Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme
Advertisement



Sjećanja

15. Maja 2015.
 

Tako je govorio Adil-beg Zulfikarpašić

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Za nas je Bosna centar i cilj, naš ideal i naša nada – naša nedjeljiva domovina. (Bosanski pogledi, 1962.)

 

Bošnjaštvo je uvijek u sebi uključivalo stanovnike Bosne, a kroz čitavu historiju u Bosni je živjelo izmiješano stanovništvo: bogumili, katolici i pravoslavci. Zato bošnjaštvo muslimana u svojoj naravi ne može biti neprijateljsko prema drugima, poimenice Srbima i Hrvatima, slično kao što i islam vjeruje i propovijeda da su Mojsije i Isus Božiji poslanici kao i Muhammed i da su kršćani i Židovi sljedbenici Knjige i njihova braća. (Iz jednog intervjua datog 1986.)

 

Ja sam (…) rekao da i oni Muslimani koji se nacionalno opredijele kao Hrvati ili Srbi u duši ostaju Bošnjaci i da je praksa pokazala da se oni uvijek vraćaju bošnjaštvu. Tada sam rekao da je kod Muslimana njihovo hrvatstvo ili srpstvo političko, a bošnjaštvo njihovo nacionalno opredjeljenje, što se odnosilo i na moje aktivnosti u mladosti. (Jugoslavija: suočavanje sa sudbinom, 1990.)

 

Sad mi izgleda – a to moram tvrditi s rezervom subjektivnog osjećanja – da su moj put, moj liberalizam, bili stvarni, jer sam u svojoj podsvijesti, a kasnije i punim angažmanom bio bogumil, Bošnjak i musliman, i to je sve zajedno formiralo moju ličnost. Imate one koji prilaze vjeri, jer u njoj traže izvjesne tolerantne crte. Islam sam doživio u mladosti, i tada je on u mom osjećanju probudio sve ono što je tolerantno i pozitivno. Ja sam islam doživio kao tolerantnu vjeru, i sama ta činjenica bila je dovoljna da ga kasnije iskreno prihvatim. Prema tome, tolerancija svakako dolazi kroz takvo gledanje na vjeru i ja sam je tako gledao. (Bošnjak Adil Zulfikarpašić, 1994.)

 

Greška je kad se govor o bošnjaštvu shvata kao da neko, eto, hoće da naturi narodu Bosne nešto novo; da je Kalaj zakasnio sa svojom idejom… Bošnjaštvo je staro koliko i prve državne i političke zajednice na prostoru Bosne. U osmom stoljeću prvi put se spominje Bosna i Bošnjaci. (Bošnjak Adil Zulfikarpašić, 1994.)

 

Moj je život bio život aktivnog političkog revolucionara i patriote, posvećen borbi njegovog naroda iz one perspektive kakvu sam po svojoj savjesti i uvjerenju smatrao da je najbolja. Od najranijeg djetinjstva smatrao sam politiku kao jednu važnu stvar, u koju sam ja unosio i moje privatne poglede, filozofiju, pa i moj familijarni odgoj. Smatrao sam da je politika moralna kategorija, gdje čovjek mora da bude sposoban da svoje uvjerenje iskaže, da se drži korektno u bitnim stvarima. Ja sam, kako se zna, došao u sukob sa komunistima još u toku Drugog svjetskog rata, ali to nije bio otvoreni sukob. Tek kad smo došli na vlast, 1946. godine sam napustio zemlju sa pložaja ministra u bosanskoj vladi. Bio sam kandidat za Pokrajinski komitet SKJ, imao sam, kako bi se reklo, sjajnu perspektivu u tom režimu, ali sam bio uvjeren da su sila, korupcija, pljačka stvari koje se ne mogu uskladiti sa mojim predstavama o tome kako se politika vodi, kako mom narodu treba pomoći. Otišao sam u emigraciju i čitavo sam se vrijeme bavio politikom, ne kao neki profesionalni antikomunista, nego kao čovjek koji sam bio otvoren za nove ideje. Mnogo sam razmišljao o tim stvarima u koje sam nekada vjerovao, tako da sam ja doživio veliki preokret u emigraciji – od jednoga, može se reći, revolucionara do jednoga liberalnog političara, do političara evropske forme i tu sam našao zaista ono što je mojoj prirodi odgovaralao. Jedan liberalni pokret, koji je po mojem dubokom uvjerenju, najdemokratskiji, najtolerantniji i po kojemu vjera i nacija nisu odlućujuće stvari za naša politička uvjerenja, nego jedna demokratska orijentacija i traženje globalnih rješenja za čitav narod i za ljude koji drugačije misle, misle desno, misle lijevo i centralno… Politika nije samo da vi lobirate svoje mišljenje, već da uviđate one opasnosti koje stoje pred vašim narodom i čovječanstvom uopšte, kao što su fašizam, totalitarizam, nacionalni i vjerski fanatizam. (Aimpress.ch, 1996.)

 

Istaknuta slika: Adil-beg Zulfikarpašić i Milovan Đilas



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Žute cipelice Miša Janketića

SUDBINE: NE ZNA RAT KO JE KOME BRAT Kako je slavni glumac, koji je u ratu ostao siroče bez roditelja, izgubio i sestru Milenu i kako ih je sudbina, ipak, ponovo spojila Pet žrtava Kako je kasnije utvrđeno, Milicu i još deve...
by Redakcija
0

 
 

Put borca za državnost Azerbejdžana

HEJDAR ALIJEV – PUT  BORCA ZA DRŽAVNOST AZERBEJDŽANA Piše: Božidar Proročić Ništa u životu ne može biti postignuto bez velikih ljudi, a čovjek može biti veliki samo ukoliko je odlučan da to i postane. Azerbej...
by Redakcija
0

 
 

Više od 1000 azerbejdžanskih vojnika je poginulo u oslobođenju Beograda u Drugom svjetskom ratu

LEGENDARNA 223. BEOGRADSKA – NOSILAC ORDENA CRVENE ZASTAVE Piše: Božidar Proročić Više od hiljadu azerbejdžanskih vojnika borilo se i poginulo za oslobođenje Beograda i cijele Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu. S...
by Redakcija
0

 

 

Preselio na ahiret Alija Hasagić Dubočanin (1949. – 2019.)

Istaknuti bosanskohercegovački književnik Alija Hasagić Dubočanin preselio je na ahiret 29. 4. 2019. u Sarajevu u 70. godini.   Alija Hasagić Dubočanin je bosanskohercegovački književnik, rođen 1949. godine u Bosa...
by Redakcija
0

 
Konkursi regiona
 

Redakcije časopisa ”Avlija” na odmoru od 1. do 31. maja 2019. godine

Čitajte, pišite, fotografišite, šaljite radove za objavljivanje na portalu avlije.me tek od 31. maja 2019. godine ______________________ Istaknuta slika: Fatima Ahmed Photography
by Redakcija
0

 




Konkursi regiona