Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Sjećanja

19. Decembra 2018.

Halil Markišić: Sjećanje na Besima Agića (1949-2015)

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Halil MARKIŠIĆ

 

BESIM AGIĆ – ŽIVOT I DJELO

 

Besim Agić je rođen 20. avgusta 1949. godine u Rožajama, Crna Gora. Otac Umer, majka Aziza-Ziljka, rođena Dazdarević iz Godova (opština Tutin). Supruga Nusreta, rođena Fetahović. Djeca: Almasa, Almedin, Džengis, Dženan. Potiče iz stare porodice rožajskih aga, koja je imala značajne komplekse zemlje u okolini Rožaja i na Pešteri i više dućana u Gornjoj čaršiji.

Osnovnu školu završio je u Rožajama. Prvi razred gimnazije učio je u Bijelom Polju, a ostala tri u Rožajama. Nakon završene gimnazije, upisao je Ekonomski fakultetu u Sarajevu. Poslije prve godine studija, da bi bio bliže porodici, nastavio je studije na Višoj ekonomsko-komercijalnoj školi u Peći, a 1972. godine upisao je Pravni fakultet u Prištini. Završio je dvije godine pravnog fakulteta (prvi stepen) i stekao zvanje pravnik. Zbog porodičnih razloga, prekinuo je studije 1974. godine i vratio se u Rožaje.

Radio je kao administrativni službenik u Osnovnom sudu u Rožajama. Specijalizaciju za grafičara završio je 1983. godine u Beogradu i zaposlio se u Fabrici za preradu dekor papira „Dekor“ u Rožajama, kao rukovodilac Pogona za proizvodnju svesaka. Nakon 26 godina uspješnog poslovanja, ova savremena fabrika sa modernom tehnologijom prestala je sa radom, pa je Besim do penzionisanja bio na Zavodu za zapošljavanje. Sa malim sredstvima koja je primao kao radnik koji je ostao bez posla i prihodima od porodičnog imanja izdržavao je porodicu, a i stizao da se bavi istraživačkom radom.

Bio je svestrana ličnost, radoznalog i nemirnog duha. Još od školskih dana pokazivao je interesovanje za razne oblasti kulture. U osnovnoj školi, a zatim i u gimnaziji bio je član više sekcija, dramske, recitatorske i folklorne. Iz tog perioda potiču njegove prve pjesme. Čitao ih je tada u sekciji svojim školskim drugovima, a kasnije svojim prijateljima. Po nagovoru autora ovih redova, neke od pjesama je objavio je u časopisu „Avlija“. U ovom časopisu i u časopisu „Rožajski zbornik“ objavljivao je svoje radove.

Skupljao je narodne pjesme, priče, legende i predanja. Volio je sevdalinku i znao je lijepo da pjeva. Šteta što nije ostao neki audio zapis njegovog pjevanja.

Bio je strastveni istraživač prošlosti svoga kraja. Prikupljao je istorijsku literaturu i dokumenta, posjećivao muzeje i arhive. Između ostalog, tražio je dokumenta o ražajskim rodovima u Skadru i Tirani. Vodio je razgovore sa starim Rožajcima i sve pedantno bilježio. Te bilješke, ako se sačuvaju, jednog dana mogu biti značajan izvor informacija o ljudima i događajima u rožajskom kraju. Puno je vremena, truda i finasijskih sredstava potriošio u tim istraživanjima.

Samo je manji dio te prikupljene građe u objavljenim radovima prikazao. Autor je knjige „Trgovište u svom zaboravu“ (2012). Pripremio je materijal i bio u završnoj fazi pisanja knjiga o mezarjima i znamenitim Bošnjacima rožajskog kraja. Prilikom pisanja radova i knjiga, bio je, kako je govorio, stalno razapet između predanja i arhiva.

Lokalna samouprava bi trebala da razmotri mogućnost da se njegova pisana ostavština, koju je stvarao decenijama, pregleda, kritički analizira, sistematizuje i ono što je vrijedno objavi. To bi zaista bio vrijedan i značajan poduhvat za Rožaje. Besim Agić je bio neobično privržen svojoj porodici, svojim rođacima – Agićima i svojim Rožajcima. Volio je, a i znao je, lijepo da priča o prošlosti Rožaja, o ljudima i događajima iz čitavog rožajskog kraja. Dosta sam pojedinosti od njega čuo, o kojima nigdje nijesam pročitao niti od drugog saznao, o ljudima iz ovog kraja i njihovim sudbinama. Za svako poštovanje bila je njegova ljubav i briga prema svom narodu – Bošnjacima. Čitao je o njima sve što bi mu došlo do ruke i prikupljao literaturu o njim koliko je bio u mogućnosti. Jedan je od osnivača Stranke demokratske akcije (SDA) u Rožajama i bio njen aktivista. Njegova partijska knjižica je pod rednim brojem 5. Takođe, bio je veoma angažovan u svim aktivnostima Bošnjačke stranke, od njenog osnivanja.

