Avlija
Portal za kulturu, književnost i društvene teme



Umjetnost

30. Septembra 2015.
 

Ahmet Ademagić: Rožaje mog djetinjstva (FOTO)

More articles by »
Written by: Redakcija
Oznake: ,

Ahmet Ademagić je rođen 1945. godine u Rožajama, u crnogorskom dijelu Sandžaka. Završio je u Sarajevu školu za primijenjenu umjetnost 1967. godine. Višu pedagošku – likovno vaspitanje 1972. godine u Prištini i Filozofski fakultet – istorija i istorija umjetnosti 1975. godine u Skoplju. Imao je više samostalnih i kolektivnih izložbi. Radni vijek je proveo kao profesor u gimnaziji ”30 septembar”. Dobitnik je opštinskog priznanja ”30. septembar”.

h. fetahovica 1968.

Kuća Hamda Fetahovića, 1968.

Zam Azemović: ”Akvareli Ahmeta Ademagića, slikara iz Rožaja, svojom dokumentarnošću, minucioznim karakterističnim detaljima ambijenta starog Rožaja, koje je nestalo ispred očiju naših generacija, ali ostalo u pamćenju, vraćaju nam slike stare čaršije, ćepenaka i dućana, zanatlijskih radnji, kaldrmisanih sokaka, mahala pored Ibra, bijelih čatmara, pokrivenih potamnjelom šindrom i dvorišta ograđenih tarabama, obala Ibra obraslih vrbama, patinu kafenog toplog drveta vitkih čardaka, koji jabukama na šiljcima krovova dozivaju i čežnju za musafirima iz bijela dunjaluka, i svježim vijestima, sa prozorima sa rešetkama iz kojih se naziru suncem neomilovana lica i čežnjivi pogledi za prostranstvom svijeta i izlaskom iz prokletstva karakazana, okovanih shvatanja malog mjesta u uskih vidika.
Dok ti pejzaži na obroncima brda uz čije se strane prislanjaju grozdovi kuća, odišu nekim mirom i svaka avlija i svaka kuća ima svoju fizionomiju i svoju dušu po kojima su prepoznatljive, čije su i kojeg vlasnika po imenu i prezimenu, te imaju i istorijsko dokumentarnu vrijednost, ukleto i stravično djeluje sat sa fasade kuće čija se polovina skazaljki otkinula sa malterom i pala, simbolično otkucavajući unazad epilog prošlom izgledu jedne varoši koja je stresla sa sebe ruho i preobukla se u nove moderne linije i spratove i žustrijim korakom pošla ka budućnosti. No, s obzirom da je u tom valu rušenja starog i građenja novog, bilo i nebrige da se mnogi vrijedni objekti građevinske kulture sačuvaju u fondu kulturne baštine, ove slike Ahmeta Ademagića imaju dvostruku vrijednost: kao umjetnički doživljaj života i sjećanje na ambijent svoga djetinjstva i kao istorijsko dokumenarna fakta o izgledu jednog gradića koji je doživio brže promjene.”

Zećir Luboder: ”Likovnom razvoju i stvaralaštvu slikara Ahmeta Ademagića predhodio je kontinuiran tok obrazovanja iz oblasti likovne umjetnosti koje je sticao u srednjoj, višoj i visokim školama. U tom pogledu sazrijevanje i razvojni put Ademagića zaslužuje pažnju praćenja od srednjoškolskog perioda do danas, čime bi ovo predstavljanje upotpunilo cjelokupni uvih u likovno stvaralaštvo ovog slikara. Interes za likovnu umjetnost koju je pokazao u osnovnoj školi, ostvaren je upisom petogodišnje škole za primjenjenu umjetnost u Sarajevu koju je završio 1967. godine da bi potom upisao dvogodišnje studije Likovne umjetnosti na pedagoškoj školi u Prištini.
Iskustvo i zrelost koje je stekao u umjetničkoj školi i studijama, obilježeno je sa nekoliko samostalnih i grupnih izložbi u Podgorici i Rožajama koje su po likovnom kvalitetu najavile darovitog slikara.
Prve izložbe i likovni kvalitet koji je bio evidentan, bile su snažan podstrek i motivacija za dalji rad i obrazovanje, što bi se u njegovoj biografiji moglo nazvati drugom fazom razvoja koji je krunisan dvjema diplomama Filozofskog fakulteta u Skoplju na grupama (istorija – istorija umjetnosti i istorija umjetnosti sa arheologijom).
Ademagić, po prirodi temperamentan, darovit i uporan, uspio je da svoj obrazovni i stvaralački nivo skladno sjedini u svojoj ličnosti koja ga svrstava u plemenite intelektualce i stvaraoce ovoga vremena.
Likovno stvaralaštvo Ademagića, praćeno od prvih likovnih predstavljanja do danas, sa spekta interesa i likovnog razvoja može se obilježiti sa dvije faze koje se u suštini prožimaju ali i definišu razlike koje prate izraz ovog slikara.
Prva likovna ostavrenja kojim se ovaj slikar predstavio ljubiteljima likovne umjetnosti, izražavala su, kako u tematskom tako i u izboru tehnika, široku lepezu interesovanja u traganju za materijalom i izrazom koji je nagovijestio u sebi prizvuk lirskog domišljaja motiva. Akvareli iz ovog perioda, ne samo da otkrivaju darovitost, nego i slikarsko iskustvo koje već ovaj slikar ima.
Likovni izraz akvarela ove faze razvoja karakteriše realistički koncept, rješavan širokim nanosima lazurne boje, sa valerski istančanim osjećajem za postizanje atmosfere u kojoj motiv otkriva neku čudesnu prozračnu ljepotu. Motivi Počitelja, Starog Sarajeva, planine Prenja i drugih iz ovog perioda ipak su dominantni.
Portret kao motiv za Ademagića u prvoj fazi stvaralaštva, bio je izražen, ali najčešće za likove onih ličnosti čije su životne priče za Ademagića zanimljive.
Likove je vjerno slikao i crtao i time, na neki način, od portreta likovno bilježio hroniku “Čudaka” ovog grada.
Od osamdesetih godina u likovnom radu Ademagića sve više počinje da se zapaža interes za motiv stare arhitekture svoga grada, koja je nestajala pod izgradnjom novih objekata.
Kao da je počelo da se budi (izranja) na slikama djetinjstva ovoga slikara, koji je sjećanje na rušenje očeve kuće i drugih, doživio kao sopstveno rušenje.
Nostalgična sjećanja na starine svog grada, postala su izvor nadahnjivanja po kojima su prepoznatljiva djela ovog zavičajnog slikara. Iz svojih sjećanja i drugih sačuvanih materijala (fotosa) starih Rožaja, Ademagić stvara kolekcije kula, džamija, drvenih kuća pokrivenih šindrom, kapija, pločnika, dvorišta, čaira ograđenih drvenim ogradama, likovno izraženim u tehnikama akvarela i gvaša.
Slike Ademagića nose u sebi više od dokumentarnog jer daroviti slikar uspješno izražava likovnost u postizanju materijalizacije i atmosfere objekta i okoline.
Kompozicije ulica, sokaka, mahala i panorama sa okilinom starih Rožaja djeluju besprijekorno, sa uspješno rješavanim utiskom prostora.
Posebnu draž Ademagićevih slika čine likovni detalji na objektima, ćoškovi prozora, meandri kapije i slično koji formom i ornamentom izražavaju duh islamske kulture na ovim prostorima i u likovnom smislu predstavlju prave dragulje stare arhitekture Rožaja.
Slikajući nestale objekte starih Rožaja, Ademagić likovnim ostvarenjima daje doprinos na očuvanju kulturne baštine, otkrivajući ljepotu i materijale kuća u kojima se odvijao život naših predaka.
Na osnovu cjelokupnog uvida u likovno stvaralaštvo, može se zaključiti da je Ahmet Ademagić darovit slikar, sa izraženim senzibilitetom za kolorit, u kojem preovladavaju tonovi zelenih, plavih i ljubičastih, sa diskretnim akcentima zelene boje.
U akvarelu, kao najtežoj slikarskoj tehnici, Ademagić dostiže onaj domet koji ga može svrstati među najdarovitije slikare u Crnoj Gori.
Tematski izbor likovnog problema koji je ovaj slikar pred sobom postavio, ne samo da svojim likovnim prilogom doprinosi očuvanju kulturne baštine starih Rožaja, već istovremeno ostavlja u naslijeđe bogatu likovnu kolekciju”.

Ibarac, 1967.

Ibarac, 1967.

kuca agica 1969.

Kuća Agića, 1969.

spirova kuca 1970.

Špirova kuća, 1970.

kucanska mahala 1970.

Kučanska mahala, 1970.

kucanksa dzamija 1969.

Kučanska džamija, 1969.

kuca zejnelagica 1972.

Kuća Zejnelagića, 1972.

kuca muratage nokica 1975.

Kuća Muratage Nokića, 1975.

kuca mulalica 1968.

Kuća Mulalića, 1968.

kuca mujage sutovica 1968.

Kuća Mujage Sutovića, 1968.

kuca kardovica 1968.

Kuća Kardovića, 1968.

kuca hasana beciragica 1970.

Kuća Hasanage Bećiragića, 1970.

kuca hamda fetahovica 1968.

Kuća Hamda Fetahovića, 1968.

kuca hamda f. 1968.

Kuća Hamda Fetahovića, 1968.

kuca hadzialijagica 1968.

Kuća Hadžialijagića, 1968.

kuca beciragic sulja 1968.

Kuća Sulja Bećiragića, 1968.

kuca ahmeta zejnelagica 1970.

Kuća Ahmeta Zejnelagića, 1970.

ganica kula 1970.

Ganića kula, 1970.

ganica

Ganića kula, 1970.

ganica kula, 1970.

Ganića kula, 1970.

ganica kula 1974.

Ganića kula, 1974.

ganica kula 1973.

Ganića kula, 1973.

ganica kula 1971.

Ganića kula, 1971.

ganica kula 1969.

Ganića kula, 1969.

ganica kula 1968.

Ganića kula, 1968.

ganica 1970.

Ganića kula, 1970.



About the Author

Redakcija
Redakcija




Konkursi regiona
 
 

 

Novi roman Stojane Garović-Magdelinić ”Tekla voda”

Лaбуд Драгић     О ДУХУ ПРИПОВЕДАЊА У ПРОЗИ СТОЈАНЕ ГАРОВИЋ МАГДЕЛИНИЋ   Roman TEKLA VODA  može se naći u Prosvetinoj knjižari GECA KON, Ulica Knez Miha...
by Redakcija
 

 
 

Draško Došljak: Nova proza Milije Pajkovića

Prikaz PROZA MILIJE PAJKOVIĆA   (Milija Pajković: „Varoš bez mane“, IGP „Pegaz“, Bijelo Polje, 2017, 252 str.)   Pred čitaocima je nova knjiga Milije Milanovog Pajkovića nakon prethodno objavljenog rukopisa ...
by Redakcija
 

 
 

Nova zbirka pjesama Zorana Hercigonje ”Bezimene pukotine”

Pročitajte novoizašlu tiskanu zbirku pjesama BEZIMENE PUKOTINE Zorana Hercigonje koja je dostupna i u elektroničkom obliku. Naslov: BEZIMENE PUKOTINE  nakladnik: TIVA Tiskara Varaždin za nakladnika: Saša Kušter graf. ...
by Redakcija
 

 

 

Dragan Stodić: Razgovor sa Slavišom Krstićem

LEPOTA SPAŠAVA SVET Slaviša Krstić iz Smederevske Palanke spojio je sopstvenu fotografiju i svoju poeziju u jednu umetničku celinu i predstavio je ovih dana i u Savremenoj galeriji u Požarevcu. Umetnik nastoji da Reč koju...
by Redakcija
 

 
 

Dženis Šaćirović: STVARAOCI – IZMEĐU NERAZUMIJEVANJA I NEBRIGE DRUŠTVA

STVARAOCI – IZMEĐU NERAZUMIJEVANJA I NEBRIGE DRUŠTVA   Nijedno vrijeme nije bilo previše naklonjeno stvaraocima. Svima koji su čitali biografije poznatih pisaca, filozofa, pa i naučnka, poznato je da su mnogi, v...
by Redakcija
 

 




Konkursi regiona