Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Sjećanja

2. Maja 2013.

Je li Sarajlić dobio prezime po Sarajevu ili je pak Sarajevo dobilo ime po Sarajliću?

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Branko Mijić: Čitajući njegove stihove, mnogi bi se s pravom mogli upitati je li Sarajlić dobio prezime po Sarajevu ili je ipak Sarajevo dobilo ime po Sarajliću… U Sarajevu je u četvrtak 2. svibnja, u 72. godini umro Izet Sarajlić, jedan od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika i član Akademije nauka i umjetnosti BiH. Rođen je u Doboju 16. ožujka 1930., a djetinjstvo je proveo u Trebinju i Dubrovniku, da bi 1945. došao u svoje Sarajevo koje je neizmjerno volio do svog posljednjeg daha…

“Neću u dvadeset prvi vijek! Ne zanima me ljetovanje na vještačkom moru s vještačkim palmama. Nikada uostalom nisam ljetovao u jednini. Ne zanima me nikakvo more bez Mikice… Da nije bilo bitke na Marni, staljinskih logora, Aušvica i Jasenovca, Hitlera i Miloševića, varšavskog i sarajevskog geta, lenjingradske i sarajevske blokade, bio bi to vijek po snovima njegovih najboljih ljudi van ikakve konkurencije u cjelokupnoj istoriji čovječanstva. Čak i Tolstoj i Čehov stigli su u njemu da dožive poneki proljetni pljusak. Ja sam u njemu doživio sve.” 

…Izet Kiko Sarajlić nije priznavao 21. stoljeće i sve godine koje je u njemu doživio pisao je dodajući ih plusem svome dvadesetome ljubimcu. Brojka je stala na tri što je zaista premalo u odnosu na vječnost u koju je otišao nošen svojim stihovima.

(In memoriam)

.

Filip David: Izeta Sarajlića sam sretao u Beogradu i pre svih ovih naših ratova, ali sam ga stvarno upoznao tek kada sam, neposredno po kraju opsade Sarajeva, došao u Sarajevo zajedno sa Mirkom Kovačem da održimo književno veče i pozdravimo naše sarajevske prijatelje. U prepunom Kamernom teatru, ustao je Izet i obratio se prisutnima: “Dozvolite da se poklonim našim gostima koji su toliko učinili za Sarajevo!” Osetio sam tada stid, veliki stid jer sam mislio tada, kao što mislim i sada da smo morali, da smo bili obavezni da za Sarajevo učinimo više, mnogo više, i to sam glasno rekao.

(In memoriam)

 

Pero Zubac

 

NA VEST O SMRTI KIKA SARAJLIĆA

1
Zar ti se ne čini,
ako ima boga,
da je smrt mogla da sačeka,
do devetoga.
Ako ne zbog tebe,
onda zbog Eša
i onih rođenih
dvadeset i treće,
ionako će celo Sarajevo
tih sedam dana
donositi cveće,
samo cveće,
tu gde sada spava
i divni deo moje
mladosti zlatne
na Groblju kod Lava,

tu gde i Šiba moj dragi
bere smokve rajske
o kako samo
nedohvatne.

U ove crne dane,
zloslutne, majske,
moja ti ruka
iz daleka maše.

I srce moje
malu hvalu šapuće

za one koje smo voleli,
za sve naše.

2
Ti ode Sarajliću u vrtove rajske
pred sivi vikend, noći majske,

dok ti je, možda, mlaka, u snu,
kap kiše trebinjske pala na usnu.

Sve što smo bili, dok skupa besmo,
ja, evo, kanim sačuvat pesmom,

u koju, zaludno, salivam rime
jasne i zvučne kao tvoje ime,

dok te ispraća, slutim, evo,
tužno i celo Sarajevo.

3
Crnog li dana za braću po peru,
kako li je Mariću u Ekseteru,

kako je Stevanu Raičkoviću
u ova jutra što crna sviću

jer srećem, u nesnu, ranom zorom
sve majske dane s crnim florom.

4
Ide smrt s kosom crnim bregom sna,
po kog je pošla samo ona zna.

Tope se životi kao grudve snega,
smrt s kosom hita duž crnog brega.

Sleteće na krov, jutros, dve bele rode,
s njima vest iz radija i Izet ode.

Sve nas je manje. O, kosa kosi,
što noć sačuva, to dan nosi.

Plaču mornari s Wester Plate
dok noć ispraća crne svate.

5
I mislio sam da ćemo se sresti
i kao nekada za sto sesti

i dugo ćutati i reći pokoju
o strahu i o nespokoju.

Znali smo sledi vreme plača,
evo fašizam ponovo korača,

a naš je stroj proređen dobrano
i da se odupremo nije nam dano.

6
Kad nebo moju braću uzima
i deo mene ode sa njima.

Sve manji bivam, prozračna leća,
i sam se topim kao sveća.

Kad dođe vreme za večna lovišta,
da l će od mene ostati išta

ili će smrt, kao što sam snio,
doći po senku onog što sam bio.

7
Izađe i ti iz ovog mraka
i ode do svojih, do Pasternaka,

i do Seljvinskog i do Nerude,
u gustu tišinu, među ljude.

I dok se u nama sve većma ruši
tebi je, slutim, toplo duši.

I na toj zvezdi gde sad snuješ
znam da i ove reči čuješ

koje ispisujem gorak i tihan
a ti se, potajno, smešiš iz stiha.



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Denis Kožljan: Osvrt na djelo Atifa Kujundžića

Pjesme protiv Moranja, za nenasilne pjesme, Atif KujundžićOsvrt: Denis Kožljan Danas, nema te više, nema te, ali samo onako kakvim smo te navikli gledati i čitati, no ostaješ s nama preko svojih fenomenalnih djela bilo da...
by Redakcija
 

 
 

Denis Kožljan: Sjećanje na ”Odiseja sa planine” Ševka Kadrića (1955-2014)

Odisej s planine, Ševko Kadrić (1955-2014) Recenzija: Denis Kožljan …ratovi ne mijenjaju ljude, tjeraju ih da u novim okolnostima, pokazuju novu stranu sebe, isto biće u novim okolnostima…“ Ovo je samo jedan o...
by Redakcija
 

 
 

Šefket Krcić: Bojićeva respektiva Bosne i Bošnjaka

MEHMEDALIJA BOJIĆ – IBN HALDUN BOŠNJAČKE POVIJESTI   O djelu historičara Mehmedalije Bojića (1923-2001) “Historija Bosne i Bošnjaka (VII-XX vijek)   Abstract: U ovom ogledu – „Bojićeva respektiva Bo...
by Redakcija
 

 

 

Sjećanje na Ševka Kadrića (8. 5. 1955. – 11. 10. 2014.)

Kao srednjoškolac, u prvom razredu, zbog gluposti u koje srednjoškolci upadaju zbog alkohola, razbijanja stakla rukama, i ja sam završio u bolnici u kojoj sam proveo tri do četiri mjeseca. Radilo se o životu ili smrti i lj...
by Redakcija
 

 
 

Besim Agić: Gazija i šehid mula Jakup efendija Kardović

Besim Agić   GAZIJA I ŠEHID MULA-JAKUP-EFENDIJA  KARDOVIĆ   Iz rukopisa ”Znameniti Bošnjaci rožajskog kraja” rahmetli Besima Agića Rođen je 1869. godine u Rožajama u bratstvu Kardovića, od oca mula-A...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.


Konkursi regiona