Njegova putovaja i istraživanja radi prikupljanja građe za radove i knjige, teško da bi bila moguća, bar ne u takvom obimu, da nije bilo nesebične podrške njegove supruge Nusrete. Ona mu je bila oslonac, iskreni drug i vjeran prijatelj.

Godinama sam se družio sa Besimom Agićem. Puno smo putovali i zajedno istraživali. Obišli smo sva rožajska sela i svaku kuću. On je proučavao mezarja, trukovao natpise na osmanskom jeziku sa starih nišana, razgovarao sa starim ljudima i sve to uporno i sistematski zapisivao, a ja sam snimao objekte narodnog graditeljstva i prikupljao podatke o njima, fotografisao po neki cvijet. To isto smo radili i u plavsko-gusinjskom kraju. Obišli smo sva plavska i gusin-jska sela, snimili svaku tradicionalnu kuću i plavsku i gusinjsku kulu. Stigli smo da pogledamo kanjon Grlje, vodopad Skakavice, Oko Skakavice i neke druge prirodne znamenitosti plavsko – gusinjskog kraja. Išli smo u Vrmošu u Albaniji, odmarali se na bunkeru, koji je preostao iz nedavne prošlosti toga kraja, i stigli do Selca. Bilo mu je mnogo stalo da obiđe to mjesto. Govorio je da su tu korijeni njegovih predaka.

Često smo išli na Pešter. Oduševljavala nas je ova visoravan, more zelene trave po ravnici i na blagim brežuljcima. Kad god bih došao na Pešter, na um bi mi pala plavsko-gusinjsk pjesma „Livada se brdom njihala“. Imali smo prilike da vidimo i snimimo kuće i druge objekte pokrivene slamom, da gledamo i proučavamo pešterske stanove, posmatramo velika stada ovaca i upoznamo po nekog starog Pešterca u tradicionalnoj nošnji. Sa njim bi pili kahvu i probali pešterski sir. Čudili smo se jatima bjeloglavog supa, gazili stopama Alije Đerzeleza, išli carskom džadom itd, itd. Htjeli smo da pišemo o ovoj visoravni, da slikom i riječju damo naše viđenje. Asli, eto, nijesmo imali vremena.

Preselio je na Ahiret 17. novembra 2015. godine. Mezar mu je na mezarju Top, sa koga se pruža divan pogled na njegovo Trgovište, Gornju čaršiju, džamiju sultana Murata, turbe Šej-Mehmeda Užičanina, staro mezarje kod džamije i lokaciju na kojoj se nalazila stara tvrđava opasana visokim zidom o kojoj je započeo istraživanje i pisanje.

 

BIBLIOGRAFIJA

 

  1. Agić, Besim (2011): Kad Mehmed-beg majku prodavaše, Rodi majka do devet sinova, Ugrijala s večer mjesečina, Rasla trava detelina, Sve bih grade za dva grada dala (narodne lirske pjesme). – Rožajski zbornik (Rožaje), 15, 303-305.

 

  1. Agić, Besim (2011): Mezarja Trgovišta – Rožaja. (prvi dio). – Rožajski zbornik (Rožaje), 15, 199-212.

 

  1. Agić, Besim (2012): Trgovište u svom zaboravu. – NVO „Epitaf“, Rožaje.

 

  1. Agić, Besim (2013): Mezarja Trgovišta – Rožaja. (drugi dio). – Rožajski zbornik (Rožaje), 16-17, 147-167.

 

  1. Agić, Besim (2014): Alaj-beg, legenda ili stvarnost. – Avlija (Rožaje), 10, 120-123.

 

  1. Agić, Besim (2014): Mula-Medo Pećanin. – Avlija (Rožaje), 10, 98-113.

 

  1. Agić, Besim (2015): Salihaga, Dunjaluk, Šaka zemlje (pjesme). – Avlija (Rožaje), 11, 131.

 

  1. Agić, Besim (2015): Najstarije osmansko mezarje u Rožajama. – Avlija (Rožaje), 12, 215-222.

 

  1. Agić Besim (2016): Šejh Mehmed Užičanin. – Avlija (Rožaje), 13, 333-338 (posthumno)

 

O KNJIZI „TRGOVIŠTE U SVOM ZABORAVU“

 

Pjesnik, pripovjedač i istoričar svoga zavičaja, Besim Agić, upustio se u veliki istraživački poduhvat, da od zaborava sačuva ono što se zna o Rožajama i njegovim stanovnicima od najstarijih vremena do danas i da pruži neke nove činjenice.

A, koliko se zna? Zna se malo i pored nekoliko značajnih radova i djela koja se odnose na ovu temu. To se, prije svega, odnosi na radove i knjige Milisava Lutovca, Ejupa Mušovića, Zaima Azemovića i Alije Matovića, zatim radove Božidara Šekularca, Olge Zirojević, Hatidže Čar Drnde i dr.

Tako se, na primjer, sa sigurnošću ne zna kada je zasnovano Rožaje i gdje su mu prvi začeci.

Takođe, pouzdano nije ustanovljeno kako je Rožaje dobilo ime. Mnogi prihvataju i pišu da je Rožaje dobilo ime po krečnjačkim klikovima na Ganića kršima koji na rogove podsjećaju. To je prvi napisao Ami Bue, francuski pu-topisac, pišući o evropskim teritorijama Osmanskog carstva, ali je i sam od tog stava odustao.

Još postoji dilema da li su Trgoviše i Rožaje isto mjesto. Kod nekih autora, kao na primje što je Hatidža Čar Drnda, preovladava mišljenje da se imena Trgovište i Rožaje ne odnose na isto mjesto. To mišljenje zastupaju, što je veliko čudo, i neki autori iz Rožaja iako su im poznati radovi dr. Redžepa Škrijelja i mr Seada Ibrića, koji su u Rožajskom zborniku predstavili originalne tekstove na osmanskom jeziku o Trgovištu, tj. o Rožajama.

Tu i druge dileme pokušao je Besim Agić da otkloni svojom knjigom Trgovište u svom zaboravu, koja ne donosi samo ono što se zna ili što se znalo, a polako ga pokriva veo zaborava. Ova knjiga je i istraživačko djelo. Besim je godinama, strpljivo i neumorno, o svom trošku, iako je u mnogo čemu oskudi-jevao, putovao, bilježio i istraživao. Prepisivao je požutjela i prašinom pokrivena dokumenta o Rožajama u arhivima na Cetinju, u Skoplju, Skadru i Tirani. Radio je ono što rade istraživački timovi, a ne pojedinci. Trebalo je dokumenta prevesti sa osmanskog jezika. U tome je svesrdnu i dragocjenu pomoć imao od uvaženog profesora Seada Ibrića, vrsnog poznavaoca osmanskog jezika.

Knjiga je napisana lijepim jezikom i lakim stilom, tako da je dostupna svim obrazovnim kategorijama čitalaca. Sve djelove ovog lijepo napisanog djela autor je zasnovao na činjenicama, pa tekst ima ne samo faktografski i informativni karakter, već ima, prije svaga, naučnu vrijednost.

Knjiga je podijeljena u nekoliko poglavlja raspoređenih tako da je svako poglavlje cjelina za sebe, a ujedno sva ta poglavlja sačinjavaju jednu organski povezanu cjelinu.

Uvodni dio se odnosi na istoriju Trgovišta (Rožaja) od najstarijeg perio-da do ovovremenosti. Dotakao se najznačajnijih pitanja iz istoriji balkanskog dijela Osmanskog carstva, a koja su imala značajan uticaj na prostor Sandžaka i Trgovišta, kao što su: Veliki rat, Morejski rat, pad Herceg Novog, preseljenje pripadnika plemena Keljmedi, ustanici, bune, balkanski ratovi itd.

Knjiga ima četiri dijela:

  1. UVODNI DIO
  2. ROŽAJSKA BRATSTVA
  3. SAŽETAK I
  4. LITERATURA

UVODNI DIO ima 11 poglavlja:

  1. Period osmanskog osvajanja
  2. Pojava prvih muslimana
  3. Herceg Novi
  4. Balkanska pustošenja u Austro-turskom ratu (1683-1699)
  5. Posljedice Austro-turskog rata
  6. Izbijanje rata (1737-1739) između Austrije i Turske
  7. Trgovište raskrsnica puteva
  8. Prvi srpski ustanak (1804-1813)
  9. Uvođenje reformi u Turskoj
  10. Trgovište u XIX vijeku
  11. Posljedice Berlinskog kongresa

 

Iscrpna genealoška građa prikazana je veoma originalno, detaljno i pregledno u drugom dijelu knjige, koji nosi naslov ROŽAJSKA BRATSTVA. Autor je, na osnovu porijekla bratstava, drugi dio knjige podijelio na poglav-lja:

  1. Rožajska klimentska bratstva
  2. Rožajska kučanska bratstva
  3. Kovačka mahala
  4. Bratstva i porodice koje su nestale
  5. Etnička struktura sela Trgovišta
  6. Trgovište varoš nevoljnika

 

Klimentska (keljmendska) bratstva u Rožajama su:

 

  1. Ademagići
  2. Agići
  3. Agovići
  4. Čalakovići
  5. Ćatovići
  6. Dazdarevići
  7. Feleći
  8. Gusinjci
  9. Husići
  10. Imamovići
  11. Jukovići
  12. Kurtagići
  13. Nokići
  14. Sutovići
  15. Zejnelagići

 

Kučanskih bratstava u Trgovištu je 12, i to:

  1. Ademovići
  2. Bećiragići
  3. Fetahovići
  4. Ganići
  5. Hadžialijagići
  6. Hadžići
  7. Hamzagići
  8. Hankušići
  9. Kardovići
  10. Mulalići
  11. Monići
  12. Topalovići

 

Imajući u vidu da se u rožajskom kraju veoma poštuje narodna tradicija i da je osjetljivost čitalaca velika, Besim Agić je nepristrasno prikazao svako bratstvo. Uspio je da skine zar zaborava, da rastera maglu i mrak sa prošlosti rožajskih bratstava. Iz ove knjige pripadnici rožajskih bratstava saznaju ono što su zaboravili, a treba da znaju, ko su i odakle su, gdje su im korijeni, u kakvoj su vezi sa drugim bratstvima, koje su im najznačajnije ličnosti u rodoslovnom stablu, odakle su se ženili, gdje su odive udavali, gdje su se i kada iseljavali i mnogo toga.

Da bi do tih saznanja došao, posjetio je Besim svaku rožajsku kuću, svako selo, bio na svakom mezarju, prepisao tekst sa svakog nišana, razgovarao sa iseljenicima iz Rožaja, mnoge knjige i naučne radove pročitao.

________________________

Istaknuta slika: Besim Agić na mezarju Puhovača (foto: Halil Markišić)

Istraživači na terenu – iz foto-albuma Halila Markišića

Sin Hajra Kuča, Besim Agić i Hajro Vivov Kuč u Lučicama (foto: Halil Markišić)

Šaban Hasanđekaj, reporter TV Crne Gore, Adem Đonbaljaj i Besim Agić u Don-jem Vusanju (foto: Halil Markišić)

Halil Markišić i Besim Agić u Vrmoši (Albanija)

Zahid Lalić, osnivač i vlasnik etnografskog muzeja, i Besim Agić na Šehidskom mezarju u Plavu (foto: Halil Markišić)

Agić Smajo, Besim i Dženan ispred kule Husnije Redžepagića u Plavu (foto: Halil Markišić)

Ibrahimović Ćerim, Ibrahimović Spaho, Ibrahimović Haćim (iz Turske) i Agić Besim u Kačarima (foto: Halil Markišić)

Besim Agić i Halil Markišić kod katoličke crkve u Vrmoši (Albanija)

Rodna kuća Besima Agića (foto Halil Markišić)

 



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Mirzet Hamzić: MAGIJSKI REALIZAM NA BOSANSKI NAČIN, Mustafa Smajlović: Čovjek iz sna. Sarajevo: Jutarnje novine, 2005.

Mirzet Hamzić MAGIJSKI REALIZAM NA BOSANSKI NAČIN Mustafa Smajlović: Čovjek iz sna. Sarajevo: Jutarnje novine, 2005. 22. maja 2019. u Sarajevu u 66 godini na ahiret se preselio Mustafa Smajlović (1953. – 2019.), pis...
by Redakcija
0

 
 

Preselio na Ahiret novinar i književnik Mustafa Smajlović

SARAJEVO – Danas je u Sarajevu u 66. godini života preminuo Mustafa Smajlović, pisac, pjesnik, književni kritičar i publicista. Mustafa Smajlović rođen je 1953. godine u Lascima kod Višegrada, bio je saradnik brojn...
by Redakcija
0

 
 

Žute cipelice Miša Janketića

SUDBINE: NE ZNA RAT KO JE KOME BRAT Kako je slavni glumac, koji je u ratu ostao siroče bez roditelja, izgubio i sestru Milenu i kako ih je sudbina, ipak, ponovo spojila Pet žrtava Kako je kasnije utvrđeno, Milicu i još deve...
by Redakcija
0

 

 

Put borca za državnost Azerbejdžana

HEJDAR ALIJEV – PUT  BORCA ZA DRŽAVNOST AZERBEJDŽANA Piše: Božidar Proročić Ništa u životu ne može biti postignuto bez velikih ljudi, a čovjek može biti veliki samo ukoliko je odlučan da to i postane. Azerbej...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Više od 1000 azerbejdžanskih vojnika je poginulo u oslobođenju Beograda u Drugom svjetskom ratu

LEGENDARNA 223. BEOGRADSKA – NOSILAC ORDENA CRVENE ZASTAVE Piše: Božidar Proročić Više od hiljadu azerbejdžanskih vojnika borilo se i poginulo za oslobođenje Beograda i cijele Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu. S...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona