Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Sjećanja

26. Jula 2014.
 

Mehmed Meša Delić: Pisma palestinske djece

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Mehmed Meša Delić

 

 

 

 

 

 

 

PISMA PALESTINSKE DJECE

 

Ova pisma:  Samira, Sehe, Semire, su napisana prije decenije, a kao da su danas (na)pisana. Pronašao sam ih u časopisu „ZEMZEM“, broj 2-6,  objavljenom 1985. godine.

Niko ne zna da li su Samir, Seha i Semira uopšte više i živi, ili danas bezglavo bježe sa svojom djecom, iz logora u logor od smrti u smrt, ili su u ruševinama porušenih kuća, škola, bolnica, džamija…

Bože…

Ako je Semir, Seha, Semira i sva druga nevina djeca Palestine izgubila živote u prašnjavim logorima, zatvorima, (Palestina je najveći zatvor na svijetu) i ruševinama sa „mirisom“  krvi i  baruta, daruj im Svoje čiste i mirisne, džennetske bahče, a ako su još živi daruj im sabur i snagu da izađu kao pobjednici u borbi na Tvom putu, a njihove dušmane kazni kaznom koju zaslužuju!

Amin!

 

 

„Bože…

Protjerali su nas iz naših kuća u Nazaretu…

Proganjaju nas u gradu…

Nosila me majka bježeći sa mnom… bez hrane i vode…

Zašto… Bože…

Šta smo učinili da tako postupaju sa nama?“ (Samir)

 

„Moj Bože…

Juče je ovdje bila moja škola, a sanas su tu samo ruševine…

Moj učitelj je rekao da su je razorili granatama…

Zašto su,

Bože, razorili moju školu granatama?“ (Seha)

 

„Bože…

Ostavio sam svoje igračke u susjedstvu.

Ali ne mogu da odem i da ih povratim…

Rekli su mi da je u Hajfu zabranjen ulaz…

Bože…

Vrati mi moje igračke…

Pomozi mi…“ (Semira)

 

Zašto se svako dijete (Samir, Seha, Semira) se obraća Allahu?

 

Zato što je vidjelo smrt koja uništava život projektilom koji je raznio njegovu majku!

Zato što je čulo za svog oca koji se izgubio u moru borbi između Palestinaca i Palestinaca i svađa između Arapa i Arapa.

Zato što je rastavljeno od svojih drugara zbog premještanja iz logora u logor.

Zato što je izgubila nadu da će mu se vratiti majka, otac i drugari. Zato što je u svojoj nevinosti spoznalo da su sve oči slijepe i sva srca kruta i da su sve uši gluhe. Zato što se uvjerilo da su svi poštanski sanduci zapečaćeni hrđom, a da su na vratima svih domova debeli čuvari koji cijepaju dječija pisma i unakazuju nevinost „pošiljalaca“. Izgubilo je nadu da piše bilo kome.

Zato što je izgubila nadu da piše kome palestinsko dijete piše pisma na adresu „Allahu“.

Pisma upućena Njemu, Jedinom i Uzvišenom, ne mogu da zalutaju jer ne podliježu zabrani, kontroli i cijepanju!…

Ovo su neka pisma palestinske djece upućena Allahu, a u isto vrijeme su tuga njihovog ranog djetinjstva, patnja sirotosti i zapanjenosti puna pitanja.

Ono što je čudno u ovim pismima i crtežima je to da ih mrak, gorčina stvarnosti i beznanosti oko njihovih bića nisu spriječili da crtaju svijetlim bojama, niti su im zamaglili poglede, niti su im oduzeli sne u kući, porodici, školi i drugarima, kao ni silne mašte i poplavu pitanja.

Ovo su neka pisma koja su puna topline koju smo sakupili od njenih autora i pripremili je kao žeravu za hladnu zimu koja dolazi. Nakon što je prošlo vrijeme straha i kajanja, upoznavamo one koje to interesuje u arapskim zemljama: da sukobi između vlada treba da prestanu, kao i arapska nesloga i duboka tragedija koja je pogodila naciju, a koju su neprijatelji uljepšali, nasamarili dobro skuhali i servirali.

Ove tople riječi i nevine ljubavi, više su od pisama i veće su od običnih razglednica. One su krik protesta i poziv za pomoć i spas! One su „proglas nedužnih“ Bogu… šaljemo ih preporučeno poštom uporno tražeći da ih pročitaju vlastodršcima!

Ova pisma:  Samira, Sehe, Semire, su napisana prije od tri decenije, a kao da su danas (na)pisana. Pronašao sam ih u časopisu „ZEMZEM“, broj 2-6,  objavljenom 1985. godine.

Niko ne zna da li su uopšte više i živi, ili danas bezglavo bježe sa svojom djecom, iz logora u logor od smrti u smrt, ili su u ruševinama porušenih kuća, škola, bolnica, džamija…

Bože…

Ako je Samir, Seha, Semira i sva druga nevina dijeca Palestine izgubila živote u prašnjavim logorima, zatvorima, (Palestina je najveći zatvor na svijetu) i ruševinama sa „mirisom“  krvi i baruta, daruj im Svoje čiste i mirisne, džennetske bašče, a ako su još živi daruj im sabur i snagu da izađu kao pobjednici u borbi na Tvom putu, a njihove dušmane kazni kaznom koju zaslužuju!

Amin!



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Poezija Irene Kovačević

Irena Kovačević rođena je 1998. u Sarajevu. Tokom školovanja je uvijek pokazivala zainteresiranost za pisanu riječ i bila je član literarnih i dramskih sekcija, u kojima je ostvarivala mnoge rezultate. Spona između vanjs...
by Redakcija
0

 
 

Centar za nenasilnu akciju: Obilježena mjesta stradanja u Bileći i Nevesinju

Obilježena mjesta stradanja u Bileći i Nevesinju: Sjećanje na sve žrtve     Aktivisti iz Bosne i Hercegovine obilježili su mjesta stradanja na području Bileće i Nevesinja. Obilježeno je ukupno osam lokacija koja s...
by Redakcija
0

 
 

Poezija Aleksandre Đorđević

Aleksandra Đorđević     SAN . Usnila sam čudan san, draži od sunca, lepši od pesme. O, sanjala sam, a bio je dan (himere oživljavaju kad je čovek sam) da sve daleko opet je blizu… A ti, majko, na krilima...
by Redakcija
0

 

 

Stipendije za mlade književne kritičare/ke, kolumniste/ice, novinare/ke i studente/ice

POZIV ZA STIPENDIJU ZA MLADE KNJIŽEVNE KRITIČARE/KE, KOLUMNISTE/ICE, NOVINARE/KE I STUDENTE/ICE Izdavačka kuća Buybook će za Šesti internacionalni festival književnosti Bookstan, koji se ove godine održava u periodu od ...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Gordan K. Čampar: Zuvdija Hodžić, rizničar prokletijskog vilajeta

Gordan K. Čampar ZUVDIJA HODŽIĆ, RIZNIČAR PROKLETIJSKOG VILAJETA   Pjesnik, romansijer, vičan pripovijedanju, nadaren slikar, humanista, antifašista, iako već poodavno bivši  džudista, sa mnogo sportskog duha u s...
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona
 
Secured By miniOrange