Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Putopis

5. Novembra 2013.
 

Evlija Čelebija: Šeher i grad Mostar (drevni zapisi)

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Evlija Čelebija


ŠEHER I GRAD MOSTAR
Drevni zapisi

 

Mostar znači varoš s mostom. Prema pričanju latinskih istoričara, u ovome je šeheru u starinsko doba bio most preko rijeke Neretve s jedne strane na drugu, i to na jakom gvozdenom lancu u debljini čovječijeg stegna, i od toga mu je ostalo tako ime.

Ovaj šeher je osvojio lično njegovo veličanstvo Fatih. Mostar su zauzeli Turci prije 1468. g. a zauzele su ga čete bosanskog sandžaka Isa-bega Ishakovića. Pri tome Mehmed II nije imao nikakvog ličnog učešća. On je has (domen) paše (hercegovačkog), a nalazi se na teritoriji hercegovačkog sandžaka u bosanskom ejaletu. Njime upravlja pašin vojvoda s pedeset vojnika (nefer). To je ugledan kadiluk s rangom onih kadiluka od tri stotine akči. Ima muftiju, predstavnika šerifa (neki- bu’l- ešraf), prvake i ugledne ljude. Tu ima vrlo mnogo učenjaka, šejhova, imama, pisaca i pjesnika. Ima mjesnog spahijskog ćehaju (sipah kethuda jeri), janjičarskog serdara, serdara budimskog kola, tržnog nadzornika (muhtesib), bazdara, načelnika grada (sehir kethuda), povjerenika za harač (haradž emini), građevinskog nadzornika (mimar- agasi) i gradskog zapovjednika (kal’a dizdar).

Oblik grada – Da bi osigurao i obezbijedio šeher, Sulejman-han je naredio da se na liticama rijeke Neretve sagradi ovaj grad od kamena vrlo čvrsto i tvrdo. Grad je dosta malen. Tu se nalaze dvije tvrđave, jedna s desne, a druga s lijeve strane. Između njih nalazi se u cijelom svijetu poznati mostarski most. Na objema tvrđavama postoje po dvije čvrste i utvrđene kapije. Obje tvrđave snabdjevene su potrebnim topovima i raznovrsnim spravama, a ukrašene su sa tri izbočena bastiona, koji su zaista divni.

Premda tu postoje dvije tvrđave, gradski zapovjednik (dizdar) je ipak jedan. U svakoj tvrđavi ima po osamdeset naoružanih regularnih vojnika. Oni stalno drže stražu. Gradsku kapiju zatvaraju svaku noć i nikoga ne ostavljaju unutra. Na bedemu u bastionu grada nalazi se jedan čardak koji gleda u Neretvu; u njemu se sastaje obrazovani svijet. Odatle se vidi kako sa sjeverne strane dolazi rijeka i kako poput Sirdarija (Sejhun) teče u jugoistočnom pravcu. U tome čardaku sastaje se obrazovani svijet Mostara i tu diskutuje o raznim pitanjima transcendentnog života i šerijatskog prava. To mjesto je pravo odmaralište. U onoj tvrđavi koja se nalazi s druge strane mosta, i čija je kapija okrenuta na ovu stranu gdje je šeher, nalazi se Sulejman-hanov mesdžid. Na tome mjestu ima mala kafana za gradske vojnike. Gradski zapovjednik (dizdar) i prvaci šehera (ajana) najčešće sjede tu. Sav spoljni zid toga mjesta (mahale) okićen je oruđem i oružjem gradskih vojnika.

Veliki mostarski most – I ovaj je most sagradio stari neimar (kodžamimar) Sinan, sin Abdulmennan-agin, a po Sulejman-hanovoj naredbi. On izgleda kao luk duge koji se uzdiže do Kumove Slame i pruža s jedne litice na drugu. Ispod sredine mosta teče rijeka. Kako se sa obje strane toga mosta nalaze tvrđave, to nije moguće preći s jedne na drugu stranu grada drugim putem osim preko tog mosta. Eto neka se zna da sam ja, bijedni i jadni rab (božji), Evlija, dosada prešao i vidio šesnaest carevina, ali tako visok most nisam vidio. On je prebačen s jedne na drugu stijenu, koje se dižu do neba. Dužina toga mosta od jedne do druge kapije, što se nalaze na unutrašnjoj strani dviju tvrđava, koje leže na oba kraja mosta – iznosi ravnih stotinu koraka, a širok je petnaest stopa.

Čudna ie vještina koju je pokazao Ibrahim-efendija, roznamedžija sultana Murad-hana IV, provodeći preko toga mosta mjedenim čuncima vodu koja se nalazi u Tabačkoj čarsiji (debbag hane varosi) na zapadnoj strani mosta, dovodeći je u čaršiju i pazar (trg), što se nalaze na ovoj strani mosta i razvodeći je po banjama (hamam), džamijama i medresama. Ukratko, to je most iznad i ispod koga teče voda.

Datum kad je Gazi Sulejman-han podigao taj most sadržan je u riječima:

“Kudreti kemeri” – Godine 984.

Drugi versifikovan hronostih glasi:

Ovaj je most sagrađen potpuno kao luk duge,
Ima l’ mu sličan na ovom svijetu, moj Bože!
Jedan znalac pogleda ga s divljenjem
I reče mu hronostih:
“I mi ćemo preći preko one ćuprije
Preko koje je prešao (ostali) svijet, moj sultanu !”
Godine 974/1556.

Zaista je neimar uložio svu svoju snagu i jasno pokazao svoju veliku, sposobnost. Kad se ovaj most pogleda iz daljine, izgleda okrugao kao luk iz koga je tek izletjela strijela pa tako stao. Neimarski ukus, preciznost, eleganciju, koja je unošena u ovu divnu kamenu tvorevinu, nije pokazao nijedan stari neimar. Otkako je sazidan ovaj visoki most, otada ovamo dolaze neki veziri, prvaci i visoki dostojanstvenici da ga vide. I sjedeći u pomenutom čardaku, oni promatraju kako mnoga smiona djeca šehera stoje spremna na ivici mosta. I kad se zatrče i skoče s mosta, padaju dolje u rijeku i lete u zraku kao ptice praveći svaki od njih neku posebnu vrstu akrobacije.

Jedni skaču strmoglav, drugi sjedeći alaturka, a neki opet skaču u vodu udvoje, utroje i odmah srećno izlaze na obalu uspinjući se uza stijene, i dolaze gore na kraj mosta i primaju darove vezira i prvaka. Visina ovog mosta je 87 hvati, a dubina rijeke 87 aršina. U njoj ima stijena velikih kao kupola kupatila; njih rijeka valja uz veliku buku. Zaista je velika smjelost da sitna djeca skaču u takvu rijeku.

Mnogi šegrti (gulam), noseći jelo svojim majstorima u dućane, ne idu mostom, nego stave jelo na glavu, a tasove (sofra tasi) i hljeb uzmu u ruke, pa idu smiono klizući se uzanom ivicom mosta (korkaluk).

Ova varoš ima pedeset i tri mahale sa tri hiljade i četrdeset tvrdo zidanih, kamenim pločama i i ćeremitom pokrivenih kuća. Kako se većina tih kuća (handan) nalazi na onim liticama što su na istočnoj strani rijeke, to njihovi doksati, dvorane, mnogobrojne sobe, predvorja i balkoni gledaju u rijeku. Na suprotnoj, zapadnoj strani rijeke su sve sami ružićnjaci, a svako može pred svojom kućom na rijeci da lovi ribu i da se kupa. Dužina nastanjenog, izgrađenog dijela varoši na onoj strani gdje je čaršija i trg (pazar) jeste punih pet hiljada koraka. Na jugoistočnoj strani prostire se polje dva sata hoda, sve do grada Blagaja. Ono je ispresijecano vinogradima i baštama. U julu nastane u varoši velika žega, jer sunčane zrake udaraju u one stijene za leđima varoši, pa se njihov refleks odražava na varoš. Na istočnoj strani nalaze se vinogradi. Kako varoš leži na potijesnom mjestu, ona je duga i uzana; ali je zaista privlačna.

Džamije – Tu ima 45 muslimanskih bogomolja (mihrab). Hronostih (tarih) na kapiji Derfterdar- pašine džamije pod Kazaskom čarsijom glasi:

Uzvišeni defterdar po imenu Mehmed,
Pobornik dobra, zatornik zla,
Smišljajuci besprimjeran i lijep hronostih
Tog časa reče mu Hatif: “Dom gozbe.”
Godine 1017/1608.

Blizu mosta nalazi se Koski Mehmed-pašina džamija, koja je poput kakve carske bogomolje. Ova je džamija u dobrom stanju, svi njeni dijelovi su potpuno pokriveni plavim olovom. Iznad gornjeg praga njenih vrata napisan je kaligrafski ovaj natpis:

Mehmed-paša je za Božju ljubav sagradio
Ovu džamiju da bude na svom mjestu
Sveti duh reče joj hronostih:
“Hram Božji i boravište dobrih ljudi.”
Godine 1027/1618.

Natpis na Staroj džamiji u čaršiji glasi:

Ko za Božju ljubav podigne džamiju,
“Neka ga vječno prati milost Božija.”
Godine 878/1473.

Na kraju jugoistočne strane varoši nalazi se Ibrahim-agina džamija. Ona je takode pokrivena olovom, ima visoku kupolu, a sva je našarana kameleonskim bojama. Ovu džamiju vrijedi vidjeti. Hronostih na njenoj jugoistočnoj kapiji glasi:

Ibrahim-aga, osnivač ove zadužbine,
Ljubitelj pobožnih, oličenje dobra
I zaštitnik sirotinje.
Kad je dovršena, nevidljivi glas reče joj hronostih:
“Mesdžid pobožnih, hram ljudi istinske spoznaje.”
Godine 1044/1634.

Osim toga, u mahalama ima džamija: Roznamedžije Ibrahim- efendije; njeni su vakufi dobro uredeni i moćni. Hadži-Mehmed-begova džamija je veoma prostrana, umjetnički izrađena i svijetla. Više njenih vrata s jugoistočne strane, napisan je na bijelom mramoru pozlaćenim dželi-pismom ovaj hronostih:

“Ova uzvišena i časna džamija podignuta je za vlade najvećeg sultana Sulejman-hana gazije, da Bog uveliča njegove pobjede!
– dobrotvor i osnivač zadužbine njegove ekselencije El-hadži Mehmed-beg, čestiti državnik, tvorac reda na svijetu, brat velikog vezira.”

Ovo je napisano kao njen hronogram godine devet stotina šezdeset i pete 965/1557.

U ovom dijelu varoši što se nalazi s druge strane u tabhani (debag-hana) ima šest mahala i pet islamskih bogomolja (mihrab), ali tamo nema građevina pokrivenih olovom. Prostrana je Hadži-Alijina džamija. Na onoj strani gdje je glavni dio varoši nalazi se prostrana musala (namazgah).

Od mesdzida lijep je jos Hadži-Alijagin mesdžid prema Ahmed-efendijinoj česmi. To je lijepa i dobro opremljena džamija. Na jugoistočnoj kapiji ima ovaj natpis:

Odabrani Muhamed, miljenik Božiji, rekao je:
“Čovjek koji za ljubav Boga podigne mesdžid.
Sinan mu od sveg srca rece hronostih:
“Godine hiljadu i šesnaeste podiže Hadži Alija svoj mesdžid.”
Godine 1016/1607.

Od medresa znamenita je medresa Roznamedži Ibrahim-efendije, koja je u dobrom stanju. Ima dva javna kupatila (hamam), jedno je na ovoj, a drugo na suprotnoj strani (varoši). Ima jos 127 kućnih kupatila (handan hamamlari).

Natpis na Ahmed-efendijinoj česmi koja se nalazi u čaršiji prema velikom hanu glasi:

Dobrotvor ove zadužbine, Ahmed-efendija
Tražeći nađe bistru vodu (ab-i nabi).
Zatim pažljivo promisli i reče joj hronostih:
“Tekuća voda (ab-i cari).

Čaršija i pazar – Ima 350 tvrdo zidanih dućana. Onakve tabhane (radionica za stavljenje kože) kao što je ona na suprotnoj strani ove varoši nema nigdje. Njena zgrada je kao tvrđava. Unaokolo ima gvozdene prozore, a u sredini veliki basen (šadrvan). Na toj strani ima 20 korisnih i malenih dućana.

Interesantni spomenici – Tu je na prvom mjestu mostarski most. Zatim (naročita vrsta) vitlova (čekrka). Tu je ispod čaršije svezan (namotan) jedan debeo lanac za točak i čekrk, a drugi kraj tog debelog lanca svezan je za debeli lanac koji je svezan za stijene čak dolje u rijeci.

Kad neki čovjek hoće da izvadi vode iz rijeke, on natakne svoju kofu za kariku lanca, a onda pusti lanac i on ode u vodu. Onda ozgo izvlače lancem kofu i ona izađe puna vode. Ovu vodu liju u bardake i testije. Na tri mjesta nalaze se takvi čekrci (dolap), kojima na taj način izvlače vodu lančanim točkom.

U onome dijelu čaršije gdje su kazazi nalazi se jedna četvorougaona sahat-kula. Zvuk njena zvona čuje se iz daljine na tri sata hoda.

Na suprotnoj strani varoši, tamo gdje je tabhana, ima devetnaest vodenica, koje zaslužuju da se vide. U tim krajevima nisam vidio vodenice izrađene s takvim uređajem i na točak.

Kako je u varoši klima blaga, to je zima prijatna.

Cijelo stanovništvo je rumeno u licu. Njihovi časni i poštovani starci zavijaju oko glave saruke (destar), a momci oblače kalpake, čaksire s kopčama i čohanu odjeću.

Njihove žene stavljaju na svoje (glave) ravne kape tzv. “tarbus takje”, bijele pokrivače; sve oblače feredže i tako šetaju.

Njihov posebni dijalekat je pravilan i jasan turski jezik, a znaju takođe bošnjački i latinski.

Na glasu im je bijeli hljeb, a u protokolu (sidžilu) šerijatskog suda upisano je da pastrmka iznosi po dvadeset i trideset oka. Narovi u toj varoši su vrlo krupni. Specijaliteti su im grožđe, smokve, kajsije, šeftelije i čempresovo drvo.

Na onoj strani varoši gdje se nalazi kožara (debbaghane) ima do osamnaest hiljada i šezdeset bašča divnih poput rajskih.

Dodatak – Na teritoriji hercegovačkog sandžaka nema nijedan veliki grad napredniji i ljepši od šehera Mostara. Zbog prijatne klime, tu ima tako sočnog i finog svakovrsnog voća da oni svoje smokve, grožđe i kao čovječije glave krupne narove nose na poklon ostalim gradovima. Ovo voće ne samo što zadržava svoju ljepotu i slast nego se njegova boja i slast zadugo ne promijeni. Kroz sve privlačne bašče i ograđene bostane koji se nalaze na onoj strani gdje je tabhana (debbaghane) protiču žive vode, a po raznovrsnim uređenim sofama svijet se veseli i bez prestanka moli Boga za trajnost Carstva i naroda. Hvala Bogu, u ovome sam gradu proveo tri dana u uživanju i veselju.

Kad smo s velikim džemaatom klanjali bajram-namaz na Musali, upravo u času kad je mufti-efendija (šejhu’ l-islam) učio hutbu, dođe sedam ljudi kao bez duše i zapomagaše:

– Aman, braćo muslimani, eto za brdom vodimo borbu s ljubuškim nevjernicima. U pomoć, braćo, u pomoć!

Na to reče muftija (šejhu’ l-islam):

– Na noge, braćo muslimani, da idemo na vojnu bajramskih žrtava, da priteknemo u pomoć braći muslimanima i da tako napravimo najveću vojnu.

Odmah su sve gazije, pješaci i konjanici, ne dovršivši molitvu (hutbu i dovu) prihvatili oružje, spremili se i odjurili u planine. Poslije dva sata započeli smo teške borbe u nahijama Ljubuškog. Neprijatelj umalo nije nadvladao (Muslimane), ali u taj čas prispješe mostarske gazije kao Hizir i, uz poklič “Allah, Allah”, tako potukoše mačem neprijatelja da to nije moguće opisati. Odmah ispališe jednu salvu.

Neprijatelj vidje da su Turci bez obzira na Bajram pošli u borbu i da sijeku mačem. Palo je oko sto sedamdeset neprijatelja, ostali su razbijeni i iz navale prešli u bijeg i otišli u svoj pakleni zavičai. Naše gazije, tjerajući neprijatelja, zarobiše ih oko sedamdeset, a pedesetak posjekoše. Od naših pogibe mučenički samo sedam vitezova, koji su sahranjeni. Bajramski ručak ručali smo u selu koje smo oslobodili, a zatim smo zdravo i veselo s plijenom i velikom pompom vratili se u šeher Mostar.

Eto, tako Mostarci rustemovski vode bitku i boj.

Kratko rečeno, to su darežljivi, gostoljubivi i plemeniti ljudi.

Zatim sam od prvaka ovoga šehera uzeo pisma, oprostio se s njima i s pedeset hrabrih pratilaca krenuo prema zapadu…

 



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Nejra Džananović: Roditelji kao prvi dječiji uzori

Nejra Džananović Roditelji kao prvi dječiji uzori Kako odgojiti dobro dijete; koji je recept za uspješno roditeljstvo; gdje griješim u odgoju djeteta  su pitanja koja svaki roditelj, koji teži da bude što bolji otac/maj...
by Redakcija
0

 
 

Osvrt na zbirku poezije ”Bogumilske” Miraša Martinovića

OSVRT NA ZBIRKU POEZIJE „BOGUMILSKE“ MIRAŠA MARTINOVIĆA   Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista   U izdanju „Lena graphics design“ iz Prištine ovih dana je izašla iz štampe nova zbirka poez...
by Redakcija
0

 
 

Predstavljamo: Alija Redžematović

ALIJA REDŽEMATOVIĆ KULTURNI POSLENIK PLAVA   Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista   Alija Redžematović profesor, bibliotekar, poslenik kulture, i vješti hroničar svih plavskih književnih, kultur...
by Redakcija
0

 

 

Predstavljamo: Vanja Rakonjac

VANJA RAKONJAC MEDIJSKI SIMBOL BIJELOG POLJA   Piše: Božidar Proročić   Postoje oni skromni, tihi, poslenici medija koji otvore vrata mnogima. Pripremajući priloge, pišući reportaže, snimajući okom kamere ant...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

NAGRADA „TIPAR“ NINUSU NESTOROVIĆ

34. Dani humora i satire “Vuko Bezarević”         NAGRADA „TIPAR“ NINUSU NESTOROVIĆU Nagradu „Tipar“ za 2020. godinu dobio je Ninus Nestorović za knjigu „Bože, uprosti nam“ (Prometej, 2020)       Nagr...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona