Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Sjećanja

2. Maja 2013.

Je li Sarajlić dobio prezime po Sarajevu ili je pak Sarajevo dobilo ime po Sarajliću?

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake:

Branko Mijić: Čitajući njegove stihove, mnogi bi se s pravom mogli upitati je li Sarajlić dobio prezime po Sarajevu ili je ipak Sarajevo dobilo ime po Sarajliću… U Sarajevu je u četvrtak 2. svibnja, u 72. godini umro Izet Sarajlić, jedan od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika i član Akademije nauka i umjetnosti BiH. Rođen je u Doboju 16. ožujka 1930., a djetinjstvo je proveo u Trebinju i Dubrovniku, da bi 1945. došao u svoje Sarajevo koje je neizmjerno volio do svog posljednjeg daha…

“Neću u dvadeset prvi vijek! Ne zanima me ljetovanje na vještačkom moru s vještačkim palmama. Nikada uostalom nisam ljetovao u jednini. Ne zanima me nikakvo more bez Mikice… Da nije bilo bitke na Marni, staljinskih logora, Aušvica i Jasenovca, Hitlera i Miloševića, varšavskog i sarajevskog geta, lenjingradske i sarajevske blokade, bio bi to vijek po snovima njegovih najboljih ljudi van ikakve konkurencije u cjelokupnoj istoriji čovječanstva. Čak i Tolstoj i Čehov stigli su u njemu da dožive poneki proljetni pljusak. Ja sam u njemu doživio sve.” 

…Izet Kiko Sarajlić nije priznavao 21. stoljeće i sve godine koje je u njemu doživio pisao je dodajući ih plusem svome dvadesetome ljubimcu. Brojka je stala na tri što je zaista premalo u odnosu na vječnost u koju je otišao nošen svojim stihovima.

(In memoriam)

.

Filip David: Izeta Sarajlića sam sretao u Beogradu i pre svih ovih naših ratova, ali sam ga stvarno upoznao tek kada sam, neposredno po kraju opsade Sarajeva, došao u Sarajevo zajedno sa Mirkom Kovačem da održimo književno veče i pozdravimo naše sarajevske prijatelje. U prepunom Kamernom teatru, ustao je Izet i obratio se prisutnima: “Dozvolite da se poklonim našim gostima koji su toliko učinili za Sarajevo!” Osetio sam tada stid, veliki stid jer sam mislio tada, kao što mislim i sada da smo morali, da smo bili obavezni da za Sarajevo učinimo više, mnogo više, i to sam glasno rekao.

(In memoriam)

 

Pero Zubac

 

NA VEST O SMRTI KIKA SARAJLIĆA

1
Zar ti se ne čini,
ako ima boga,
da je smrt mogla da sačeka,
do devetoga.
Ako ne zbog tebe,
onda zbog Eša
i onih rođenih
dvadeset i treće,
ionako će celo Sarajevo
tih sedam dana
donositi cveće,
samo cveće,
tu gde sada spava
i divni deo moje
mladosti zlatne
na Groblju kod Lava,

tu gde i Šiba moj dragi
bere smokve rajske
o kako samo
nedohvatne.

U ove crne dane,
zloslutne, majske,
moja ti ruka
iz daleka maše.

I srce moje
malu hvalu šapuće

za one koje smo voleli,
za sve naše.

2
Ti ode Sarajliću u vrtove rajske
pred sivi vikend, noći majske,

dok ti je, možda, mlaka, u snu,
kap kiše trebinjske pala na usnu.

Sve što smo bili, dok skupa besmo,
ja, evo, kanim sačuvat pesmom,

u koju, zaludno, salivam rime
jasne i zvučne kao tvoje ime,

dok te ispraća, slutim, evo,
tužno i celo Sarajevo.

3
Crnog li dana za braću po peru,
kako li je Mariću u Ekseteru,

kako je Stevanu Raičkoviću
u ova jutra što crna sviću

jer srećem, u nesnu, ranom zorom
sve majske dane s crnim florom.

4
Ide smrt s kosom crnim bregom sna,
po kog je pošla samo ona zna.

Tope se životi kao grudve snega,
smrt s kosom hita duž crnog brega.

Sleteće na krov, jutros, dve bele rode,
s njima vest iz radija i Izet ode.

Sve nas je manje. O, kosa kosi,
što noć sačuva, to dan nosi.

Plaču mornari s Wester Plate
dok noć ispraća crne svate.

5
I mislio sam da ćemo se sresti
i kao nekada za sto sesti

i dugo ćutati i reći pokoju
o strahu i o nespokoju.

Znali smo sledi vreme plača,
evo fašizam ponovo korača,

a naš je stroj proređen dobrano
i da se odupremo nije nam dano.

6
Kad nebo moju braću uzima
i deo mene ode sa njima.

Sve manji bivam, prozračna leća,
i sam se topim kao sveća.

Kad dođe vreme za večna lovišta,
da l će od mene ostati išta

ili će smrt, kao što sam snio,
doći po senku onog što sam bio.

7
Izađe i ti iz ovog mraka
i ode do svojih, do Pasternaka,

i do Seljvinskog i do Nerude,
u gustu tišinu, među ljude.

I dok se u nama sve većma ruši
tebi je, slutim, toplo duši.

I na toj zvezdi gde sad snuješ
znam da i ove reči čuješ

koje ispisujem gorak i tihan
a ti se, potajno, smešiš iz stiha.



About the Author

Redakcija
Redakcija





Konkursi regiona
 
 

 

Ahmet Ademagić: Adem Husić Ćata – pisar i slikar

Ahmet Ademagić     ADEM HUSIĆ (1882. – 1919.)   Ćata – pisar i slikar   Otac moje majke Džeke zvao se Adem Husić. Životni poziv mu je bio ćata-pisar u Rožajama za vrijeme turske vladavine, p...
by Redakcija
0

 
 

Denis Kožljan: Intervju sa Brankom Radakovićem (IN MEMORIAM)

IN MEMORIAM: BRANKO RADAKOVIĆ (1982-2018) Izuzetna mi je čast javnosti predstaviti mog prijatelja, multimedijalnog umjetnika, borca za slobodu kulturnog izričaja, gospodina Branka Radakovića. Rođen u Paraćinu, a živi i r...
by Redakcija
0

 
 

Osvald Tomović: Mačka i šah (umjesto in memoriama)

Osvald Tomović (1970-2018)   MAČKA I ŠAH   Da li ste ikada pokušali sa mačkom da igrate šah? Da li ste ikad pokušali sa psom da pričate o Hegelu? Da li ste pokušali da skočite na krov neke zgrade, ili da pre...
by Redakcija
0

 

 

Halil Markišić: Sjećanje na Besima Agića (1949-2015)

Halil MARKIŠIĆ   BESIM AGIĆ – ŽIVOT I DJELO   Besim Agić je rođen 20. avgusta 1949. godine u Rožajama, Crna Gora. Otac Umer, majka Aziza-Ziljka, rođena Dazdarević iz Godova (opština Tutin). Supruga Nu...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Dvije pjesme rano preminulog prof. dr Marinka Zekića

Profesor dr. habitus MARINKO ZEKIĆ (1969–2018) nakon završene osnovne škole u Livnu i gimnazije u Sarajevu – na Univerzitetu u Sarajevu stekao je diplomu profesora južnoslovenske filologije u specijalizaciji srpska i hr...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona

0 Comments


Be the first to comment!


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Konkursi regiona