Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Sjećanja

2. Maja 2013.

Je li Sarajlić dobio prezime po Sarajevu ili je pak Sarajevo dobilo ime po Sarajliću?

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Branko Mijić: Čitajući njegove stihove, mnogi bi se s pravom mogli upitati je li Sarajlić dobio prezime po Sarajevu ili je ipak Sarajevo dobilo ime po Sarajliću… U Sarajevu je u četvrtak 2. svibnja, u 72. godini umro Izet Sarajlić, jedan od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika i član Akademije nauka i umjetnosti BiH. Rođen je u Doboju 16. ožujka 1930., a djetinjstvo je proveo u Trebinju i Dubrovniku, da bi 1945. došao u svoje Sarajevo koje je neizmjerno volio do svog posljednjeg daha…

“Neću u dvadeset prvi vijek! Ne zanima me ljetovanje na vještačkom moru s vještačkim palmama. Nikada uostalom nisam ljetovao u jednini. Ne zanima me nikakvo more bez Mikice… Da nije bilo bitke na Marni, staljinskih logora, Aušvica i Jasenovca, Hitlera i Miloševića, varšavskog i sarajevskog geta, lenjingradske i sarajevske blokade, bio bi to vijek po snovima njegovih najboljih ljudi van ikakve konkurencije u cjelokupnoj istoriji čovječanstva. Čak i Tolstoj i Čehov stigli su u njemu da dožive poneki proljetni pljusak. Ja sam u njemu doživio sve.” 

…Izet Kiko Sarajlić nije priznavao 21. stoljeće i sve godine koje je u njemu doživio pisao je dodajući ih plusem svome dvadesetome ljubimcu. Brojka je stala na tri što je zaista premalo u odnosu na vječnost u koju je otišao nošen svojim stihovima.

(In memoriam)

.

Filip David: Izeta Sarajlića sam sretao u Beogradu i pre svih ovih naših ratova, ali sam ga stvarno upoznao tek kada sam, neposredno po kraju opsade Sarajeva, došao u Sarajevo zajedno sa Mirkom Kovačem da održimo književno veče i pozdravimo naše sarajevske prijatelje. U prepunom Kamernom teatru, ustao je Izet i obratio se prisutnima: “Dozvolite da se poklonim našim gostima koji su toliko učinili za Sarajevo!” Osetio sam tada stid, veliki stid jer sam mislio tada, kao što mislim i sada da smo morali, da smo bili obavezni da za Sarajevo učinimo više, mnogo više, i to sam glasno rekao.

(In memoriam)

 

Pero Zubac

 

NA VEST O SMRTI KIKA SARAJLIĆA

1
Zar ti se ne čini,
ako ima boga,
da je smrt mogla da sačeka,
do devetoga.
Ako ne zbog tebe,
onda zbog Eša
i onih rođenih
dvadeset i treće,
ionako će celo Sarajevo
tih sedam dana
donositi cveće,
samo cveće,
tu gde sada spava
i divni deo moje
mladosti zlatne
na Groblju kod Lava,

tu gde i Šiba moj dragi
bere smokve rajske
o kako samo
nedohvatne.

U ove crne dane,
zloslutne, majske,
moja ti ruka
iz daleka maše.

I srce moje
malu hvalu šapuće

za one koje smo voleli,
za sve naše.

2
Ti ode Sarajliću u vrtove rajske
pred sivi vikend, noći majske,

dok ti je, možda, mlaka, u snu,
kap kiše trebinjske pala na usnu.

Sve što smo bili, dok skupa besmo,
ja, evo, kanim sačuvat pesmom,

u koju, zaludno, salivam rime
jasne i zvučne kao tvoje ime,

dok te ispraća, slutim, evo,
tužno i celo Sarajevo.

3
Crnog li dana za braću po peru,
kako li je Mariću u Ekseteru,

kako je Stevanu Raičkoviću
u ova jutra što crna sviću

jer srećem, u nesnu, ranom zorom
sve majske dane s crnim florom.

4
Ide smrt s kosom crnim bregom sna,
po kog je pošla samo ona zna.

Tope se životi kao grudve snega,
smrt s kosom hita duž crnog brega.

Sleteće na krov, jutros, dve bele rode,
s njima vest iz radija i Izet ode.

Sve nas je manje. O, kosa kosi,
što noć sačuva, to dan nosi.

Plaču mornari s Wester Plate
dok noć ispraća crne svate.

5
I mislio sam da ćemo se sresti
i kao nekada za sto sesti

i dugo ćutati i reći pokoju
o strahu i o nespokoju.

Znali smo sledi vreme plača,
evo fašizam ponovo korača,

a naš je stroj proređen dobrano
i da se odupremo nije nam dano.

6
Kad nebo moju braću uzima
i deo mene ode sa njima.

Sve manji bivam, prozračna leća,
i sam se topim kao sveća.

Kad dođe vreme za večna lovišta,
da l će od mene ostati išta

ili će smrt, kao što sam snio,
doći po senku onog što sam bio.

7
Izađe i ti iz ovog mraka
i ode do svojih, do Pasternaka,

i do Seljvinskog i do Nerude,
u gustu tišinu, među ljude.

I dok se u nama sve većma ruši
tebi je, slutim, toplo duši.

I na toj zvezdi gde sad snuješ
znam da i ove reči čuješ

koje ispisujem gorak i tihan
a ti se, potajno, smešiš iz stiha.



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Naši merhumi / sjećanje: Prof. dr. Muho Muratović (1961-2018)

  TIHI ODLAZAK UZ OSMJEH ISTAKNUTOG MEDICINSKOG EKSPERTA I PROF. UNIVERZITETA Regija Sandžak i Crna Gora su iznenada 2. septembra 2018. godine izgubili značajnu ličnost, preseljenjem na ahiret dr. Muha Muratovića (1961...
by Redakcija
 

 
 

Avdo Međedović ”Bošnjački Homer”

Avdo Međedović iz sela Obrov kod Bijelog Polja, (1875—1953) bio je bošnjački guslar iz crnogorskog dijela Sandžaka. Jedan je od najvećih bošnjačkih epskih pjesnika. Njegova epska pjesma Ženidba Smailagić Meha ...
by Redakcija
 

 
 

Denis Kožljan: Osvrt na djelo Atifa Kujundžića

Pjesme protiv Moranja, za nenasilne pjesme, Atif KujundžićOsvrt: Denis Kožljan Danas, nema te više, nema te, ali samo onako kakvim smo te navikli gledati i čitati, no ostaješ s nama preko svojih fenomenalnih djela bilo da...
by Redakcija
 

 

 

Denis Kožljan: Sjećanje na ”Odiseja sa planine” Ševka Kadrića (1955-2014)

Odisej s planine, Ševko Kadrić (1955-2014) Recenzija: Denis Kožljan …ratovi ne mijenjaju ljude, tjeraju ih da u novim okolnostima, pokazuju novu stranu sebe, isto biće u novim okolnostima…“ Ovo je samo jedan o...
by Redakcija
 

 
 

Šefket Krcić: Bojićeva respektiva Bosne i Bošnjaka

MEHMEDALIJA BOJIĆ – IBN HALDUN BOŠNJAČKE POVIJESTI   O djelu historičara Mehmedalije Bojića (1923-2001) “Historija Bosne i Bošnjaka (VII-XX vijek)   Abstract: U ovom ogledu – „Bojićeva respektiva Bo...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.


Konkursi regiona