Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Putopis

1. Maja 2017.
 

Mehmed Meša Delić: Srebrena narukvica

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Hvala Bogu imadoh priliku više puta putovati u Egipat, a najčešće u Hurghade grad  na Crvenom  moru za kojeg kažu, da je to “more sa sedam boja”. Nekoliko kilometara od Hurghade je hotel „Beach Albatros Resort“ u kome sam boravio više puta. Grad Hugharde je magija Egipta nastala od jednog malog ribarskog selceta na obali Crvenog mora. Ovo je jedan od dokaza šta se sve može uraditi kada se radi da bude bolje. Vrijedni ljudi su od tog malog ribarskog selceta napravili najveći turistički grad u Egiptu u kome živi preko 260 hiljada stanovnika, među kojima ima preko 20 hiljada onih koji ilegalno borave u gradu, a dolaze iz gradova sa rijeke Nila i susjednih država u potrazi za boljim životom.

Grad se ispružio na oko trideset kilometara dugoj morskoj, pješčanoj obali, na kojoj su izgrađeni luksuzni hoteli i apartmani. Samo u gradu Hurghade ima preko 200 luksuznih hotela, a da bi obišli grad treba ga nekoliko puta posjetiti.

Grad kako je rastao, tako se i dijelio: Dahar – staro gradsko jezgro ili arapski dio koji je zadržao orijentalni duh s najvećom pijacom, muzejom, starom džamijom – Aldahaar i akvarijem. Sakala – novo gradsko jezgro u kome vrvi k’o u mravnjaku tokom čitave godine. Treći dio grada je El Memsha moderna zona sa dugim šetalištima i Village Road sa luksuznim hotelima, apartmanima, bazarom.

Ovdje treba pomenuti i novu džamiju El Mina smještenu u luci  nedaleko od stare džamije.  To su dvije bijele ko dan, ljepotice sa po dvije tanke, visoke, viletne munare koje se vide iz daleka. Džamije su izgrađene u različito vrijeme i sa različitim stilovima gradnje.

Kao većina drugih turista obilazio sam znamenitosti Egipta, dolinu Nila pa i Luksor, a i bazare. Na bazarima ispred načičkanih dućana čekali su trgovci koji bi molili da turisti uđu i razgledaju njihove dućane. Puno vlasnika ili radnika govori li su više stranih jezika, a to obraduje turiste jer su mogli nesmetano da se cijenkaju. Cijenkanje je tradicija, ali i obaveza. Oni iskusni koji znaju da se cijenkaju poneku robu puno jeftinije kupe.

U tim dućanima većinom su suveniri ručne izrade u kojima je preslikana ili ugrađena  hiljade godina stara egipatska historija, jezik, kultura. Pored tih suvenira  ima  i drugih vrsta robe koja se tu mogla pogledati i kupiti: parfimi i ulja bez alkohola, majice, šalovi, kožne tašne, serdžade, mahrame, kape…

Trgovci dok pokazuju robu koju naravno puno hvale, oni ubjeđuju turiste da je kupe. Često turisti ne žele da nešto kupe pa se nećkaju ili brzo napuštaju dućane, a to trgovce puno naljuti. Posebno se naljute ukoliko se sa njima ne cijenka.  Dok se cijenkaju rukuju se sa mušterijama, a ako se dogovore ugovor je: prekidanje rukovanja i plaćanje robe.

Pored ovih pomenutih dućana puno je i onih u kojima je izložen nakit svih vrsta, od zlata, srebra, bisera, korala, do dragog kamenja.

Ispred jednog takvog dućana i ja sam stajao i posmatrao izloženi nakit koji se prisjevao na dobro osvijetljenim rafama. Pažnju mi je privukla jedna srebrena narukvic sa izduženom, pločom. Svidjela mi se ta narukvica, a posebno njena izrada. Trgovac me zamoli da uđem i da razgledam njegovu robu. Ušao sam i nazvao selam. Moj selam obradova trgovca. On mi odselami, a onda me poče ispitivati: od kuda dolazim, kako se zovem i puno drugih pitanja. Ponudi mi i čaj koji je širio miris u dućanu.

Nakon kratkog upoznavanja pokazao sam mu narukvicu zbog koje sam ušao koju on vješto uze sa rafe, a još je vještije baci na elektronsku vagu da bi je izvagao i odredio cijenu.

Kada je vidio težinu dohvati džepni računar i poče da joj obračunava visinu cijene, upitavši: da li želim platiti egipatskom funtom, dolarima, ili sa euro?

Reče mi cijenu u euro, ali ne onu realnu, nego da bi se mi k’o cijenkali. Primjetio je da nisam baš u tome vješt, ali da mi se narukvica puno sviđa, pa poče sam snižavati cijenu kako bi mi je prodao.

– Cijena grama srebra je indentična širom svijeta, rekoh mu.

– Da, ali moram uračunati cijenu izrade ove narukvice, odgovori mi.

– Dobro, ja ću kupiti ovu narukvicu po cijeni koju ste predložili, ali pod jednim uslovom.

– Koji je to uslov?, upita me.

– Da na ovoj poloči na arapskom jeziku ugravirate: „LA ILAHE ILLALLAH“!

– Ja sam musliman rođen u Bosni i ne želim da zloupotrijebim ili da pretjerujem u upotrebi riječi: “La ilahe illallah” misleći da je to ključ koji otvara sva vrata.

– Samo kad spavam ne gledam svoje ruke, a kada sam budan gledat ću ruke i ovu narukvicu, a u sebi izgovarati: “La ilahe illallah”!

– Pročitao sam, ali sam imao priliku slušati starije,  da se sa tim riječima muslimani ispraćaju umrle, dočekuju novorođenčad, da se te riječi stavljaju na pečate, graviraju u ogrlice i narukvice, utiskuju u novac, izrađuju se levhe na zidovima…

Trgovcu kao da je pozlilo, obli ga znoj, podiže kapu i širokim rukavom obrisa znoj sa čela i glave.

– Oh, Ahmede, tako me je zvao, pa to je kur’anska maksima “La ilahe illallah” koja znači: “Nema drugog Boga osim Allaha” koristi samo onome ko po njoj uredi svoj život, a ne onome ko je samo jezikom opetuje ili ugravira na narukvici.

– A, da li to znači da mi nećete prodati narukvicu pod uslovom koji sam vam rekao?

Hoću, Ahmede, ali dobro razmisli o značenju „La ilahe illallah“!

– Hvala brate, shvatio sam, maksima „La ilahe illallah“ znači dakle, stil života i određen filozofski stav.

– Ahmede, dođi sutra, narukvicu moram ponijeti sa sobom u grad, da bi to ugravirao!

Kada sam došao drugi dan po narukvicu trgovac je izgledao još ljubazniji, opušteniji, veseliji. On mi je stavio narukvicu na desnu ruku, a onda prešao prstima preko ploče u kojoj je bilo ugravirano:„La ilahe illallah“, a onda mi reče:

– Ahmede, ovu narukvicu pazi kada i kuda je nosiš!

– Na tvojoj narukvici je maksima „La ilahe illallah“, znači još da nema drugog obračunavanja ni kontrolora osim Allaha, koji je jedini dostojan strahopoštovanja.

– To je vrlo važna tema i iskazuje više duži razgovor koji ćemo ako Bog da drugi puta nastaviti, reče mi trgovac.

Sve druge boravke u Egiptu iskoriostio sam da navratim kod  tog meni dragog trgovca. O sve mu smo razgovarali. Puno se interesovao za Bosnu i njene muslimane.

Priznao je da mnogi u Egiptu nisu ni znali za Bosnu i muslimane, do agresije i genocida, ali su puno znali o Titu i ex – Jugoslaviji.

Ispričao sam mu:

– Da je Tito i ex – Jugoslavija bilo lažno božanstvo, u koje su se mnogi vjerovali i da je u to vrijeme bilo i onih koji su lažno izgovarali riječi: „La ilahe illallah“!

Nakon toga sam opet boravio u Egiptu, ali nisam susreo trgovca od kojeg sam kupio srebrenu narukvicu. Raspitivao sam se za njega u susjednom dućanu.

Trgovac iz susjednog dućana mi je ispričao da je trgovac kojeg tražim u međuvremenu obavio hadž, povukao se u miran život, a dućan treba da preuzme njegov najstariji sin.

Imao sam priliku da upoznam i sina od tog trgovca. Pokazao sam srebrenu narukvicu u kojoj je bilo ugravirano “La ilahe illallah”, a koju mi je prodao njegov otac.

Na kraju našeg razgovora zamolio sam ga, da svom ocu, hadžiji, prenese puno selama i dobrih želja od Ahmeda iz Bosne…



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Miraš Martinović: MOST – PRED KOJIM SU NEMOĆNI VARVARI

Miraš Martinović   Zapisi iz Mostara: snovi, sjećanja i razmišljanja   MOST – PRED KOJIM SU NEMOĆNI VARVARI     Bogdanu i Hajrudinu, dvojici besmrtnih neimara… Da umijem spjevao bih vam najlje...
by Redakcija
 

 
 

Medina Džanbegović Mohamed: Welcome to Cairo!

Sve do početka 2011. godine Egipat je bio poznat kao raskršće svjetova, zemlja mistične ljepote, enigma slaganih simbola prošlosti, slika višeslojne arhitekture socijalnoga i duhovnoga života muslimanske, kršćanske i h...
by Redakcija
 

 
 

Safet Hadrović Vrbički: „Avlija“ me odvela do Stambola

Uvijek sam žudio da prekročim prag avlije, da krenem na put koji će me odvesti da vidim svijet, da upoznam ljude i među njima steknem prijatelje. Da na tom putu ispunim dušu radošću, a to je najveće bogatstvo ovoga svij...
by Redakcija
 

 

 

Damira Kalač: ”Doživi Rožaje” ili kako da uživaš kao turista u mom zavičaju

Da sam u Rožaje stigla dvadesetak, do mjesec dana ranije, mogla sam da probam kajakanje Ibrom. Ali nisam. Ipak, saznanje da u Rožajama mogu sebi da priuštim taj vid odmora i rekreacije, natjeralo me da se zamislim i pitam ...
by Redakcija
 

 
 

Jelena Kaluđerović: Rožaje- zelena oaza Crne Gore

Prije nekoliko dana bila sam u turističkoj posjeti Rožajama, veoma interesantnom gradu u sjeveroistočnom dijelu Crne Gore. Na poziv direktora Turističke organizacije Rožaje, Amela Dedeića, zajedno sa ostalim kolegama blog...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona