju oplavimo, izravnamo, ispeglamo , pa opet izgradimo uz poseban dodatak, sveobuhvatni međunarodni hidrokolon tretman. Čula si za ono… Za čišćenje kuće, spremni! E, pa to je naš slogan. Dobili smo za njega nagradu “Žicu za pticu”. Nego, vidim, kartate se, drage moje. Mogu li vam malo ispeglati karte, pa da pozovite veće društvo na blitzkrig ajnc, i garantiram vam ogromne dobitke, uz mali postotak za mene. Šta kažete? Može i mali mito. Dat ćemo vam sve produkte pomenute neinvazivne nacionalne terapije.

– Odoh! Jadna ja! Možda mi je vrijeme za mirovinu? Moram vidjeti ima li mjesta za mene u Raju, tamo uz harfu i anđeoska lica, pješčane plaže i čudnovate voćke, postići ću svoju nirvanu – deprimirano reče Smrt izlazeći.

– A konzorcij? – upitah zabrinuta za njene dugove.

– Nema frke, draga moja, malo mi je trebalo slušati ovoga i sve shvatiti.

– Ne razumijem? Ti si Smrt! Hoće li netko drugi raditi tvoj posao?

– Lako je Smrt nadomjestiti. Dovoljo je, kad se sve ispegla, Pakao premjestiti na Zemlju. A koliko vidim… Radovi su u toku! Žurki nikada dosta – reče, skupivši skute i odjezdi na biciklu.

– Čekaj, čekaj! Zaboravila si kosu i gavrana!

– Zaključaaaaaaj ih u šuuuuupuuuu! Možda se prikljuuuuuučim jednoooooj kooolooooni u povratkuuuuuu. Viiiiidiiimo se, Stara moja… – čuo se cerek izdaleka.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Poezija Irene Kovačević

Irena Kovačević rođena je 1998. u Sarajevu. Tokom školovanja je uvijek pokazivala zainteresiranost za pisanu riječ i bila je član literarnih i dramskih sekcija, u kojima je ostvarivala mnoge rezultate. Spona između vanjs...
by Redakcija
0

 
 

Poezija Aleksandre Đorđević

Aleksandra Đorđević     SAN . Usnila sam čudan san, draži od sunca, lepši od pesme. O, sanjala sam, a bio je dan (himere oživljavaju kad je čovek sam) da sve daleko opet je blizu… A ti, majko, na krilima...
by Redakcija
0

 
 

Stipendije za mlade književne kritičare/ke, kolumniste/ice, novinare/ke i studente/ice

POZIV ZA STIPENDIJU ZA MLADE KNJIŽEVNE KRITIČARE/KE, KOLUMNISTE/ICE, NOVINARE/KE I STUDENTE/ICE Izdavačka kuća Buybook će za Šesti internacionalni festival književnosti Bookstan, koji se ove godine održava u periodu od ...
by Redakcija
0

 

 

Gordan K. Čampar: Zuvdija Hodžić, rizničar prokletijskog vilajeta

Gordan K. Čampar ZUVDIJA HODŽIĆ, RIZNIČAR PROKLETIJSKOG VILAJETA   Pjesnik, romansijer, vičan pripovijedanju, nadaren slikar, humanista, antifašista, iako već poodavno bivši  džudista, sa mnogo sportskog duha u s...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Studija o Bosancima u Austriji „Österreichische BosnierInnen“

Bosansko Akademsko Društvo u Austriji ulazi u sljedeću fazu priprema za podnošenje zahtjeva za priznanje BOSANSKE nacionalne manjine u Austriji. Nakon prošlogodišnje informativne kampanje pri kojoj je veliki broj Bosanaca...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona
 
Secured By miniOrange