Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Putopis

31. Maja 2013.

Đevad Koldžo: Putopis sa hadža: Hadž i priča o Arefatu

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Hadži Đevad Koldžo

 

PUTOPIS SA HADŽA (IV): HADŽ I PRIČA O AREFATU

 

”Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome”. (Ali ‘Imran, 97)

”…i oglasi ljudima hadž! – dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim; dolaziće iz mjesta dalekih”. (El-Hadždž, 27)

 

Đevad Koldžo

Đevad Koldžo

Autor teksta je građevinski inžinjer, ekspert za upravljanje vodovodnim sistemima, vodeći istraživač / projektant u oblasti rada: metode mjerenja i određivanja gubitaka u vodovodnim sistemima; projektovanje, razrada projekata u oblasti vodosnabdijevanja i sanitarnog inžinjeringa, modeliranje i programiranje u MS Excel-u i Visual Basicu; trener iz oblasti ”Neobračunata voda”; izvođač obuke za korištenje MS Excel programa. Radi u Hydro-Engineering Institute Sarajevo, Bosna i Hercegovina. Jedan je od osnivača Asocijacije hadžija ”Zul Hulejfa – Novo Sarajevo” i sajta za informisanje i edukaciju hadžija Zulhulejfa.ba.

 

HADŽ JE JEDAN OD PET TEMELJA ISLAMA

 

Kako se približava vrijeme hadža sve sam radosniji ali i uzbuđeniji jer znam važnost hadža u islamu. Hadž je dužan obaviti svaki musliman koji je punoljetan, pametan, slobodan i ima materijalne mogućnosti za obavljanje hadža. Obaveza se odnosi kako na muškarce tako i na žene. Hadž je odlazak u svijet mira, jednakosti, bratstva, solidarnosti i zajedničkog ibadeta. Kada Allah, dž.š., oglašava obrede obavljanja hadža, On garantuje da će ljudi iz svih krajeva svijeta, sa svih kontinenata, svake godine, raznih nacija, jezika, običaja i kulture… dolaziti u ime Allaha i hodočastiti Časnu Kabu – kuću Tewhida (monoteizma).

Hajj_Guide_By_Islamic_Posters_web (Custom)

Hajj Guide. By Islamic Posters

Ako pogledamo obrede hadža i njegove farzove ustanovićemo da oni predstavljaju dramu čiji su junaci: Adem, Ibrahim, Hadžera, Ismail…, i da je svaki hodočasnik bio on muškarac ili žena, mlad ili star, bogat ili siromah, u ulozi Adema, a. s., drugi put u ulozi Ibrahima, a. s., treći put u ulozi Hadžere, četvrti put u ulozi Ismaila, a. s., koji se čvrsto odupire šejtanu… Hadžija je neprestalno u ulozi Poslanika i heroja iz doline Mekke. Posjetiti Kabu jednom u životu – osnovna je islamska dužnost svakog muslimana i muslimanke. Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: ”Hodočastiti Hram dužan je, radi Allaha, svaki onaj koji je u mogućnosti…”. (Ali Imran, 97).

oldhajj1 (Custom)

Stara slika: Hadžije na kamilama na putu prema Makki

oldhajj2 (Custom)

Stara slika: Hadžije sa autima i autobusima na putu prema Makki

oldhajj3 (Custom)

Stara slika: Hadžije sa autobusima na putu prema Makki

Ova mogućnost u naše vrijeme je olakšana. Prevozna sredstva su udobna, sigurnost na putu obezbijeđena, a i potreban novac mnogim muslimanima i muslimankama ne može biti razlog da se ova dužnost dovede u pitanje. Ko je u mogućnosti da obavi hadž, nije lijepo da ovu islamsku dužnost odgađa za neko drugo vrijeme. Koliko je hadž važan u životu i tradiciji muslimana vidi se i po tome što jedno čitavo poglavlje Kur’ana nosi ime Hadž. Mnogi ajeti ove sure govore o hadžu, hadžijama, tavafu, klanju kurbana i svemu što je vezano za ove propise. Allah, dž.š. je rekao: ”I oglasi ljudima hadž ! Dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim; dolaziće iz mjesta dalekih…” (Hadždž, 27).

And thus, you have the largest mass movement of people on Planet Earth. The hajj is one of the greatest religious and cultural phenomena of the Islamic world and the honor of a lifetime for the Muslims who are blessed take part in it. Millions of Muslims come together from all over the farthest corners of the world. Literal caravans coming in from Spain to Morocco, Japan to Tajikistan, Pakistan to Yemen, Ethiophia to Tanzania, the diversity in Mecca is for lack of a better word, mindblowing. Virtually every mode of transportation has been utilized throughout history to take part in this amazing spiritual journey. Since the 7th century, Muslims have traveled to Mecca on blistered feet, crossing vast deserts on camels and/or traversing throughout foreign lands on horseback. They crossed oceans on fishing boats, trading ships and rafts. Modern times have brought an easier resort to pan-international flights, cross country road trips for some or even subway train rides for those living in the area.

