Husein Bašić
NEKROLOG STAROM MOSTU U MOSTARU
Vraćajući se iz rata, razrovanim putevima, pokraj spaljenih kuća, pored srušenih mostova i polomljenih česama, umorni Ibrahim Žioc – poče gunduriti neke riječi, opazivši da mu od njih korak postaje duži a put lakši. Stigavši najzad u zavičaj, zapisa te riječi, ovako:
Ko otvori put – svi su putevi pred njim,
Ko ga prekine – moraće bespućem tim.
Ko podigne česmu – duša će mu s vodom teći,
Ko je obatali – žedan će u grob leći.
Ko sazida kuću – veći od krova će porasti,
Ko je zapali i oburva -ime će mu propasti.
Ko sagradi most – dva će svijeta sastaviti,
Ko ga poruši – oba će izgubiti.
Ko čovjeka spasi – sačuvaće sebe,
Ko ga ubije – ubiće u njemu i tebe.
(12. 12. 93.)
NA NEBU ĆUPRIJA
Rušili su je
Oni s lijeve
I oni s desne
Strane zla.
Da više nikad
Nikome
Ne bude
Most.
Da se po njoj
Ne vidi i ne zna
Čiji grad
Ruše.
Sad sirat-ćuprijom
Mostarci pravi
U džehenem
Hode.
Preko Mjeseca
Iznad vode
Na nebu ćuprija
Da bude.
(20. 11. 93.)
NEKROLOG STAROM MOSTU U MOSTARU
“Kudreti kameri” – Godine 984.
Ovaj je most sagrađen cio kao luk duge,
Ima l’ mu sličan na ovom svijetu, moj Bože!
(Zapis na mostu)
Ni lagumi,
Ni zemljotresi,
Ni ine nepogode
Ne smrsiše mu
Mjesečev luk iznad vode.
Samo,
Kad ga opletoše
Mržnjom i olovom,
Kad pružiše kandže po njemu,
Najdonji kamen u temelju mu puče
Onaj što ga je
Majstor Hajrudin
U srećni čas
Položio da traje
Između dva svijeta – s nadom da se ljube.
(15. 11. 93.)
Istaknuta slika: kaligrafski rad Mersade Nuruddine Agović
