Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Sjećanja

12. Januara 2018.
 

Ivo Mišur: Husnija Hrustanović (1922-1997) bosanski i hrvatski emigrantski pjesnik

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Husnija Hrustanović (1922-1997)

bosanski i hrvatski emigrantski pjesnik

 

Husnija Hrustanović – crtež Josipa Crnoborija

Ove godine navršilo se dvadeset godina od smrti Husnije Hrustanovića hrvatskog i bosansko-hercegovačkog pjesnika koji je mladost proveo u domovini, a ostatak života u emigraciji. Danas je zaboravljen u obje svoje domovine koje je podjednako volio.

Husnija Hrustanović rodio se 5. svibnja 1922. u Gackom u Bosni i Hercegovini. Obitelj mu se ubrzo preselila u Mostar gdje je završio mekteb, pučku školu i gimnaziju. Prvu pjesmu objavio je 1935. u Đačkom poletu-listu školske omladine u Mostaru, te otada postaje suradnik nekoliko listova. 1938. je dobio književnu nagradu srednjoškolske mladeži u Mostaru. Upisao je studij Prava na Sveučilištu u Zagrebu 1942. koji prekida radi vojne obveze. U domobranima je služio kao časnik. U ratnom razdoblju bio je ratni izvjestitelj, reporter na Radio Zagrebu, te član uredništva i novinar nekoliko zagrebačkih listova i izdanja.

Nakon završetka rata povukao se s vojskom najprije do Austrije, a potom do Italije gdje je boravio u izbjegličkom logoru u Fermu. Tamo je član tek osnovanog Hrvatskog akademskog kluba i suradnik lista Croatia.

Iz Italije s grupom Hrvata i Bošnjaka dolazi u Siriju nakon ljeta 1947. godine. Bio je jedan od osnivača Društva Hrvata Damask, koje je bilo krovna organizacija tek doseljenih Hrvata u Siriji. Doseljenici su pokrenuli  mjesečnik Hrvatska volja koji je izlazio u od listopada 1949. do svibnja 1952. u Damasku. List je najprije uređivao Husnija Hrustanović, da bi ga potom preuzeo Hasan Čustović. U Beirutu je planirao završiti studij prava koji je započeo u Zagrebu, ali radi obiteljskih obaveza nije uspio u tom naumu.

Godine 1957. s obitelji seli u Australiju. Tamo je dospio oplovljavajući cijelu Afriku jer je Sueski kanal bio zatvoren radi političke krize. U Australiji je pisao u tamošnjim publikacijama (Leader 1963.). U sydneyskom tjedniku Leader 31. srpnja 1963. objavljen je članak s prikazom rada i života Husnije Hrustanovića.

Iz Australije odlazi krajem ljeta 1964. te se sa ženom Marijanom i kćerkom naseljava u Madridu gdje postaje urednik časopisa Obrana. Obrađivao je putopise Evlije Čelebije i pjesme Lucijana Kordića, ali nije ih uspio pripremiti za tisak.

U Španjolskoj nije ostao dugo te već početkom 1966. živi u Parizu gdje mu je kćer Đulsa nastavila studij.  Nakon skoro mjesec dana kratko se vratio u Madrid, a potom natrag u Pariz gdje je surađivao s Vinkom Nikolićem. Nikolićeva i Hrustanovićeva žena su bile u rodu.

Nakon skoro pedeset godina izgnanstva posjetio je Hrvatsku u svibnju i kolovozu 1992. godine. Povratak nije prošao nezamjećeno. Za vrijeme boravka u Zagrebu gostovao je u radio emisiji, a Društvo hrvatskih pisaca priredilo mu je službeni doček u svojim prostorijama na Trgu bana Jelačića. Zadnje godine života preoveo je u Parizu u ulici Blvd Exelmans (16eme arrondissement). Umro je u snu tijekom posjeta kćeri Đulsi u Londonu 19. ožujka 1997. Njegova kćer i žena vjerovale su da je rušenje Starog mosta 1993., ubrzalo njegovu smrt. Pokopan je u Engleskoj na lokalnom groblju Chislehurst. Na nadgrobnoj ploči upisan je kao Huso Hrustanovic, otac suprug i djed. Unatoč željama supruga Marijana (rodom iz Brinja u Lici), koja je umrla 2012., nije se pokopala pokraj supruga zbog administrativnih problema. Kćer Djulsa se udala 1977. te je unuka, koji danas živi u Engleskoj, dobio 1979. godine.

U Valenciji je 1965. godine izdao zbirku pjesama U ponorima vremena. U knjizi na šezdeset stranica u ekspresionističkom izražaju piše o žalu za domom i izbjegličkoj sudbini. Uvijek je zapisivao mjesto nastanka pjesme. Tako je pjesma Zapisi s puta nastala u Singapuru, a jednu pjesmu je napisao u Dakru u Senegalu. U rukopisu je imao roman Neznani jurišnik (odlomak objavljen u Godišnjaku Hrvatskoga domobrana, 1953.) te dvije knjige novela i humoreska koje nikad nisu objavljene. Jedno vrijeme je pisao pod pseudonimoma Kemal Gradaščević i Smail Gradaščević.

Tijekom emigracije objavljivao je u Danici (Chicago 1950), Hrvatskome kalendaru (Chicago 1950–51), Hrvatskoj reviji (Buenos Aires 1951–52, 1954), Godišnjaku Hrvatskoga domobrana (Buenos Aires 1953).

Uvršten je u antologije hrvatskog pjesništva druge polovice dvadesetog stoljeća, Pod tuđim nebom: hrvatsko emigrantsko pjesništvo, 1945-1955. priređivača Vinka Nikolića u izdanju Hrvatske revije te u Soj i odžak ehli-Islama: zbirka pjesama o domu i rodu Muslimana hrvatskog koljena i jezika koju je priredio Ferid Karihmani 1974. godine u Barceloni.

Nakon osamostaljenje Hrvatske prof. dr. Stijepo Mijović-Kočan uvrstio je Husniju Hrustanovića u antologiju hrvatske emigrantske književnosti, Skupljena baština, a u 60 hrvatskih emigrantskih pisaca uvrstio ga je Šimun Šit Ćorić.

.

Husnija Hrustanović

.

U ponorima vremena

.

Znaš li kuda otiču nabujale rijeke stoljeća ?

Gdje vode hladne ceste progonstva ?

Što nas čeka iza vjetrovite lepeze Vremena ?

 

Pod kupolama svemira

lutaju zaboravljeni ljudi. I ne znaju više

kud ih put vodi.

Ljudi bez domovine godinama čekaju

na svim postajama,

u dalekim lukama.

O kako su hladne ceste u noći

bez zvijezda …

 

Iz zagrljaja sudbine bijeg ne koristi.

Mi nosimo u srcu rodni kraj —

ko razvijenu zastavu.

Povrh modrih kanjona

Vrijeme se grohotom smije.

Zavijaju cikloni razapete boli.

U dubinama ponora

mi tražimo sebe.

U pjeni sinjeg mora,

na pijesku šutljive pustinje

ostaju izgubljene godine –

potrgani đerdani mladosti.

Idemo dalje. Smirenja ovdje nema.

U ponorima vremena i čemernih obzorja

mi čekamo rumenu zoru

i behar Slobode …

 

(U ponorima Vremena, Valencija, 1965.)

 

.

Čekanje

.

Čekaš još uvijek na pendžeru onom

i snatriš, a srce ti se smije :

iz plavih daljina on će doći –

i sve će biti kao prije …

 

Uzalud vlakovi zvižde i nove zore sviću,

njega nema ;

a proljetne vode žubore i bježe;

predvečerje plačne noći sprema.

 

Pusti su sokak i bašča.

Karamfili tugom procvjetali.

U odaji staroj tamburica leži,

šute žice:

sjećaju se pjesme

i minulog sevdaha.

 

Sijede kose, draga,

odlaze nam dani ko preplašene ptice;

snene noći blude kroz tišine,

snene noći, dušo, traže moje lice.

 

Čekaš još uvijek na pendžeru onom

i snatriš, a srce ti se smije :

iz plavih daljina on će doći –

i sve će biti kao prije,

 

i sve će biti kao prije …

(U ponorima Vremena, Valencija, 1965.)

.

Literatura:

1)  Hrustanović H., U ponorima vremena, Drinapress, Valencia, 1965.

2) Karihman F., Soj i odžak ehli-Islama: zbirka pjesama o domu i rodu Muslimana hrvatskog koljena i jezika, Barcelona, 1974.

3) Hrvatski književnici izvan domovine: Hustija Hrustanović

http://hsk.hr/2013/11/04/hrustanovi-hustija/  pristupano 17.05.2017.

4) Enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža,

http://enciklopedija.lzmk.hr/kontakt.aspx pristupano 02.07.2017.

5) Bencetić L. Prikaz pisanja lista Hrvatska volja: glasilo Hrvata na Orijentu (1949. – 1952.)// Hrvatska izvan domovine. Zbornik radova predstavljenih na prvom Hrvatskom iseljeničkom kongresu u Zagrebu 23. – 26. lipnja 2014. uredili Sopta Marin,  Maletić Franjo, Bebić Josi. Zagreb : Golden marketing – Tehnička knjiga, 2015. str 575-580.

6) Čanić, N. Butković, I. Babić, A. Tyran, P. Intelektualci u dijaspori: tribina II.// Migracijske i etničke teme br. 9 (1993), 1: str. 47‒66.

7) Karihman, F. Hrvatsko-bošnjačke teme. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 1996.

8) E-mail prepiska s Đulsom Hrustanović

___________________

Istaknuta slika: Grob Husnije Hrustanovića u Londonu



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Kenan Sarač: Ništa lično

Kenan Sarač   NIŠTA LIČNO   Mrze me jer sam Fočak, Mrze me jer sam rođen tu, u Međurječju, Mrze me jer sam rođen u centru tog šehera, Mrze me jer pišem…   Mrze me jer pronalazim i čitam knjige o ...
by Redakcija
 

 
 

Sead Salihović: Spomen park u Koraju

Fotografije poslao: Sead Salihović, rođen sam 1969. godine u Koraju, općina Lopare. Osnovnu školu završio u Koraju. Srednju Ekonomsku školu završio u Brčkom. Ekonomski fakultet završio u Tuzli. Zaposlen u JU Mješovita...
by Redakcija
 

 
 

Poezija Dejana Ivanovića

Dejan Ivanović     BURA Prijateljima iz Dalmacije   Vitla bura, u ovo doba kao i obično… Škripe hladna lica strmih pločastih ulica, uskih, stare kuće kamenih fasada stoje jednolično, ćute uspravne, z...
by Redakcija
 

 

 

Natpis na kuli Rašića u Gusinju

Natpis na kuli Rašića u Gusinju   Prijevod: O, Gospodaru, srećom počasti ovo mjesto Onaj koji dođe neka sa srećom dođe Onaj koji ode neka sa mirom ode Vlasnik Mustafa sin Ramazanov (Majstor) Debranin Abdullah, godin...
by Redakcija
 

 
 

Dušan Dojčinović: Pismo za Suadu T.

Dušan Dojčinović   Pismo za Suadu T.   Nisam čitao, tvoja pisma, draga Suada, još od onda, kada je tvoje pismo ocu rudaru, rasplakalo ceo region. I bilo najčitanije. Ne sećam se koliko je imalo pregleda. Znam d...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona