Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Satira

18. Jula 2017.
 

Marija Juračić: Šugaman

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

„Punice“, kaže moj zet,“ ovo je jelo jedva jestivo. Papreno, ljuto! Pa zar morate sve svoje  frustracije iskaliti na hrani?“

Kušam jelo i čini mi se da će mi plamen suknuti iz grla, oči i duplja izletjeti, ali kakva bih ja bila punica, kada bih zetu dala za pravo? Istog trena odrekle bi me se sve punice svijeta.

Pokažem naivnu facu i kažem: „Meni je normalno. Čak malo bljutavo!“

„Izgubili ste okusne pupoljke“, ne odustaje zet, a prigovoru se izdajnički pridružila i ona kojoj sam život dala. Moja kći. I tako oni udruženim snagama navalili prigovorima, dok nisam puknula:

„Izgubila sam okusne pupoljke? Ma, izgubila sam ja mnogo više, a i vi ste. Samo toga još niste svjesni.“  I tu se više nisam mogla suzdržati pa sam svu onu ljutu papriku i papar izbacila riječima. A sve je počelo zbog jednog običnog šugamana.

„Dakle, otišla sam na plažu na koju odlazim od rođenja. Uvijek stavim šugaman na pijesak, okupam se, prosušim i odem zadovoljna kući spremati objed za vaša nezahvalna nepca.

Ali sada, urediše plažu kao da je lječilište za maloumne. Ležaljka do ležaljke. Masne od upijenih krema i kožnih bolesti. Koncesionar je ostavio za mještane samo onaj mali dio plaže koji se vidi jedino u vrijeme oseke. Nema mjesta za moj šugaman…

Onda sam se sjetila onog našeg čelnika koji je vikao: Imamo je. Imamo Hrvatsku! I ja sam, glupa naivka, povjerovala čovjeku. Ta, branio ju je i vaš otac, a moj vrli suprug i mali je Franko poginuo za nju…

Ma nisam ja za to tražila ni dvore ni palače. Ni šator na trgu nisam razapela. Ja sam samo mislila da sam obranila ona dva metra  ljubljene zemlje na koju mogu položiti svoj šugaman i okupati se kao čovjek. A i to su mi oteli…

Pa sad kažite, koliko još toga ljutoga moramo progutati, a da nije objed?“

 

_______________

Šugaman – tako Dalmatinci zovu ručnik / peškir.

Preneseno sa: Hrvatski glas Berlin



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Said Šteta: Klaun koji je zaplakao

Said Šteta   KLAUN KOJI JE ZAPLAKAO     Nije on bio klaun kao oni što se viđaju u cirkusu i na dječijim zabavama. Onaj što se sakrije ispod maske od gumene loptice, koja je k’o bajagi nos, i još puno, pun...
by Redakcija
0

 
 

Dušan Dojčinović: „Brusli u bijoskop, Dom JNA u Leskovac“

Dušan Dojčinović   Brusli u bijoskop, Dom JNA u Leskovac   – Frlji toj iz ruke, koj će ti pištoljče, Li!? – Oćeš, da se biješ!? – Ajde, udari na mene! – Toj iz tadašnji MKM kafić, po...
by Redakcija
0

 
 

Radmila Vojinović: Crvene sandale

Radmila Vojinović   Crvene sandale     Putujemo na more. Posle više od dvadeset godina prvi put kroz Bosnu. Uživam u svakom trenutku puta. Autoput se beli na suncu. Na nebu se igraju oblačići. – Pogledaj ...
by Redakcija
0

 

 

Adnan Sijarić: Bacanje kamena

Adnan Sijarić   BACANJE KAMENA (očeve priče iz Godijeva)     Poređaše se bacači. Prvi Medo, potom Đule, pa Rečko, i najzadnji Bahto. Dovaljaše pred njih kamenčinu – baca se „teški kamen“. Zac...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Ahmet Ademagić: Muhadžer

Od kako je svijet nastao ljudi se kreću, putuju, traže bolje uslove za život. Oni koji napuste svoje mjesto življenja u našem jeziku se nazivaju muhadžeri od istovjetne arapske riječi, a što znači iseljenik,  izbjegli...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona
 
Secured By miniOrange