Dženis Šaćirović
NA OBALI
Na obali,
lijepo je slušati,
kako se talasi prepliću
kao naše riječi,
i govore ono što smo htjeli reći,
i ono što bi prećutali.
Na obali,
lijepo je gledati,
korake u daljini,
što svjedoče put kojim želimo ići,
zajedno,
a ne smijemo poći.
Na obali,
dok ćutimo i hodamo,
sve nas odaje,
al strah od ljubavi,
ta kazna za sreću,
u nama ostaje.
JA
Ovo nisam ja.
Ja odavno ne postojim.
Nekada nisam imao ništa,
osim duše.
Danas imam sve,
osim dušu.
Najgore je kada nedostaješ sam sebi.
Mnogo gore nego kada ti neko nedostaje.
Ovo nisam ja.
Ja potrošio sam snove.
Nekada sam htio toliko toga,
sada ne želim ništa više.
Najgore je kada zatvoriš oči i ne vidiš ništa.
Mnogo gore nego kada ih zatvoriš i vidiš neostvarene želje.
Ovo nisam ja.
Ja izgubio sam sebe.
Nekada me je sretnim činila sitnica,
sad me nesretnim čini sve.
Najgore je kada želiš da se vratiš sam sebi.
Mnogo gore nego kada očekuješ da ti se neko drugi vrati.
ČAS ODLUKE
Tvoja je tamnica tvoj put,
zato što su ti ga drugi izabrali.
A u tami čovjek ne vidi,
i tamo drugi ga vode.
U mraku čovjek svjetlo ne zna šta je,
zatvorene oči, osjetila druga bude.
Zaveden bivaš tada, i opijen,
ropstvo tame biras mjesto vrela slobode.
Kada se približi čas odluke,
moraš tada ubiti nešto u sebi.
Svoje slabosti: ljubav i sažaljenje,
jer, prije nego se pokaješ, otkuca čas osude.
Ljubav, prokletstvo koje te čini da se osjećaš živim,
i sažaljenje koje bi te jednom ubilo…
Ako uspiješ, ako tada pokoriš sebe,
drugi te neće neće moći pokoriti.
Iz zbirke u pripremi ”Empirija”
Istaknuta slika: Dženis Šaćirović, Novi Pazar, Srbija
