Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Sjećanja

8. Februara 2018.
 

Ćerim Bajrami: Podsjećanje na akademika Džogovića

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: , ,

Ćerim Bajrami

PODSJEĆANJE NA AKADEMIKA DŽOGOVIĆA

.

Prije četiri godine je preselio na Ahiret akademik Alija Dzogović, veliki bošnjački angažirani intelektualac iz Peći na Kosovu kome je 24. januara 2014. godine, u petak (džuma), koji je po muslimanskom kalendaru najodabraniji dan u sedmici, obavljena je dženaza-namaz najvećem bošnjačkom intelektualcu na Kosovu, u njegovom rodnom Laholu, kod Bijelog Polja u Crnoj Gori.

Piše: Ćerim Bajrami

Praznina koja je ostala poslije njegove smrti, još dugo neće biti popunjena na bošnjačkoj sceni Kosova i u regiji jer smo ostali bez najvećeg bošnjačkog intelektualca na Kosovu! Sjećam se da me je vijest o dženazi rahmetli akademika Alije Džogovića zatekla i ražalostila kao malo koja u posljednje vrijeme. I to ne zbog toga što nisam svjestan da su život i smrt u božjim rukama, i što je to još manje upitno za čovjeka u 85 godini, već zbog toga što sam tužni haber čuo sa zakašnjenjem, te zbog moje nemogućnosti da uzmem učešće na dženazi.
Ova vijest je bezbeli zatekla i mnoge druge. Kao da je rahmetli adžo Alija htio da posljednji put ode od nas – onako skromno, kako je i u privatnom i porodičnom životu i živio. Rahmetli Alija Džogović, inače je akademik Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU). Pored brojnih pisanih djela pobrojanih u njegovoj djelimičnoj biografiji u publiciranim tekstovima u naprasnim vijestima o njegovoj smrti, u kojima se ističu zbirke poezije, mnoga onomasitčka izdanja, kao i jedna od vrijednijih Antologija bošnjačkih pisaca Kosova i Sanžaka, te također i mnogobrojni naučni radovi i prilozi u mnogim štampanim i elektronskim medijima… Ne negirajuči niti jednom od tih autora da tekstom i porukom izrazi svoja osjećanja poslije tužne vijesti o preseljenju akademika Džogovića, za sve nas Bošnjake, posebno za pripadnike bošnjačkog naroda na Kosovu, želim da ovom prilikom istaknem i njegov rad sa grupom entuzijasta i bošnjačkih aktivista iz redova Bošnjaka Kosova, u gradu Prizrenu i okolini, na cijelom Kosovu zapravo, u veoma teškom vremenu za bilo koju društvenu aktivnost mimo onih koje su bile po volji tadašnjem diktatorskom režimu… Te 1994/95. godine započeta aktivnost – preko formiranja revije ‘‘Selam’’ – na afirmaciji bošnjačkih nacionalnih, zasebno jezičkih i kulturnih prava, ali i političkih, nije prekidana bukvalno sve do dana preseljenja akademika Alije Džogovića na Bolji svijet.
Prof. Alija Džogović, naime, tada već u šesdesetim godinama i već renomirani pjesnik, novinar, književni stvaralac i kritičar, istraživač i sakupljač onomastičke građe po terenima Kosova i Sandžaka, zahvaljujuči Jonuzu Hodži, našem dobrom saradniku i suosnivaču revije ‘‘Selam’’, uspostavlja prve kontakte i saradnju s nama, te postaje članom redakcije revije ‘‘Selam’’ iz Prizrena, i ostaje s nama i u njoj kao jedan od najaktivnijih (‘‘siva eminencija’’) sve do njenog prestanka izlaženja u 2003. godini. Na samom početku, izražavao je svoje zadovoljstvo zbog mogućnosti da negdje i Bošnjacima Kosova direktno pomogne – objavljivanjem svojih radova na bosanskom jeziku. Mi smo ga od prvog dana prihvatili gotovo kao svog učitelja, što je on u suštini i bio. Ja sam ga prozvao ‘‘adžo’’, on je (iako se držao još ‘mladim’) prihvatio taj epitet od svih nas, jer je i njemu i svima ostalima za kratko vrijeme značio i nešto više od pukog poštivanja godina!
Jedan od njegovih prvih radova u reviji ‘‘Selam’’ ‘‘O Etnikumu Bošnjak i o bosanskom//bošnjačkom jeziku’’, koji je publiciran u nekoliko nastavaka, ostavio je poseban uticaj kod čitalaca i dao neophodni kvalitet prvim brojevima revije ‘‘Selam’’.
Akademik Džogović je inače svojim zasebnim tekstovima o ovdašnjim autorima pisanje riječi, bio najveći promotor pjesnika na Kosovu među bošnjačkim narodom, ali i u Sandžaku. Gotovo da nema pjesnika s Kosova iz bošnjačkog naroda, a da nije o njemu napisao neku pohvalu (a ne kritiku!). Sve je to ostalo zabilježeno na stranicama revije ‘‘Selam’’, a poslije rata će, po izlasku iz štampe njegove obimne Antologije bošnjačkih pisaca Kosova i Sandžaka ‘‘Bijeli behar’’, sam kazati da je zapravo u njoj podigao i spomenik reviji ‘‘Selam’’ – jer je samo prenio na stranicama Antologije neke svoje radove o ovim piscima sa stranica revije (s navođenjem izvora!). Revija ‘‘Selam’’ mu je, iako sa skromnim finansijskim mogućnostima, uspjela da polovinom devedesetih godina odštampa knjigu njegove poeme ‘‘Sarajevo Guernika’’, u kojoj je opjevao junački otpor Sarajeva tokom višegodišnje agresije na Bosnu i Hercegovinu. Pored spomenute antologije, čiji su izlazak finansirali bošnjački aktivisti porijeklom iz Prizrena, preko Kulturne zajednice iz Ciriha, Swiss, prof. Alija Džogović je u međuvremenu poslije rata na Kosovu uspio da veći dio svog materijala u rukopisu iz raznih oblasti, najviše onomastičkih, predstavi javnosti preko štampanih djela, što mu je bila jedna od njegovih velikih želja, koju je ranijih godina umio da izrazi pokazujući pune dolape pripremljene za štampu u svojoj – inače raznim knjigama jako bogatoj – bibilioteci.
Neposredno poslije kosovskog rata, bio je mnogo angažiran u pomoći oko adaptacije Planova i programa iz nacionalne grupe predmeta, koji su donešeni iz Bosne, na kosovske prilike za pokrenutu nastavu na bosanskom jeziku za ovdašnju bošnjačku djecu. Nešto kasnije, uzeo je takođe aktivno učešće i u radnim bošnjačkim grupama pokrenutim u Ministarstvu obrazovanja, za izradu novih kosovskih školskih planova i programa, u nacionalnoj grupi predmeta, te je i autor nekoliko udžbenika na bosanskom jeziku, među njima i Čitanke za prvi razred srednjih škola. Bavio se i lektorisanjem i drugih udžbenika…
Akademik Alija Džogović je bio najbolji poznavalac jezičke problematike bosanskog govornog područja na Kosovu. Njegovi publicirani radovi i iz ove oblasti su jedan od putokaza za inkorporiranje govorne građe i dijalekata Bošnjaka Župe, Podgore i Gore, kao i Bošnjaka iz pećke regije, u jezičko blago bosanskog jezika.
Formiranjem BANU-a i (zasluženim!) prijemom prof. Alije Džogovića za njenog redovnog člana, iskazano je priznanje za njegov višedecenijski naučni rad, ali je tim činom odata i čast svim sebe svjesnim Bošnjacima Kosova i Sandžaka.
Profesor Alija Džogović je zapravo bio istovremeno i kosovski i sandžački bošnjački čovjek i intelektualac, ali i čovjek u pravom smislu te riječi. Njega su poznavali i cijenili i mnogi albanski intelektualci, poznavajući ga i od prije rata na Kosovu, jer je bio i član Udruženja pisaca Kosova.
Akademika Džogovića je krasila redovna želja za radom, pa se njegovom društvu i okruženju činilo da ga stvaralaštvo podmlađuje. Ne mogu a da ovdje ne spomenem bar nekoliko upečatljivih momenata iz našeg dvodecenijskog poznansta i saradnje. Jedan od njih je kad sam mu – tokom vožnje autom za Peć, u jesen 1999. godine, poslije njegovog dvodnevnog boravka u Prizrenu, gdje je danju i noću (više pod svijećama) olovkom odrađivao izvjesne izmjene i dopune direktno u knjigama Planova i programa za osnovne škole, koje smo u par primjeraka koji dan ranije moja malenkost i Refki Alija donijeli iz Sarajeva, a koje su trebale tako dorađene da idu na kopiranje za po par primjeraka u svim našim OŠ – spomenuo da to treba odraditi i u Planovima i programima za srednje škole… On je, pogledavši me, iako smo već bili bliže Peći nego Prizrenu, rekao: ‘‘Hajde da se vratimo i odradimo i to’’… Dakle, bez obzira što je bio vidno umoran, nije se libio da mi to predloži… Drugi slučaj je negdje iz 2007. godine, kad nije htio bez abdesta da uđe u Bajrakli džamiji s grupom bošnjačkih aktivista oko sadašnjeg muftije Islamske zajednice u Srbiji, prof. dr. hadži Mevluda ef. Dudića, tokom njihovog zijareta Prizrenu, odgovorajući – ‘‘da Boga ne treba lagati’’. S druge strane, njegova učenost i poznavanje govora bosanskog jezika se ovom prilikom možda može ilustrirati i riječima profesora sarajevskog FIN-a, prof. dr. Džemaludina Latića, koji mi je svojevremeno u svom kabinetu na fakultetu pokazao otvorene stranice revije ‘‘Selam’’ tekstom rahmetli Alije Džogovića ‘‘O jezičkim osobinama Mevluda hafiza Saliha Gaševića’’, iz koga, po riječima Latića, ima i te kako šta i on da nauči…
Autor ovih redaka je Bogu zahvalan za pruženu šansu svih ovih godina za druženja i za ono naučeno od rahmetli prof. Alije Džogovića, koji je, nerijetko s dozom pretjerivanja, često javno isticao naš primjer dobre dugogodišnje saradnje i mojeg respekta prema njemu. Inače je prof. Alija Džogović bio jedan je od četvero osnivača i našeg Kulturno-informativnog udruženja Bošnjaka Kosova, ‘‘Selam’’, kao jedne od najstarijih registriranih NVO bošnjačkog naroda.
Akademik Džogović će zasebno ostati upamćen i u drugim redakcijama listova i magazina na bosanskom jeziku koji su pored ‘‘Selama’’-a izlazili na Kosovu. U toj posebnosti, njemu je, dosta primjetno, bilo drago da bude redovan musafir Bošnjacima Prizrena, Župe i Podgore, ali i Gore, te je jako cijenio ovdašnji narod i njegovo gostoprimstvo, zapaženo još od vremena njegovih ranih zapisa s ovih terena za onomastičku građu… Iako su ga i Bošnjaci Prizrena rado vidjeli kao svog gosta, savjetnika, govornika, učesnika, itd., moguće je da se o takvim velikim ljudima, pogotovo u našim i sličnim stredinama – ljudi poneki put i ogriješe.
Akademik Alija Džogović je ostavio iza sebe svoju hanumu, dvije kćerke, sina, snahu, zetove, unučad… i mnogo jarana i ljudi kojima će nedostajati. A Bošnjaci Kosova, odnosno bošnjački proces daljnje nacionalne afirmacije, bez imalo sumnje, izgubili su svog najvećeg intelektualca, koji je skoro deceniju i po poslije kosovskog rata i pet godina prije njega bio jako angažiran u svim oblastima kolektivnog interesa bošnjačkog naroda na Kosovu, zasebno u obrazovanju i informisanju na bosanskom jeziku. Gubitak je, kao što to redovno biva poslije odlaska sličnih intelektualnih gromada, nenadoknadiv!
Ako ima utjehe za neminovnost preseljenja na Bolji svijet i ovako velikih i korisnih ljudi, to je svakako čuveni hadis Poslanika Muhammeda, a. s., – da iza čovjeka na dunjaluku ostaju samo troje od kojih teku sevapi i poslije smrti, od kojih je jedno i njegova trajna (hajrat) djela… U ovom kontekstu, čini nam se ovom prilikom najzgodnije da ovdje spomenemo riječi velikog imenjaka prof. Alije Džogovića iz Bosne i Hercegovine, rahmetli Alije Isakovića, koje je izgovorio u intervjuu ne mnogo prije svog preseljenja: ‘‘Tješi me hadis u kojem se govori da će se na Sudnjem danu mjeriti tinta učenih ljudi sa krvlju šehida, pa će tinta učenih prevagnuti’’… Nadajmo se da će pisana djela rahmetli akademika Alije Džogovića, kod Boga Jedinoga zadobiti vrijednost one tinte upotrebljene od učenih muslimanskih ljudi, koje obuhvata hadis Božjeg Poslanika… A mi, skromna ljudska stovorenja od Uzvišenog Allaha možemo posvjedočiti da je angažman akademika Alije Džogovića bio za dobrobit Bošnjaka, muslimana i svih drugih dobrih ljudi bez obzira na vjeru i naciju.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Robert Dudnik: Palestinska Sirijka

Robert Dudnik PALESTINSKA SIRIJKA I Bliski su i Daleki istok – na Istoku Jedinstvo različitosti. Magija smaragdnooke žene, Vrane. Snaga iste Ljubavi… Ista krv. Krv je krv. Ista Krv, isti Život i ista Smrt… Ista...
by Redakcija
 

 
 

Kudret Bulbul: Globalna perspektiva 08

Analiza dekana Fakulteta društvenih nauka na univerzitetu Yildirim Beyazit prof.dr. Kudreta Bulbula – na sajtu trt.net.tr Kriza Evrope Zamislite za trenutak da u zemlji u kojoj živite se spali 5 hrišćana ili jevreja k...
by Redakcija
 

 
 

GUSINJE I PLAV – ZABRANJENI EVROPSKI GRADOVI

Američki listovi “The Sun” i “Omaha Sunday Bee” su 28. jula 1907. godine na cijeloj strani objavili tekst o Plavu i Gusinju nazivajući ova dva mjesta zabranjenim evropskim gradovima – piše bošnjaci.net Preveo ...
by Redakcija
 

 

 

Aforizmi Abdurahmana Halilovića Ahila

Nama je lako – oni su sve što je bilo teže, odnijeli. Sve su pokrali – nama nisu ostavili ništa. Ako uđemo – neće nam biti povratka iz propale Evrope. Para ne prestaje da se vrti… burgija neće. Nij...
by Redakcija
 

 
 

Mehmed Meša Delić: Đulistan

ĐULISTAN Đulistan, u doslovnom značenju – ružičnjak (gül – ruža, stan – sufiks za označavanje mjesta gdje se nešto događa ili gdje se nešto nalazi), prozno je djelo protkano stihovima; to je zbornik kratkih pri...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona