Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Sjećanja

7. Maja 2020.

IN MEMORIAM: RIZO POPARA (Godijevo, 10. 04. 1958. – 04 . 04. 2020. Priština)

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

RIZO POPARA (Godijevo, 10. 04. 1958. – 04 . 04. 2020. Priština)

„Sutra je već kasno…“ Tako je često  govorio Rizo. Ovo na neki način odslikava njegov život kao da je žurio da sve uredi kako bi se na vrijeme spremio za onaj drugi i pravedniji svijet.

Put života ga je vodio od Godijeva, bihorskog sela koje je bogato vodama, rodnim baštama i njivama, ali bogato i velikim brojem intelektualaca. Posebno je prepoznatljivo po znatnom broju ljudi od nauke i pera među koje se ubraja i on.

Osnovnu školu je pohađao u rodnom Godijevu i susjednom Sipanju. Kroz osnovnu školu pokazao je veliku kreativnost i ambicioznost iako je djetinjstvo tog doba bilo dosta oskudno, on je imao cilj da ide dalje i da se domogne velikih  ciljeva.

Gimnaziju je upisao u Bijelom Polju i ubrzo postaje aktivan u mnogim kulturnim aktivnostima škole i grada. Sa grupom drugova u gimnaziji pokreće školski list gdje je bio jedan od urednika i urđivao rubriku „Ljudi koji su nadživjeli vrijeme“. Pored ovih aktivnosti bio je uključen u kulturna dešavanja u gradu.

1977. godine upisuje se u Prištini na Filozofski fakultet, Odsjek za srpskohrvatski jezik i književnost  gdje u trajanju od tri i pol godine završava fakultet sa odličnim ocjenama. Kao student je bio vrlo aktivan i počeo je objavljivati kritičke osvrte na književne sadržaje aktuelnih književnika toga doba.

1981. godine se zapošljava kao profesor srpskohrvatskog jezika u TŠC ”Nikola Tesla” u Obiliću. Ubrzo postaje vrlo cijenjen kao predavač među učenicima i kolegama. Naporedo je radio još u prištinskoj srednjoj školi za kulturološka zanimanja.

1983. godine upisuje postdiplomske studije u Zagrebu gdje magistrira 1986. sa najvećim ocjenama.

U međuvremenu se i oženio sa Safijom Kalač iz Rožaja sa kojom je izrodio troje djece: sin Adnan, prof. engleskog jezika, ćerka Ilda, prof. matematike i informatike i ćerka Rijalda, studentica elektrotehnike.

Svoje znanje je svakodnevno obogaćivao smatrajući da je učenje stalni proces i da se ne može stajati u mjestu kada je znanje u pitanju. Objavljuje svoje radove nekako tiho i nenametljivo po mnogim časopisima bivše Jugoslavije: Odzivi (Bijelo Polje), Stremljenja (Priština), Most (Mostar), Sema (Bihać), Novi Svet (Priština) i u drugim.

Volio je svoj Bihor, proučavao mu tradiciju, bilježio, pisao o njemu i često ga obilazio.

„Još da mi je čuti majku

Il’ svatove kad pjevaju

I kad svoje hitre konje

Kroz livade razigraju.“

Tako je živio na relaciji Priština, Godijevo, Bihać i u toj relaciji pronalazio sebe i bogatio krug svojih prijatelja.

Situacija krajem devedesetih prošlog vijeka ga je natjerala da jedno vrijeme napusti Prištinu od 1999, do 2008. kada se ponovo vraća da radi. U međuvremenu je jednu godinu radio u rožajskoj gimnaziji kao profesor maternjeg jezika, a ostatak vremena je proveo u Bihaću i zavičaju.

Književni rad je bogat i raznovrstan od eseja, sakupljanja tradicije, pisanja proze i poezije do leksikogravskog i stilističkog rada.

Objavio je sljedeće knjige:

– Monografija o Poparima

– Okom se vidi duša (poezija)

– Priče ispod jastuka (proza)

– Kad se pjesmi može (poezija)

– Kako smo nestajali (proza)

– Frazeološki rječnik bosanskog jezika, koji predstavlja prvo ozbiljnije djelo iz ove oblasti u bosanskom jeziku. Planirao je bio štampati ovaj rječnik na stogodišnjicu zabrane bosanskog jezika, ali nije naišao na razumijevanje nekih koji su trebali pomoći. Radio je na rječniku punih desetak godina i na preko 400 stranica unio frazeologizme iz naroda i iz književnih sadržaja bošnjačkih pisaca. Rječnik je štampan 2019. u Cazinu. Jedan d recenzenata je bio rahmetli Ismet Marković Plavnik koji je podržavao ovaj projekat.

Iza Riza su ostala neobjavljena djela:

– Nurka (roman)

– Mali Đerdap (roman)

– Imančica (dječja poezija)

– Narodne umotvorine u Bihoru

– Jezički osvrti na bosanski jezik

Otišao je sa ovog svijeta a imao je puno planova i želja. Nekako je u nekim stihvima  preosjećao  svoj kraj:

„Ja se ne plašim drugoga svijeta

Smrt se ne čeka na postelji

Ja ću da umrem negdje na putu

O svemu ćemo pričati, brate

Kada se budemo jednom sreli“

 

Pjesmu je posvetio svom bratu koji je poginuo u Bosni 1993. godine u četrdeset i trećoj godini.

Rizo je ostavio traga i neka mu je veliki rahmet i lijepi Džennet!

Vehbo Popara



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Predstavljamo: Vanja Rakonjac

VANJA RAKONJAC MEDIJSKI SIMBOL BIJELOG POLJA   Piše: Božidar Proročić   Postoje oni skromni, tihi, poslenici medija koji otvore vrata mnogima. Pripremajući priloge, pišući reportaže, snimajući okom kamere ant...
by Redakcija
0

 
 

NAGRADA „TIPAR“ NINUSU NESTOROVIĆ

34. Dani humora i satire “Vuko Bezarević”         NAGRADA „TIPAR“ NINUSU NESTOROVIĆU Nagradu „Tipar“ za 2020. godinu dobio je Ninus Nestorović za knjigu „Bože, uprosti nam“ (Prometej, 2020)       Nagr...
by Redakcija
0

 
 

Objavljen 22. broj časopisa Avlija

Čitajte u 22. broju časopisa AVLIJA razgovore sa piscem Ismetom Bekrićem, slikarem Aljom Smailagićem i predsjednikom Islamske zajednice Luksemburga Farukom Ličinom, eseje Alja Smailagića, Nejle Kalabušić, Jasne Šamić,...
by Redakcija
0

 

 

Ani Stjelji nagrada ”Vojislav Ilić Mlađi” za najbolju dečiju pesmu

Ovogodišnja nagrada „Vojislav Ilić Mlađi“ koju dodeljuje Centar za kulturu „Vojislav Ilić Mlađi“ iz Žabara za najbolju dečiju pesmu pripala je književnici Ani Stjelji za pesmu Kad bih bio Petar Pan. . KAD BIH BI...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Nermin Begović: Slaven

Nermin Begović   SLAVEN   „Bijaše nekoć u zemlji Usu čovjek po imenu Job. Bio je to čovjek neporočan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla.“. Ovako počinje priča o Jobu, čovjeku koji je imao silno bogatstvo ...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona