Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Satira

18. Jula 2017.
 

Marija Juračić: Šugaman

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

„Punice“, kaže moj zet,“ ovo je jelo jedva jestivo. Papreno, ljuto! Pa zar morate sve svoje  frustracije iskaliti na hrani?“

Kušam jelo i čini mi se da će mi plamen suknuti iz grla, oči i duplja izletjeti, ali kakva bih ja bila punica, kada bih zetu dala za pravo? Istog trena odrekle bi me se sve punice svijeta.

Pokažem naivnu facu i kažem: „Meni je normalno. Čak malo bljutavo!“

„Izgubili ste okusne pupoljke“, ne odustaje zet, a prigovoru se izdajnički pridružila i ona kojoj sam život dala. Moja kći. I tako oni udruženim snagama navalili prigovorima, dok nisam puknula:

„Izgubila sam okusne pupoljke? Ma, izgubila sam ja mnogo više, a i vi ste. Samo toga još niste svjesni.“  I tu se više nisam mogla suzdržati pa sam svu onu ljutu papriku i papar izbacila riječima. A sve je počelo zbog jednog običnog šugamana.

„Dakle, otišla sam na plažu na koju odlazim od rođenja. Uvijek stavim šugaman na pijesak, okupam se, prosušim i odem zadovoljna kući spremati objed za vaša nezahvalna nepca.

Ali sada, urediše plažu kao da je lječilište za maloumne. Ležaljka do ležaljke. Masne od upijenih krema i kožnih bolesti. Koncesionar je ostavio za mještane samo onaj mali dio plaže koji se vidi jedino u vrijeme oseke. Nema mjesta za moj šugaman…

Onda sam se sjetila onog našeg čelnika koji je vikao: Imamo je. Imamo Hrvatsku! I ja sam, glupa naivka, povjerovala čovjeku. Ta, branio ju je i vaš otac, a moj vrli suprug i mali je Franko poginuo za nju…

Ma nisam ja za to tražila ni dvore ni palače. Ni šator na trgu nisam razapela. Ja sam samo mislila da sam obranila ona dva metra  ljubljene zemlje na koju mogu položiti svoj šugaman i okupati se kao čovjek. A i to su mi oteli…

Pa sad kažite, koliko još toga ljutoga moramo progutati, a da nije objed?“

 

_______________

Šugaman – tako Dalmatinci zovu ručnik / peškir.

Preneseno sa: Hrvatski glas Berlin



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Ivana Đukić: Novi ”Kosač”

Ivana Đukić   Novi ,,Kosač”   Śedi tako u svojoj fotelji zavaljen/a, zagledan/a u budućnost kroz prozor svoje fancy kancelarije, i među mislima probira jednu: “Pa, možda ja i nijesam mašina! Možda i ja im...
by Redakcija
0

 
 

Milanka Kuzmić: Kako sam zavoljela školu

Миланка Кузмић КАКО САМ ЗАВОЉЕЛА ШКОЛУ Дошао је септембар а са њим и први дан школе. Док су друга дјеца радосно ишчекивала та...
by Redakcija
0

 
 

Alen Talić: Zašto ja?

Alen Talić   Zašto ja?   Mrzim kada su mi misli jače od riječi. Teško je objasniti egzistenciju u četiri zida, ali ću pokušati da što bliže dočaram kako je zbog bolesti biti prisiljen provoditi život u kre...
by Redakcija
0

 

 

Marija Juračić: Jedro na horizontu

Marija Juračić   Jedro na horizontu   Kiši. Tebi se fućka. Sjediš na provi i igraš se krilom galeba. Ne vidi te pa me gleda sumnjičavo kao da mu ja neprekidno podižem jedno krilo. Činjenica da si umro ne sprj...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Ivana Đukić: Jutro

Ivana Đukić   Jutro   U manastiru Sv. Petra Cetinjskog, na Cetinju, svještenik je živo objašnjavao jednom pridošlici kako je operacijom izliječio hemoroide. Nešto malo niže, komunalni radnik je živo čačkao...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona