Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Satira

18. Jula 2017.
 

Marija Juračić: Šugaman

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

„Punice“, kaže moj zet,“ ovo je jelo jedva jestivo. Papreno, ljuto! Pa zar morate sve svoje  frustracije iskaliti na hrani?“

Kušam jelo i čini mi se da će mi plamen suknuti iz grla, oči i duplja izletjeti, ali kakva bih ja bila punica, kada bih zetu dala za pravo? Istog trena odrekle bi me se sve punice svijeta.

Pokažem naivnu facu i kažem: „Meni je normalno. Čak malo bljutavo!“

„Izgubili ste okusne pupoljke“, ne odustaje zet, a prigovoru se izdajnički pridružila i ona kojoj sam život dala. Moja kći. I tako oni udruženim snagama navalili prigovorima, dok nisam puknula:

„Izgubila sam okusne pupoljke? Ma, izgubila sam ja mnogo više, a i vi ste. Samo toga još niste svjesni.“  I tu se više nisam mogla suzdržati pa sam svu onu ljutu papriku i papar izbacila riječima. A sve je počelo zbog jednog običnog šugamana.

„Dakle, otišla sam na plažu na koju odlazim od rođenja. Uvijek stavim šugaman na pijesak, okupam se, prosušim i odem zadovoljna kući spremati objed za vaša nezahvalna nepca.

Ali sada, urediše plažu kao da je lječilište za maloumne. Ležaljka do ležaljke. Masne od upijenih krema i kožnih bolesti. Koncesionar je ostavio za mještane samo onaj mali dio plaže koji se vidi jedino u vrijeme oseke. Nema mjesta za moj šugaman…

Onda sam se sjetila onog našeg čelnika koji je vikao: Imamo je. Imamo Hrvatsku! I ja sam, glupa naivka, povjerovala čovjeku. Ta, branio ju je i vaš otac, a moj vrli suprug i mali je Franko poginuo za nju…

Ma nisam ja za to tražila ni dvore ni palače. Ni šator na trgu nisam razapela. Ja sam samo mislila da sam obranila ona dva metra  ljubljene zemlje na koju mogu položiti svoj šugaman i okupati se kao čovjek. A i to su mi oteli…

Pa sad kažite, koliko još toga ljutoga moramo progutati, a da nije objed?“

 

_______________

Šugaman – tako Dalmatinci zovu ručnik / peškir.

Preneseno sa: Hrvatski glas Berlin



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Svetlana Radosavljević: Priča

Прича Данима тражим једну причу, а никако да је нађем.  Појави се као измаглица и само ме потсети да је део који тражим а онда ...
by Redakcija
0

 
 

Said Šteta: Trebević za poeziju

Said Šteta   Trebević za poeziju   Sabahudin bi skoro svako jutro, uz kahvu, sjedao pored prozora u stanu sa druge strane Miljacke i gledao na Trebević.  Zaustavljena žičara na kojoj su visile gondole u odlasku ...
by Redakcija
0

 
 

Said Šteta: Učiteljica i pjesnik

Said Šteta   Učiteljica i pjesnik   Dragi pjesniče, Pismo ti šaljem po jednom trgovcu jer u trgovini nema ljubavi pa tako znam da će sigurno stići u tvoje ruke. Znam da i ti podrhtavaš kao list jasike na svaki uzda...
by Redakcija
0

 

 

Said Šteta: Ćilim

Said Šteta   ĆILIM   Još se malo dnevnog svjetla uvlačilo kroz prozor kamene kuće i selo se polahko utapalo u smiraj akšama. Petrolejka lampa se ne pali sve dok ne zavlada potpuni mrak. Na sećiji je sjedio čov...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Aida Kuko: Nurli lice moje nene

Aida Kuko   NURLI LICE MOJE NENE (Kratka priča iz serije priča ”Ramazan u meni”) Sjećam se… Bila sam mala. No, ipak ne toliko da ne bih mogla vidjeti i u sjećanje prizvati nenin dragi lik. Njene plave, bi...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona
 
Secured By miniOrange