And thus, you have the largest mass movement of people on Planet Earth. The hajj is one of the greatest religious and cultural phenomena of the Islamic world and the honor of a lifetime for the Muslims who are blessed take part in it. Millions of Muslims come together from all over the farthest corners of the world. Literal caravans coming in from Spain to Morocco, Japan to Tajikistan, Pakistan to Yemen, Ethiophia to Tanzania, the diversity in Mecca is for lack of a better word, mindblowing. Virtually every mode of transportation has been utilized throughout history to take part in this amazing spiritual journey. Since the 7th century, Muslims have traveled to Mecca on blistered feet, crossing vast deserts on camels and/or traversing throughout foreign lands on horseback. They crossed oceans on fishing boats, trading ships and rafts. Modern times have brought an easier resort to pan-international flights, cross country road trips for some or even subway train rides for those living in the area.

Na ovaj poziv odazivaju se milioni muslimana i muslimanki od istoka do zapada i od sjevera do juga i hrle Kabi – Bejtullahu. Odazivaju se hadžije sa iskrenom tevbom (pokajanjem) i nijetom (namjerom) da hadž obavljaju isključivo u ime Allaha, dž.š. Odazivaju se izgovarajući riječi Telbije: ”Lebejkellahumme, Lebejke la šerike leke lebejke… / Odazivam Ti se, Bože, Odazivam! Odazivam Ti se, Ti nemaš druga, Odazivam Ti se,…”.

 

BORAVAK NA MINI

 

4a (Custom)

Na Mini u šatorima hadžije prespavaju i izjutra kreću prema Arefatu

Osmog dana mjeseca zul-hidžeta počinju hadžski obredi. Ovaj dan je poznat kao ”Jevmut-tervije”. Tada naše hadžije koje obavljaju temettu hadž, (olakšana vrsta od tri načina obavljanja hadža), donose nijjet da će obaviti hadž i oblače ihrame. Za razliku od nas, hadžije koje obavljaju ostale dvije vrste hadža u ihramima se nalaze od dolaska u Mekku. Dakle, tog dana se boravi na Mini u šatorima gdje se prespava i izjutra kreće prema Arefatu ostavljajući iza sebe nepregledna polja bijelih šatora.

11a (Custom)

Mina: Nepregledna polja bijelih šatora

 

STAJANJE NA ARAFATU

 

29a (Custom)Devetog dana zul-hidžeta je farz stajanje na Arefatu. Arafat je visoravan 22 km jugoistočno od Kabe ukupne površine 10,4 km2. Sve hadžija se kreću prema ovoj visoravni jer bez stajanja na Arefatu nema hadža. Stajanje na Arefatu jedan je od glavnih obreda hadža, jer je Allahov poslanik, a.s., rekao: „Hadž je Arefat“. Dan Arefata je najbolji dan u kome je sunce izašlo. Na Arefatu hadžije klanjaju podne i ikindiju, sastavljeno i skraćeno, provodeći dan u ibadetu pod svojim šatorom. Stajanje na Arafatu je simbol čekanja Sudnjeg dana. Muhammed, a.s., je još rekao: ”Nema dana u kojem Allah oslobodi više robova od vatre, kao na dan Arefata…”.

Arefat je mjesto gdje je Muhammed, a.s., na Oprosnom hadžu održao govor koji je aktuelan za sva vremena i sve generacije muslimana sve do Sudnjeg dana. Na Arefatu je Brdo Milosti (Džebelu-r Rahme) na kome su se susreli Adem, a.s., i Hava (Adam i Eva) poslije izgona iz Dženneta (Raja). Ovaj susret je značio početak zajedničkog življenja, razumijevanja i ljubavi.

Cijelo ovo brdo se bijeli od ihrama hadžija. A da bi boravak bio olakšan, u podnožju brda brojne prskalice raspršivaju svakog sahata 140 m3 vode iznad hadžija kako bi se ublažila visoka temperatura.

 

AREFAT

 

U subotu 6. decembra 2008. smo ponovo obukli ihrame i zanijetili Hadždž. Autobusi su došli oko 23 sata i rečeno nam je da ovaj put nećemo ulaziti u autobuse po grupama već da ulazimo po želji. Autobus u koji smo ušli Maida i ja je bio posljednji u konvoju i u njemu je pored vozača stajao jedan mlađi vodič kojem neznam ime. Samo što smo krenuli netko od hadžija je ugledao jednu hadžinicu koja je u ruci nosila štake svoga muža a koji je već bio sa nama u autobusu. Vozač je na naše insistiranje sa negodovanjem zaustavio autobus, ali su se tada svi ostali autobusi udaljili. Nakon 15 minuta vožnje stigli smo do raskršća na kojem je vozač dao naznaku da će skrenuti desno na cestu gdje se već nalazio veliki broj autobusa i zbog kojih nije mogao odmah skrenuti. Naš vodič u autobusu je pozvao nekoga od iskusnijih vodiča u autobusima koji su otišli ispred nas i rečeno mu je da ne treba nigdje skretati već samo produžiti pravo, što je i zahtijevao od vozača kojem nije padalo na pamet da ga posluša. Ja sam ponovo pogledao na GPS i on mi je pokazao da se Arefat nalazi tačno u pravcu kojim vodi cesta kojom vozač i želi da nas vozi. Samo desetak minuta kasnije stigli smo na Arefat u odjeljak 33A, koji je rezerviran za bosanske hadžije. Brzo smo shvatili da smo došli prvi i to za manje od 40 minuta. Ostale hadžije su nam se pridružile tek 4 sata poslije nakon napornog lutanja Arefatom.

5a (Custom)

Arefat: Nepregledna polja bijelih šatora

Bosanski logor na Arefatu se nalazi uz samu zapadnu granicu Arefata 1580 m sjeverozapadno od Brda Milosti. Uz naš logor se nalazi vatrogasni toranj na koji se može popeti i odakle se pruža pogled na cijeli Arefat. Na Arefatu se mora boraviti od podneva do iza  akšama 9. Zul’Hidže. Jedan hadis kaže ”Arefat je Hadžd” i za neispunjavanje ovog  obreda ne postoji iskupljenje, što znači da hadž u tom slučaju nije valjan. U jutarnjim  satima je u sve naše šatore postavljen razglas i onda nam se obratio reis Mustafa ef. Cerić prigodnim vazom, nakon čega smo klanjali podne i ikindiju namaz spojeno sa jednim ezanom i dva ikameta u podnevnome vaktu. Nakon kraćeg odmora zajednički  smo učili dove. Dove je najviše učio hafiz Mensur Malkić, koji je proučio i kur’anski odlomak Ja-sin.

6a (Custom)

Arefat: U pozadini se vidi Brdo Milosti

Hadžije, svjesne ovog obreda nastoje da uče što više dova jer ne postoji dan kada Allah dž.š. oslobodi više svojih robova od dana Arefata. Ja sam želio da ovdje proučim dovu svim svojim prijateljima i rodbini, a pogotovu onima koji su me to i zamolili. U tu svrhu kako nekoga ne bih zaboravio napravio sam spisak sa imenima svih prijatelja i rodbine i svakome proučio dovu uz želju da mu Allah podari ono što mu je potrebno. Poslije toga sam spisak odnio supruzi Maidi kako bi i ona to isto uradila. Mada smo imali želju da odemo do Brda Milosti, to ipak nismo uradili zbog velike udaljenosti i vrućine i zbog onoga što smo znali da će nas čekati sljedeće večeri.

Stara slika: Hadžski kamp na visoravni Arafat kod Mekke

A Hajji Tent Camp at Mount Arafat, Mecca

Na ovom mjestu, desete godine poslije hidžre (seobe) iz Mekke u Medinu, Muhammed, a.s., je obavio poslednji (oprosni) hadž u Mekki zajedno sa 40.000 hadžija samo iz Medine. Obišao je Kabu sedam puta, prošao između Safe i Merve i uputio se na brdo Arefat na kome se bilo okupilo 124.000 ili 144.000 ljudi, hadžija.

For context, a series of historical images of the Hajj. Here, in 1889, pilgrims gather in the Valley of Mina, just outside Mecca with tents, camels, and livestock

For context, a series of historical images of the Hajj. Here, in 1889, pilgrims gather in the Valley of Mina, just outside Mecca with tents, camels, and livestock

Na Arefatu je Muhammed, a.s, krajem februara 632. godine održao govor, koji je sačuvan u orginalnoj formi:

“Hvala Allahu, Hvalimo Te i od Tebe pomoć molimo,… Počujte da vam sve lijepo objasnim, jer ne znam dali ću više dolaziti ovamo.

O pravovjerni, bojte se Allaha i budite humani i pravedni između sebe i prema drugima. Ljudi, vaši životi, vaša imanja i vaše časti neka vam budu sveti i neprikosnoveni kao što je za sve nas uzvišen i svet ovaj mjesec, današnji dan i mjesto Arefat na kome se nalazimo sve dok se ne sastanete sa Gospodarem vašim.

Čovjek je djelo Božije i neka je proklet onaj koji to ruši. Mi ćemo svi doći pred Boga i On će nas pitati za naša djela i naš rad. Stvari koje su vam date u amanet, čuvajte kao svoje vlastite i vratite ih vjerno i na vrijeme onome čije su.

Krvna osveta i lihvarstvo iz paganskih vremena neka prestanu zauvjek. Bog je dopustio poštenu trgovinu i na glavnicu imate pravo a lihvarstvo je strogo zabranio.

Ne budite ni tlačitelji ni tlačeni!

Lihvarske kamate i krvna osveta ne postoje više ni u jednog pravog muslimana. Bog je naredio da više ne bude kamata a prve kojih se odričem neka budu one moga amidže Abbas ibn Abdul-Mutaliba koji ima mnogo dužnika…

O vjernici, bojte se Boga i oprostite svojim dužnicima lihvarske kamate. Ako poslušate moj savjet, vaša će se imovina uvečati jer vam ostaje glavnica za pošten rad i trgovinu. Ako to ne učinite znajte da ste se teško zamjerili Allahu i Njegovu Poslaniku.

Nemojte činiti nepravdu drugome pa će i vama biti dobro. Ako je vaš dužnik u nevolji produžite mu rok plaćanja, a ako ste u položaju da mu dug oprostite, to je još bolje. Bojte se onoga dana u kome ćete svi doći pred Boga i gdje je On vrhovni sudija i apsolutna pravda.

O vjernici, kad se obavezujete da ćete jedan dug platiti na vrijeme i kad uopće pravite ugovore, stavite to napismeno, tačno i vjerno, onako kako ste ugovorili. Za svaki ugovor bio malen ili veliki, napravite napismeno i naznačite rok plaćanja. Ove mjere opreznosti pred Bogom su najopravdanije  i to je najsigurnije dokazno sredstvo da se izbjegne svaki nesporazum i sumnja.

O smrtnici, bojte se Boga koji vas je stvorio po istom životnom principu, čovjeka i ženu od kojih se umnožilo čovječanstvo. Bojte se Boga od koga svi pomoć tražite i poštujte krvnu vezu.

Vjerno ispunjavajte dužnosti koje postoje između muža i žene, između roditelja i djece. Dijete stiče džennet pod nogama majke.

Čuvajte se preljube i ljubomore: prvo je težak grijeh, a drugo vodi nesreći u braku. Ženite se onima koje volite, a kad vas je Božija volja sjedinila onda živite u ljubavi i skladu. Vi imate pravo na svoje žene i one na vas. Sa ženama postupajte ljubazno i sa puno dobrote.

Izbjegavajte ogovaranja. Oni koji kleveću poštene žene neka su prokleti na oba svijeta. One koji optuže poštene žene zbog nevjerstva u braku ili zbog nemorala a ne mogu za to izvesti četiri vjerodostojna svjedoka, kaznite sa osamdeset udaraca bičem i nikad im ni u čemu nemojte vjerovati, jer to su nevaljalci i zlikovci.

Ako prema vašim ženama osjetite malu odvratnost, nemojte nagliti, promislite, možda vam je Bog baš u tome ukazao veću sreću. Nemojte tražiti razvod braka bez važnih razloga, jer od svih stvari koje je dopustio, Bog najviše mrzi razvod braka. Žene su vam se predale na vjeru Božiju, poštujte, dakle, amanet Božiji.

O vjernici, kada određujete i između sebe dijelite nasljedstvo budite strogo pravedni i držite se Allahovih propisa. Nije vam, dakle, dozvoljeno napraviti oporuku u nečiju korist a na štetu zakonskih nasljednika. A oporuka u korist strane osobe ne smije prelaziti trećinu ukupnog nasljedstva.

Čuvajte imanja maloljetnih, nemoćnih i slaboumnih. Nemojte upotrebljavati njihova imanja da umnožite svoja. To bi bio težak grijeh.

Dijete pripada bračnom drugu, a preljuba se kamenuje. Ko traži drugog oca do svog, ko traži drugog gospodara do svoga, proklet neka bude od Allaha, meleka i svih ljudi.

Mir budi među vama!

Razumjeli ste poruku, o ljudi! Bog nek’ mi je svjedok!

Šejtan – sotona nema više nade da će biti poštovan u vašoj zemlji. Ali čuvajte se da mu ne izađete u susret u drugim stvarima, tj. u onim koje ne smatrate vrijednim i značajnim. Čuvajte, dakle, vjeru svoju!

Ljudi, počujte!… Vrijeme je da postavimo stvari onako kako ih je Allah uredio stvarajući Nebesa i Zemlju. I zaista, Bog je odredio da godina bude 12 mjeseci od dana stvaranja Nebesa i Zemlje. Od 12 mjeseci 4 su posvećena, od kojih tri uzastopno i jedan odvojeni: zul-ka’de, zul-hidže i muharrem, te redžep koji pada između dva džumada i ša’bana.

Ljudi, vjernici su braća! A bratovo imanje je nepovredivo, osim kada on sam dopusti.

Nemojte se nakon moje smrti vratiti bezboštvu, te se okomiti jedni na druge. Pa ja sam vam ostavio što će vas voditi, Knjigu Božiju, koja će vas, ako je se vjerno pridržavate uvijek čuvati da ne zalutate s pravog puta, sa staze pravde i istine. To je knjiga jasna i pozitivna, koju je sam Allah objavio. Imate pred sobom cijeli moj život, moje riječi i moja djela. Sve što sam govorio i radio, nastojao sam da to bude u potpunom skladu sa Božijim naređenjem.

O ljudi, vas je Allah stvorio od jednog pretka i svi potječete od Adema, a Adem je od zemlje stvoren. Najbolji je kod Boga onaj koji ga se najviše boji. Nema prednosti Arap nade nearapom, niti nearap nad Arapom, osim po vjeri!

O vjernici, govorite uvijek čistu istinu, neka vas nikada mržnja ne zavede sa staze pravde i pravičnosti. Pravednost je sestra pobožnosti. Bojte se Boga, On pozna vaša djela.”

Potom, nakon kratke pauze, posljednji Božiji Poslanik Muhammed, a.s., uskliknu: –O, Bože moj! Jesam li ispunio svoj zadatak i povjerenu mi misiju?”

– Božiji Poslaniče! Ti si vjerno ispunio svoju misiju i nama saopčio šta ti je Bog povjerio, – potvrdile su hadžije u jedan glas.

Nakon što je Resulullah, a.s., završio svoj govor Bog mu je poslao Objavu: ”…Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera…” (El-Maide, 3).

In 1889, a view of the Kaaba inside the Masjid al-Haram, in Mecca

In 1889, a view of the Kaaba inside the Masjid al-Haram, in Mecca

 

ODLAZAK NA MUZDELIFU

 

Nakon zalaska sunca devetog dana zul-hidžeta, jedna po jedna skupine hadžija kreću prema Muzdelifi (El-Meš’arul-Haram), gdje će kako koja dođe klanjati akšam i jaciju spojeno i skraćeno s jednim ezanom i dva ikameta. Tu se sakupe 7, ili svih 49 potrebnih kamenčića i ostatak noći provede pod vedrim nebom. Skupine hadžija počinju napuštati Muzdelifu odmah poslije ponoći, a većina hadžija tek poslije klanjanja sabah namaza kreće prema Mini učeći telbiju: ”Lebejkellahumme, Lebejke la šerike leke lebejke… / Odazivam Ti se, Bože, Odazivam! Odazivam Ti se, Ti nemaš druga, Odazivam Ti se, …” Nepregledne rijeke hadžija se slivaju prema džemretima da bace kamenčiće…

 

MUZDELIFA

 

Sa dolaskom akšama dolazi i vrijeme da se napusti Arefat i krene ka Muzdelifi koja se nalazila 5,8 km zapadno od našeg logora na Arefatu. Do Muzdelife smo se prebacili autobusima. Tamo je bila nevjerojatna gužva. Sa svih strana su dolazile hadžije. Hiljade autobusa koji su stvarali jaku buku se kretalo u svim mogućim pravcima. U toj velikoj gužvi nismo mogli naći mjesto gdje bi smo spojeno klanjali akšam i jaciju te smo to uradili praktično na jednoj traci auto puta. Bio je to doživljaj kakav se sigurno ne može opisati riječima čak da o tome piše i neki književni nobelovac, a ne ja.

7a (Custom)

Muzdelifa: Hadžije ostaju do iza ponoći.

Na Muzdelifi se mora ostati do iza ponoći i jedva smo uspjeli naći jedno proširenje uz auto put gdje smo se sklonili. Neke hadžije su u svoj toj buci i gužvi uspjeli i da malo odspavaju prije nego što smo krenuli za Minu. Na Muzdelifi sam skupio po 49 kamenčića za sebe i Maidu sa kojima ćemo simbolično kamenovati šejtana, i također sam zaključio da je ovdje jako korisno imati masku za usta i nos zbog velike prašine koja se podiže, najviše zbog velikog broja autobusa.

 

BACANJE KAMENČIĆA NA DŽEMRETIMA NA MINI

 

8a (Custom)

Hadžije idu prema Malom, Srednjem i Velikom džemretu da bacaju kamenčiće

Kada se hadžije približe Džemretul-Akabi, prestaje se učiti telbija i spremaju se po sedam kamenčića koji se, pošto se razmine Malo i Srednje džemre, bacaju na Veliko džemre, svaki put izgovarajući: ”Allahu ekber!”

10a (Custom)

Hadžije idu prema Malom, Srednjem i Velikom džemretu da bacaju kamenčiće

Poslije bacanja prvih sedam kamenčića na džemre, ko je u mogućnosti od hadžija odlazi prema Kabi da obavi Tavaful-ifadu ili Tavaful-zijareh i ako stigne klanja Bajram namaz. S obzirom da je to dosta teško izvesti zbog kratkoće vremena i velikih gužvi, hadžije odlaze u svoj hotel gdje briju ili skraćuju kosu, a žene samo krate od kose koliko vrh prsta. Tek poslije brijanja kose hadžije skidaju ihrame jer su ispunili dva od tri uslova: bacanje kamenčića, brijanje kose i klanje kurbana. Tog, ili nekog od sljedeća tri dana do ikindije će hadžijama biti zaklani kurbani.

14a (Custom)

Hadžije bacaju kamenčiće

Bacanje kamenčića na džemretima na Mini se nastavlja drugog i trećeg dana Bajrama, kada se na sva tri džemreta baca po sedam kamenčića uz izgovaranje svaki put Allahu ekber! Ovo bacanje kamenčića simbolizuje uspomenu na Ismaila, a.s., koji se bacanjem kamenčića odupro šejtanu. Ovaj čin simbolizuje i spremnost čovjeka na žrtvu kao što je Ismail, a.s., bio spreman da bude žrtvovan kao kurban. Ovim se potvrđuje i spremnost čovjeka da se odrekne zla. Svi ovi simboli imaju za cilj da hodočasnik shvati svoje mjesto i ulogu na ovom prolaznom svijetu, da preispita svoj život i svoje ponašanje, te da se vrati obavezama prema sebi, porodici, rodbini, komšijama, zajednici i državi. Drugim riječima hadž ima za cilj da hadžiju oplemeni, preporodi, prevaspita, humanizuje, prekali, nauči strpljivosti i izdržljivosti i da ga duhovno obogati.

 

MINA

 

Sa Muzdelife smo krenuli desetak minuta iza ponoći prema Mini koja je udaljena 4,8 km zapadno. Pješačenje od Muzdelife ka Mini i sam obred kamenovanja šejtana predstavlja najteži obred Hadždža. Kolona od nekoliko miliona hadžija se polahko kreče i veoma često zaustavlja, što veoma iscrpljuje sve, a pogotovo starije hadžije koji su već ionako umorni od prethodne noći. Za dva i pol sata prešli smo samo 1600 m, a onda nas na jednome raskršću policija usmjerava na sjever, mada se džemreta na Mini nalaze zapadno u pravcu kojim smo se kretali. Prolazimo pored šatora na Mini gdje je nešto manja gužva i pravimo kraću pauzu. Na sljedećem raskršću policija nas ponovo usmjerava na zapad i idemo direktno na Minu. Prolazimo kroz tunel u kojem je prije nekoliko godina došlo do nesreće u kojoj je poginulo oko 500 hadžija.

1ar (Custom)

Rijeke hadžija slijevaju se prema Malom, Srednjem i Velikom džemretu da bacaju kamenčiće

Razlog nesreće su bile torbe koje su nosile neke hadžije, i koji su se o njih sapleli. Iz tog razloga na ulazu u tunel policajci motre i oduzimaju sve veće torbe. Ovdje je i nekoliko naših hadžija ostalo bez svojih torbi, ali su se sutra vratili po njih i pronašli ih na ulazu u tunel baš tamo gdje im ih je policajac i bacio. Oko 3 sata ujutro ispred nas se ukazuje veliki osvijetljeni objekat. Iz daljine sliči na svemirski brod, i kako mu se približavamo tek uviđamo o kako se velikome betonskome objektu radi. Naš vodič Halil Mehanović koji je studirao u Rijadu i ovo mu je 12-i ili 13-i Hadždž u životu, rekao nam je da pratimo njega i da će nas dovesti do pred samo veliko džemre, gdje neće biti nikakve gužve. Ulazimo u objekat i prolazimo pored malog i srednjeg džemreta koje večeras ne treba kamenovati i vidimo gužvu, pa čak i neke hadžije koji bacaju kamenčiće sa udaljenosti veće od 30 m.

3ar (Custom)

Rijeke hadžija slijevaju se prema džemretima da bacaju kamenčiće. Foto: Hajro Latić

Halil nas provodi iza svih tih hadžija i dolazimo na drugu stranu velikog džemreta (Akabe), baš onako kako je i rekao. Potpuno sami u miru bacamo 7 kamenčića i nastavljamo pješice prema hotelu koji je udaljen nešto više od 2 km.

2ar (Custom)

Rijeke hadžija slijevaju se prema džemretima da bacaju kamenčiće. Foto: Hajro Latić

 

SKIDANJE IHRAMA

 

Po dolasku u hotel klanjamo rani sabah namaz. Halil je ponio mašinu za šišanje i ošišao nam je kosu poslije čega smo skinuli ihrame. Ihrami se skidaju poslije šišanja i klanja kurbana, za koji se dobije potvrda od Saudijskih vlasti. Nakon kraćeg odmora dogovorio sam se sa Maidom da odemo obaviti Hadžski tavaf, posljednji farz Hadždža. Iskoristio sam vrijeme da pošaljem sms poruke sa bajramskim čestitkama i onda sam legao da se odmorim.

Probudio me je zvuk mog mobitela. Brat mi je javio da će za 15 minuta zaklati moj kurban, te sam ustao uzeo abdest i klanjao dva rekata. Primio sam još jedan poziv koji me jako obradovao. Pozvao me prijatelj Ahmed ef. Ibrahimagić da čestita meni i Maidi na obavljenome hadždžu.

 

HADŽSKI TAVAF

 

U nedjelju 8. decembra 2008. iza podne namaza hadžija Seid Čengić, Maida i ja smo obavili hadžski tavaf. Ponovo smo već u drugome krugu dodirivali Kabu. Po izlasku iz Harema otišli smo u Strabuck da se počastimo kolačima zbog obavljenoga hadždža, a onda smo se vratili u hotel umorni i sretni.

 

DRUGO I TREĆE BACANJE KAMENČIĆA NA MINI I OPROŠTAJNI TAVAF

 

13a (Custom)

Rijeke hadžija slijevaju se prema džemretima da bacaju kamenčiće. Foto: Hajro Latić

Drugog i trećeg dana Bajrama ponovo se odlazi na Minu da bi se bacilo po 7 kamenčića na svako od tri džemreta. Veći broj hadžija je umoran i bolestan i daju nam svoje kamenčiće da ih za njih bacimo na šejtana. Posebna opasnost kod ovog obreda je treći dan kada najbrojniji Mesheb (oko milion hadžija), čeka na Mini podnevni ezan. Po njihovome meshebu oni ne bacaju kamenčiće sve do tog momenta, i nakon kamenovanja odmah se upućuju u harem kako bi obavili hadžski i oproštajni tavaf. Tog dana mi smo trebali krenuti ka Mini u 14 sati ali je stigla informacija da je na džemretima velika gužva, kao i da ima indicija da je došlo do nesreće, te smo krenuli tek oko 16 sati. Ovo za gužvu je bilo tačno, ali ovo za nesreću srećom nije. Kada smo mi došli na džemreta, sa “Halilovom taktikom” svaki put smo bili sami ispred džemreta i bez ikakvih problema smo bacili kamenčiće.

9a (Custom)

Rijeke hadžija slijevaju se prema džemretima da bacaju kamenčiće. Foto: Hajro Latić

Do planiranog polaska kući bila su još dva dana i nismo željeli da zanijetimo Oproštajni Tavaf (Tavaful Veda) jer bi to značilo da se više ne možemo vračati u Harem. Iskoristili smo vrijeme za još jedan Tavaf nafile, a Oproštajni tavaf smo obavili 11. decembra 2008. posljednjeg dana prije polaska kući.

25a (Custom)

Pogled na Kabu u večernjim satima. Foto: Hajro Latić

 

POVRATAK U BOSNU I HERCEGOVINU

 

Mekku smo napustili prije sabah namaza 12. decembra 2008. Abdest (vjersko čišćenje prije molitve) smo uzeli u hotelu a sabah namaz smo klanjali u autobusu.

21a (Custom)

Posljednji pogled na Mekku. Foto: Hajro Latić

Avion za Sarajevo je bio planiran da poleti u 14 sati sa aerodroma u Džidi. Džida je udaljena 88 km od Mekke i do nje smo stigli za nešto više od sat vremena uz krače zadržavanje na punktu gdje su nam podijeljeni lunch paketi i po boca od 1,5 l Zemzema. Aerodrom u Džidi ima 10 pisti. Hadždž terminal je odvojen i na njemu ne postoji neka zgrada kao čekaonica već je terminal natkriven platnenim tendama. Primijetio sam da ne postoji ni razglas preko kojega se vrši najava i poziv putnika, niti monitori sa informacijama o letovima. Pri dolasku u Medinu gotovo svi mi smo kupili saudijske kartice za mobitel. Poziv za Bosnu i Hercegovinu sa tih kartica je jeftiniji više nego 15 puta od toga kada se koristi naš bosanski mobitel u romingu. Također dobra stvar je što kartica podržava GPRS i 3G, te je lahko koristiti internet. U Saudijskoj Arabiji su blokirane sve stranice sa ekstenzijom com, izuzev msn-a, pa je moguće koristiti i msn messenger, što sam često koristio za komunikaciju sa svojim kćerkama u Sarajevu. Na aerodromu u Džidi, koristeći internet preko saudijske GSM kartice, pronašao sam stranicu aerodroma u Sarajevu i vidio da se slijetanje očekuje u 18 sati i 50 min, što bi moglo da znači da će avion, ukoliko je informacija u Sarajevu tačna, i kada se odbije vremenska razlika kasniti u polijetanju dva sata, što i nije mnogo kada sam znao kako su ranijih godina neke hadžije čekale i danima na aerodromu.

Iz Džide smo poletjeli oko 16 sati po lokalnome vremenu. U avionu nam se obratio i reis efendija Cerić i poželio da nam Allah dž.š primi hadž.

On September 7, 1954, Muslims visit the Kaaba, during a pilgrimage to Mecca

On September 7, 1954, Muslims visit the Kaaba, during a pilgrimage to Mecca

Tokom leta za Sarajevo razmišljao sam o tome kako sam prethodnih godina o organizaciji hadža slušao mnogo, uglavnom loših stvari, i zato sam se za hadž pripremio da ga obavim samostalno bez vodiča, ali već nakon prvih nekoliko dana provedenih u Medini vidio sam da većina problema nije u Uredu za hadž već u samim hadžijama.

Ja sam na hadžu upoznao dva vodiča, Halila Mehanovića i Bajru Bandića i vidio sam sa kakvim entuzijazmom su se prihvatili uloge koja im je povjerena. Što se tiče Muderisa Halilovića, on se maksimalno zalaze za hadžije, a jedan dan u Medini sam ga vidio kako u čajdžinici skuplja papirne čaše sa stolova, koje su ostavile naše hadžije jer im je bilo mrsko baciti ih u korpu.

Čini mi se da pojedine hadžije smatraju da je za hadždž dovoljno skupiti par hiljada eura, i onda ga uplatiti kao da uplaćujete all inclusive aranžman u nekom luksuznom egipatskome ljetovalištu, a da pri tome nisu naučili ni osnovne stvari o hadžu kao što su: farzovi hadždža, vrste hadždža ili pak Telbya. Također na hadž polazi veliki broj starijih koji teško da mogu brinuti o sebi. Poštujući njihovu želju da obave hadždž ne mogu a da se ne upitam zar ne bi bilo puno bolje da umjesto što krenu sami, na hadž pošalju bedela. Za hadž se čovjek mora i fizički i psihički pripremiti. Po fizičkim predispozicijama, a po mojoj procjeni hadž može obaviti onaj tko može krenuti u momentu i propješačiti bar 20 km. Što se tiče psihičke pripreme, hadžija mora biti pun sabura (strpljenja) i ne može očekivati da na hadžu neko drugi čuva njegov sabur, tako što će mu ugađati da sve bude baš onako kako on želi i kako njemu odgovara.

Što se tiče same organizacije hadža svakome treba biti jasno da logistika hadža na kojem prisustvuje tri miliona ljudi mora imati veliku dozu proizvoljnosti i improvizacije i naš Ured za hadž samo može da se prilagodi takvoj situaciji. Nažalost bio sam prisutan kada je jedan bivši oficir JNA, a ratni i poratni general bosanskohercegovačke armije napao Halila Mehanovića, zato što mu dan ranije nije mogao reći kada će tačno krenuti autobusi za Arefat. Dotični se samo mogao sjetiti šta se desi sa gradskim prijevozom u Sarajevu kada završi utakmica kojoj prisustvuje jedva par hiljada gledalaca, a ovdje se radi o transportu 3 miliona ljudi.

Ono što Ured za hadž može, a po mome mišljenju i treba da uradi je da organizira agresivniju obuku hadžija prije polaska na hadž, čak ako je potrebno i da uradi neku vrstu testiranja i pripreme naših hadžija kako ne bi bilo pitanja tipa: ”Hoćemo li Arefat obaviti u Haremu”, ”Zar ima Zemzem i u Mekki” i sl.

Što se tiče prsluka koji se dijele hadžijama prije polaska, morali bi biti puno upadljiviji. Možda plavo žuti kao zastava Bosne i Hercegovine, pa čak i fluorescentni. To bi olakšalo prepoznavanje a i eventualno pronalaženje hadžija kada se izgube. Također mahrame koje se dijele hadžinicima ne bi smjele biti od sintetike (kao što je bio slučaj ove godine) već od nekoga prirodnoga materijala, a također bi trebale biti upadljive (opet mislim da bi najbolje bilo da imaju boje bosanskohercegovačke zastave).

Pojedini vodiči ili barem jedan glavni bi morao imati lap top računar sa bazom podataka koja sadrži relevantne podatke o svim hadžijama, kako se ne bi desilo da se pronađe neki izgubljeni hadžija ili hadžinica koji jedino zna svoje ime, a nitko ne zna tko mu je vodič i gdje je smješten.

Hadži Đevad Koldžo: ''Moj san je ispunjen, ali ću moliti Allaha dž.š. svaki dan da me ponovo pozove u Svoju Kuću, u Mekku''. Foto: WHUC.org

Hadži Đevad Koldžo: ”Moj san je ispunjen, ali ću moliti Allaha dž.š. svaki dan da me ponovo pozove u Svoju Kuću, u Mekku”. Foto: WHUC.org

Nakon nešto više od 5 sati leta stigli smo u Sarajevo. Nakon preuzimanja prtljaga na aerodromu Sarajevo, krećemo se prema izlazu. U zgradi aerodroma je veliki broj ljudi koji su došli da dočekaju rodbinu i prijatelje. Pokušavam pogledom da pronađem kćerke Azru i Eminu ali od velikog broja ljudi ih ne vidim. Onda odjednom vidim svog kuma Emina Selimotića, a pored njega kćerke i brata. Tu su i prijatelji Emina i Nešad Delalić. Grlimo se sa njima i napokon shvaćam: Moj san je ispunjen, ali ću moliti Allaha dž.š. svaki dan da me ponovo pozove u Svoju Kuću, u Mekku.

I prije nego što prestanem sa pisanjem ovog putopisa želim da naglasim da sam ovo napisao kako bih ostavio uspomenu nama sretnicima koji smo obavili Hadž ove godine, ali bez iluzije da ću ikome uspjeti dočarati i dio onoga što mi osjećamo u svojim dušama jer se Hadž ne može opisati ni riječima ni slikom. Hadž se samo može doživjeti.

 

Kraj

 



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Matije Zorić: Sarajevo i Visoko u sjećanju visoko

Sarajevo i Visoko u sjećanju visoko   Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine, sa burnom istorijom. Poznat i po tome što su ZOI održane u ovom gradu 1984. godine. Rijeka Miljacka i brojni mostovi, Jahorina, Trebevič,...
by Redakcija
0

 
 

Dajana Lazarević: Izložba i sajam knjiga u Minsku

Izložba i sajam knjiga u Minsku, Belorusija Napolju sneg do kolena, temperatura -18 stepeni Celzijusa. Reka Svislač se sasvim zaledila, pocrnela kora na dugačkim telima jela i borova u parku, dok se nekoliko zgrčenih breza ...
by Redakcija
 

 
 

Denis Kožljan: Lukavac i Tuzla, moje omiljene destinacije

LUKAVAC I TUZLA – MOJE OMILJENE DESTINACIJE, Denis Kožljan Htjela sam ponoviti doživljaj od prije četiri godine pa sam zajedno sa suprugom odlučila gotovo u isto vrijeme, krajem srpnja, posjetiti Bosnu,zapravo Lukavac...
by Redakcija
 

 

 

Mehmed Meša Delić: Srebrena narukvica

Hvala Bogu imadoh priliku više puta putovati u Egipat, a najčešće u Hurghade grad  na Crvenom  moru za kojeg kažu, da je to “more sa sedam boja”. Nekoliko kilometara od Hurghade je hotel „Beach Albatros Resort“ u...
by Redakcija
 

 
Konkursi regiona
 

Miraš Martinović: MOST – PRED KOJIM SU NEMOĆNI VARVARI

Miraš Martinović   Zapisi iz Mostara: snovi, sjećanja i razmišljanja   MOST – PRED KOJIM SU NEMOĆNI VARVARI     Bogdanu i Hajrudinu, dvojici besmrtnih neimara… Da umijem spjevao bih vam najlje...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona