Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Proza

31. Decembra 2018.

Vlado Jović: Ana sa zelenim očima i opet magarac

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Najgore zlo koje te može zadesiti je kada te pozdravi lijepa, još uvijek mlada žena, a ti se ne možeš sjetiti tko je ona i kako se zove. Uzalud, po pretincima sjećanja, predumbaješ sve ladice, izvlačeći ih u potrazi za  njenim likom, ili barem imenom.

I dok ju, zbunjen i iziritiran, neprepoznavanjem, već smještaš u bajku koja završava: I živjeli su dugo i sretno do kraja života, gledaš kako iz čarobnog zelenila njenih očiju, nestaje onaj početni predivni osmjeh prepoznavanja draga joj lica.

On nestaje, i vidiš da će ustuknuti pred grimasom nepovjerenja, ako odmah ne daš do znanja da znaš tko je ona. Zamire posljednji ugarak osmjeha, u zelenilu njenih zjenica, sve dok se posve ne ugasi. I već joj je na  licu mješavina izraza: Oprostite s nekim sam vas zamjenila i opreznost: Tko zna tko je pak ovaj.

Vidiš da se odmiče od tebe, opreznim korakom u stranu, pri tom stavljajući ruku na džep sa novčanikom, čiji se obris nazire u džepu jakne, kao da si drumski razbojnik, kojega je osujetila u pljački. Užurbano odlazeći niz ulicu, osvrće se preko ramena, u strahu, valjda da ćeš ju pratiti.

***

Osjećaš se kao magarac kada se nekoliko dana kasnije sjetiš tko je lijepa, tajanstvena zelenooka. I mada si ju tokom godina rijetko viđao, zapravo gotovo nikako, sa tjeskobom se pitaš kako si ju ipak mogao zaboraviti.

Jednom je i bila kod tebe. Sa svojim ocem, koji je došao kod tvoga kako bi mogao gledati nogometnu utakmicu. Rijeka je gazila Real Madrid, tvoj tata, tetak Ranko i njen tata su pali u delirij, kada je Rijeka zabila treći gol. Grlili su se, vikali, podizali čaše sa sokom, nazdravljali. Tetak Ranko je prosuo sok po košulji, tetka je koreći ga pokušavala očistiti crvenu mrlju, koja se nekako sve više širila.

“Mani me se ženo”, odvraćao ju je tetak, sav euforičan, kao da je i on nekim čudom zaslužan za gol postignut pod stijenama Kantride. Tetka mu uzvraća: “Smiri se, da obrišem. Poslje se neće dati…”, a tebe zelenooka Ana… Ana! Da, tako je! Zove se Ana! A tebe zelenooka Ana, valjda, mada djevojčica od četiri godine, nošena tom nekom zaraznom  euforijim poljubi utisnuvši ti pusicu u obraz.

I već iz omaglice memorije izvlačiš i drugo sjećanje u kojem ste u školskoj predstavi. Učiteljica vođena mišlju da ćete zbog toga izvući neku pouku pripremila je školsku predstavu Buridanov magarac. Dok je učiteljica pričala o neodlučnom magarcu, Ana je sjedila pokraj tebe, mada niste išli u isti razred. Kada je učiteljica tražila dobrovoljca koji će glumiti magarca iz priče, Ana ti je stisnula dlan i rekla: Hajde ti. I pristao si na ulogu magarca, sve kako bi joj ugodio.

Poslje, u odrasloj dobi, znao si ju sresti u prolazu. Htio si ju pozvati na piće u par navrata, ali u svojoj neodlučnosti to nikada nisi učinio. S vremenom si ju sve rijeđe viđao, svaki put prošlo bi sve više vremena od kada si ju zadnji put vidio. Sudbine bi vam se sve manje ispreplitale, makar i tim slučajnim, neplaniranim susretom u prolazu….



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Zuvdija Hodžić: Svi moji (odlomak)

Đed mi je Cuf-Beriša, bektašija, sin derviša Alije, unuk šejha Rame, sina Rizaha Kodralije, šejha Male tekije, oca derviša čije ime nosim – Zuhdina. Zovu je Stara ili Mala jer je i jedno i drugo, starija od dvadeset t...
by Redakcija
0

 
 

Nenad Smiljković: Poslednja autobuska linija

ПОСЛЕДЊА АУТОБУСКА ЛИНИЈА   „Ко помисли да прокопа пут до Дерибиковице, тај је и велики јунак, али и помало будала”, речи су ...
by Redakcija
0

 
 

Besim Agić: Šućuraga i valija

Besim Agić   ŠUĆURAGA  I  VALIJA   Stiže valija u nahiju Trgovište sa pratnjom od dvanest nefera. Prihvati  ga i dočeka u svojoj kući kajmekam Trgovišta Nedžibeg Hankušić sa ajanima varoši. Agalari varo...
by Redakcija
0

 

 

Vehbo Popara: Jabuke šarenike

Naša kuća bila je sljubljena sa voćnjakom koji je štitio kuću od silnih pešterskih vjetrova što su znali pomahnitati s jeseni, čupati usamljene voćke, prevrtati stogove sijena, otkrivati kuće, staje i razbacivati sve ...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Elma Dizdar: Osjećaj (ne)ljudskosti

Osjećaj (ne)ljudskosti   – Šta nam se to desilo pa smo toliko počeli da se bojimo vlastitih emocija, stvarnih razgovora? Da li je ta promjena nastala u atmosferi ili u srcima? Zašto bismo stvorili takvo mjesto u ...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona