Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Proza

31. Decembra 2018.

Vlado Jović: Ana sa zelenim očima i opet magarac

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Najgore zlo koje te može zadesiti je kada te pozdravi lijepa, još uvijek mlada žena, a ti se ne možeš sjetiti tko je ona i kako se zove. Uzalud, po pretincima sjećanja, predumbaješ sve ladice, izvlačeći ih u potrazi za  njenim likom, ili barem imenom.

I dok ju, zbunjen i iziritiran, neprepoznavanjem, već smještaš u bajku koja završava: I živjeli su dugo i sretno do kraja života, gledaš kako iz čarobnog zelenila njenih očiju, nestaje onaj početni predivni osmjeh prepoznavanja draga joj lica.

On nestaje, i vidiš da će ustuknuti pred grimasom nepovjerenja, ako odmah ne daš do znanja da znaš tko je ona. Zamire posljednji ugarak osmjeha, u zelenilu njenih zjenica, sve dok se posve ne ugasi. I već joj je na  licu mješavina izraza: Oprostite s nekim sam vas zamjenila i opreznost: Tko zna tko je pak ovaj.

Vidiš da se odmiče od tebe, opreznim korakom u stranu, pri tom stavljajući ruku na džep sa novčanikom, čiji se obris nazire u džepu jakne, kao da si drumski razbojnik, kojega je osujetila u pljački. Užurbano odlazeći niz ulicu, osvrće se preko ramena, u strahu, valjda da ćeš ju pratiti.

***

Osjećaš se kao magarac kada se nekoliko dana kasnije sjetiš tko je lijepa, tajanstvena zelenooka. I mada si ju tokom godina rijetko viđao, zapravo gotovo nikako, sa tjeskobom se pitaš kako si ju ipak mogao zaboraviti.

Jednom je i bila kod tebe. Sa svojim ocem, koji je došao kod tvoga kako bi mogao gledati nogometnu utakmicu. Rijeka je gazila Real Madrid, tvoj tata, tetak Ranko i njen tata su pali u delirij, kada je Rijeka zabila treći gol. Grlili su se, vikali, podizali čaše sa sokom, nazdravljali. Tetak Ranko je prosuo sok po košulji, tetka je koreći ga pokušavala očistiti crvenu mrlju, koja se nekako sve više širila.

“Mani me se ženo”, odvraćao ju je tetak, sav euforičan, kao da je i on nekim čudom zaslužan za gol postignut pod stijenama Kantride. Tetka mu uzvraća: “Smiri se, da obrišem. Poslje se neće dati…”, a tebe zelenooka Ana… Ana! Da, tako je! Zove se Ana! A tebe zelenooka Ana, valjda, mada djevojčica od četiri godine, nošena tom nekom zaraznom  euforijim poljubi utisnuvši ti pusicu u obraz.

I već iz omaglice memorije izvlačiš i drugo sjećanje u kojem ste u školskoj predstavi. Učiteljica vođena mišlju da ćete zbog toga izvući neku pouku pripremila je školsku predstavu Buridanov magarac. Dok je učiteljica pričala o neodlučnom magarcu, Ana je sjedila pokraj tebe, mada niste išli u isti razred. Kada je učiteljica tražila dobrovoljca koji će glumiti magarca iz priče, Ana ti je stisnula dlan i rekla: Hajde ti. I pristao si na ulogu magarca, sve kako bi joj ugodio.

Poslje, u odrasloj dobi, znao si ju sresti u prolazu. Htio si ju pozvati na piće u par navrata, ali u svojoj neodlučnosti to nikada nisi učinio. S vremenom si ju sve rijeđe viđao, svaki put prošlo bi sve više vremena od kada si ju zadnji put vidio. Sudbine bi vam se sve manje ispreplitale, makar i tim slučajnim, neplaniranim susretom u prolazu….



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Zaim Azemović: Ne budi pušku

Sastali smo se u šumi naspram naših kuća. Bio je sumrak. – Dođi – imam nešto da ti pokažem – rekao je Mile. Sad na mjesečini odnekud iz grma izvadi pušku i prinije mi je pod oči. – Našao sam je...
by Redakcija
0

 
 

Vehbo Popara: Najamnik

U Prlinama nadomak Akova živjela je Raifova porodica. Ni sam Raif nije znao otkuda se je obreo tu, ali po pričanju starijih saznao je da su njegovi protjerani iz Kolašina i da su se tu zalijepili za ovu zemlju bjeluhu koja v...
by Redakcija
0

 
 

Živojin Ivković: Vrisak

Живојин Ивковић   ВРИСАК     Обневидела је од изненадне, јарке и заслепљујуће светлости. Шта је ово? Каква је ово светл...
by Redakcija
0

 

 

Svetlana Radosavljević: Kukoljija

Родило жито као никад до сад. Класје зрело, зрно пуно и једро, а кукољ средину њиве краси и никако да узри. Жели би жетеоци али ...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Hurija Osmanović: Svi su plakali, a sada svi ćute

Jutro je. I danas bacaju rakete iznad naše kuće, i danas majka nad djecom suze briše, i danas ljudi umiru na sve strane. Kada će ovo više da prestane? Dok sam gledao te scene ispred kuce, otac hitro uđe i progovori tiho: ...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona